Marguerite Duras: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
povez. |
||
Redak 29: | Redak 29: | ||
Rođena je u Gia Dinhu u blizini [[Sajgon]]a u tada francuskoj koloniji [[Francuska Indokina|Indokini]]. Bila je kći Marie Legrand i Henrija Donnadieua. Bila je aktivna članica Francuske komunističke partije i [[Francuski pokret otpora|Pokreta otpora]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. |
Rođena je u Gia Dinhu u blizini [[Sajgon]]a u tada francuskoj koloniji [[Francuska Indokina|Indokini]]. Bila je kći Marie Legrand i Henrija Donnadieua. Bila je aktivna članica Francuske komunističke partije i [[Francuski pokret otpora|Pokreta otpora]] za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. |
||
Napisala je velik broj književnih djela, [[roman]]a, [[drama]], [[intervju]]a, [[esej]]a te je bila redateljica filmova. Najpoznatije djelo je autobiografski roman "[[Ljubavnik (Dumas)|Ljubavnik ]]" (fra. L'Amant) ([[1984]].), u kojem opisuje svoju mladenačku aferu s [[Kinez]]om. Napisala ga je sa 70 godina. Za roman je dobila prestižnu francusku književnu [[Prix Goncourt]] iste godine. Knjiga je ekranizirana u istoimenu filmu, kojega je režirao [[Jean-Jacques Annaud]] [[1992]]., ali Margueriti Duras nije se svidio. Poznata je i po romanima "[[Brana na Pacifiku]]" ([[1950]].) i "[[Moderato Cantabile]]" ([[1958]]) te po scenariju za film "[[Hirošimo, ljubavi moja]]", za kojeg je bila nominirana u kategoriji [[Oscar za najbolji originalni scenarij|Oscara za najbolji originalni scenarij]]. Njeni romani su brojni i raznovrsni; zajedničko obilježje im je osobni ton i precizan stil pisanja. |
Napisala je velik broj književnih djela, [[roman]]a, [[drama]], [[intervju]]a, [[esej]]a te je bila redateljica filmova. Najpoznatije djelo je autobiografski roman "[[Ljubavnik (Dumas)|Ljubavnik ]]" (fra. L'Amant) ([[1984]].), u kojem opisuje svoju mladenačku aferu s [[Kinez]]om. Napisala ga je sa 70 godina. Za roman je dobila prestižnu francusku književnu [[Prix Goncourt]] iste godine. Knjiga je ekranizirana u istoimenu filmu, kojega je režirao [[Jean-Jacques Annaud]] [[1992]]., ali Margueriti Duras nije se svidio. Poznata je i po romanima "[[Brana na Pacifiku]]" ([[1950]].) i "[[Moderato Cantabile]]" ([[1958]]) te po scenariju za film "[[Hiroshima, mon amour|Hirošimo, ljubavi moja]]", za kojeg je bila nominirana u kategoriji [[Oscar za najbolji originalni scenarij|Oscara za najbolji originalni scenarij]]. Njeni romani su brojni i raznovrsni; zajedničko obilježje im je osobni ton i precizan stil pisanja. |
||
Dio književnih znalaca i čitatelja, Duras smatraju autoricom čija djela sadrže izrazitu feminističku reprezentaciju u pristupu temama, likovima, ali i formi književnog teksta, no njezin je doprinos [[feminizam|feminizmu]] osporavan od strane radikalnih feminističkih autorica.<ref>http://www.voxfeminae.net/cunterview/kultura/item/2654-ingrid-safranek-likovi-marguerite-duras-su-zene-u-tranziciji/2654-ingrid-safranek-likovi-marguerite-duras-su-zene-u-tranziciji Preuzeto 21. veljače 2015.</ref> |
Dio književnih znalaca i čitatelja, Duras smatraju autoricom čija djela sadrže izrazitu feminističku reprezentaciju u pristupu temama, likovima, ali i formi književnog teksta, no njezin je doprinos [[feminizam|feminizmu]] osporavan od strane radikalnih feminističkih autorica.<ref>http://www.voxfeminae.net/cunterview/kultura/item/2654-ingrid-safranek-likovi-marguerite-duras-su-zene-u-tranziciji/2654-ingrid-safranek-likovi-marguerite-duras-su-zene-u-tranziciji Preuzeto 21. veljače 2015.</ref> |
Inačica od 6. kolovoza 2015. u 16:27
Marguerite Duras | |
---|---|
Datoteka:Marguerite Duras.png | |
Puno ime | Marguerite Germaine Marie Donnadieu |
Rođenje | 4. travnja 1914.. Gia Dinh, Vijetnam |
Smrt | 3. ožujka 1996.. Pariz, Francuska |
Zanimanje | književnica, filmska redateljica, scenaristica |
Nacionalnost | Francuskinja |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
Portal o životopisima |
Marguerite Duras (rođena kao "Marguerite Germaine Marie Donnadieu", Gia Dinh, Vijetnam, 4. travnja 1914. - Pariz, 3. ožujka 1996.) je francuska spisateljica, dramaturginja, scenaristica i redateljica. U francusku je književnu baštinu ušla kao jedna od najprevođenijih i najproučavanijih pisaca druge polovice 20. stoljeća.[1]
Rođena je u Gia Dinhu u blizini Sajgona u tada francuskoj koloniji Indokini. Bila je kći Marie Legrand i Henrija Donnadieua. Bila je aktivna članica Francuske komunističke partije i Pokreta otpora za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Napisala je velik broj književnih djela, romana, drama, intervjua, eseja te je bila redateljica filmova. Najpoznatije djelo je autobiografski roman "Ljubavnik " (fra. L'Amant) (1984.), u kojem opisuje svoju mladenačku aferu s Kinezom. Napisala ga je sa 70 godina. Za roman je dobila prestižnu francusku književnu Prix Goncourt iste godine. Knjiga je ekranizirana u istoimenu filmu, kojega je režirao Jean-Jacques Annaud 1992., ali Margueriti Duras nije se svidio. Poznata je i po romanima "Brana na Pacifiku" (1950.) i "Moderato Cantabile" (1958) te po scenariju za film "Hirošimo, ljubavi moja", za kojeg je bila nominirana u kategoriji Oscara za najbolji originalni scenarij. Njeni romani su brojni i raznovrsni; zajedničko obilježje im je osobni ton i precizan stil pisanja.
Dio književnih znalaca i čitatelja, Duras smatraju autoricom čija djela sadrže izrazitu feminističku reprezentaciju u pristupu temama, likovima, ali i formi književnog teksta, no njezin je doprinos feminizmu osporavan od strane radikalnih feminističkih autorica.[2]
Izvori
- ↑ http://www.dzepna.com/duras.htm Preuzeto 21. veljače 2015.
- ↑ http://www.voxfeminae.net/cunterview/kultura/item/2654-ingrid-safranek-likovi-marguerite-duras-su-zene-u-tranziciji/2654-ingrid-safranek-likovi-marguerite-duras-su-zene-u-tranziciji Preuzeto 21. veljače 2015.