Elia Pekica Pagon: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 2: | Redak 2: | ||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Rodila se je u Zagrebu 1971. godine. U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je studirala engleski i talijanski jezik i književnosti. Završila je poslijediplomski studij amerikanistike. Usavršavala se u Italiji i Velikoj Britaniji. <ref name="istrapedia"/> |
|||
U rodnom je gradu završila osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje (studij engleskog i talijanskog jezika i književnosti). Završila je poslijediplomski studij amerikanistike. Usavršavala se u Italiji (Firenze, Perugia, Rimini) i Velikoj Britaniji (Brighton, Cambridge, London, Rickmansworth, Weybridge, i dr). |
|||
Glavna je urednica ''Zvona'', časopisa za marketing u praksi. |
|||
Po završetku studija radila je za multinacionalne kompanije poput British Airwaysa, Marks & Spencera, Baxtera, Hill & Knowltona gdje je obnašala dužnost direktorice marketinga i prodaje, te vodila odnose s javnošću. Kasnije je uspješno vodila privatne marketinške agencije u sklopu kojih su izlazili stručni časopisi "Zvono" i "Epoha". Prvome je Pekica bila glavna urednica od 2001. do 2004. a drugome od 2004. do 2009. godine. U spomenutim časopisima objavljivala je mnoštvo eseja, kritičkih osvrta i recenzija iz društvene tematike te intervju-e s istaknutim stručnjacima iz raznih ljudskih djelatnosti. Piše pjesme, eseje, knjige. Od 2008. do 2012. bila je stalna kolumnistica tjednika za kulturu "Hrvatsko slovo" a povremeno surađuje sa mjesečnikom za marketing iz Sarajeva Media Marketing. Stručne tekstove objavila je u časopisima Magazine World (Velika Britanija) i Kreativ (Mađarska). Osim na hrvatskom Pekica piše i na engleskom jeziku. |
|||
U SAD-u je objavila svoju poeziju u nekoliko antologija: The Enchantment of Memory (2001), A Grasp at Eternity (2001), The Best Poems & Poets of 2001 (2002), On Gossamer Wings (2002), The road that never ends (2003). Godine 2010. sudjelovala je na međunarodnom simpoziju pod naslovom Siromaštvo i etika. Sudjelovala je na skupnim izložbama fotografija u Zagrebu (Fotoklub Zagreb) te u Houstonu gdje je 2007. s ocem Markom sudjelovala na međunarodnoj izložbi pod nazivom Never been to Houston. Redovito objavljuje u zbornicima Matice Hrvatske, ogranak Umag. Ne propušta priliku da istakne svoju ljubav prema Istri, koju često posjećuje. |
|||
== Djela == |
== Djela == |
||
| Redak 29: | Redak 31: | ||
[[Kategorija:Hrvatski fotografi]] |
[[Kategorija:Hrvatski fotografi]] |
||
[[Kategorija:Marketing]] |
[[Kategorija:Marketing]] |
||
3. http://www.istrapedia.hr/hrv/2240/pekica-pagon-elia-patricia/istra-a-z/ |
|||
Inačica od 23. lipnja 2015. u 15:37
Elia Patricia Pekica Pagon (Zagreb, 16. rujna 1971.), hrvatska pjesnikinja, publicistica, marketinška stručnjakinja i umjetnička fotografica.[1] Kći je hrvatskog međunarodno poznatog komunikologa Marka Pekice.[2]
Životopis
U rodnom je gradu završila osnovno, srednje i fakultetsko obrazovanje (studij engleskog i talijanskog jezika i književnosti). Završila je poslijediplomski studij amerikanistike. Usavršavala se u Italiji (Firenze, Perugia, Rimini) i Velikoj Britaniji (Brighton, Cambridge, London, Rickmansworth, Weybridge, i dr). Po završetku studija radila je za multinacionalne kompanije poput British Airwaysa, Marks & Spencera, Baxtera, Hill & Knowltona gdje je obnašala dužnost direktorice marketinga i prodaje, te vodila odnose s javnošću. Kasnije je uspješno vodila privatne marketinške agencije u sklopu kojih su izlazili stručni časopisi "Zvono" i "Epoha". Prvome je Pekica bila glavna urednica od 2001. do 2004. a drugome od 2004. do 2009. godine. U spomenutim časopisima objavljivala je mnoštvo eseja, kritičkih osvrta i recenzija iz društvene tematike te intervju-e s istaknutim stručnjacima iz raznih ljudskih djelatnosti. Piše pjesme, eseje, knjige. Od 2008. do 2012. bila je stalna kolumnistica tjednika za kulturu "Hrvatsko slovo" a povremeno surađuje sa mjesečnikom za marketing iz Sarajeva Media Marketing. Stručne tekstove objavila je u časopisima Magazine World (Velika Britanija) i Kreativ (Mađarska). Osim na hrvatskom Pekica piše i na engleskom jeziku. U SAD-u je objavila svoju poeziju u nekoliko antologija: The Enchantment of Memory (2001), A Grasp at Eternity (2001), The Best Poems & Poets of 2001 (2002), On Gossamer Wings (2002), The road that never ends (2003). Godine 2010. sudjelovala je na međunarodnom simpoziju pod naslovom Siromaštvo i etika. Sudjelovala je na skupnim izložbama fotografija u Zagrebu (Fotoklub Zagreb) te u Houstonu gdje je 2007. s ocem Markom sudjelovala na međunarodnoj izložbi pod nazivom Never been to Houston. Redovito objavljuje u zbornicima Matice Hrvatske, ogranak Umag. Ne propušta priliku da istakne svoju ljubav prema Istri, koju često posjećuje.
Djela
Članke je objavila u Bujštini, intervjue vodila za Lovrećki libar. Pjesme je objavila u Bujštini i Glasju.
Knjige koje je objavila, priredila i uredila su:
- Sama, 1998.
- Ljubavne pjesme, Nakladni zavod Matice hrvatske, 1999.
- U podnožju neba, 1999.
- Globalno usijanje, 2008. (ilustrirali Mirko Ilić, Boris Ljubičić, Vanja Tumpić, karikature nacrtali Vladimir Kos, Otto Reisinger, fotografije Ivan Cobra Balić i dr.)
- Na Diogenovu putu (prirediteljica i prevoditeljica), 2010.
- Izvršila je izbor zavičajnih pjesama za literarni CD Istro mila moja, lipa mati moja, objavljenog 2014..[2]
- Manifest humanosti, 2015.
Zastupljena u zborniku Siromaštvo i etika: religijska, etička i praktična promišljanja (izdavač Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove), uredenika Ivana Kopreka.
Izvori
- Katalog NSK
- ↑ Elia Patricia Pekica Pagon, Istrapedia, pristupljeno 6. travnja 2015.
- ↑ a b Čakavska poezija na nosaču zvuka. Istro mila moja, lipa mati moja. Hrvatsko slovo, 5. prosinca 2014., str. 20.
3. http://www.istrapedia.hr/hrv/2240/pekica-pagon-elia-patricia/istra-a-z/