Ivanovci: razlika između inačica
| Redak 43: | Redak 43: | ||
[[Kategorija:Viteški redovi]] |
[[Kategorija:Viteški redovi]] |
||
[[cs:Řád johanitů]] |
|||
[[de:Malteserorden]] |
[[de:Malteserorden]] |
||
[[fr:Ordre de Malte]] |
[[fr:Ordre de Malte]] |
||
Inačica od 7. kolovoza 2015. u 17:28
Ovo je glavno značenje pojma Ivanovci. Za druga značenja pogledajte Ivanovci (razdvojba).
.svg)
Ivanovci (Lat. Iohannites, u Hrvatskoj još i Božjaci) danas, Malteški Red rimokatolički je viteški red nastao u Jeruzalemu, a osnovao ga je blaženi Gerard.
Glavna svrha mu je bila pomagati bolesnima. Ime je dobio po prvom samostanu u Jeruzalemu kraj crkve sv. Ivana Krstitelja. Odjeća im je bila redovnička halja ili oklop, a preko toga su nosili crni plašt s bijelim križem na leđima. Iako su većina članova ovog reda bili redovnici, koji su polagali tri tradicionalna redovnička zavjeta: siromaštvo, poslušnost, čistoću u Redu su postojale tri vrste članova:
- oružani borci
- bolničari
- svećenici.
Puni naziv današnjih ivanovaca glasi "Suvereni vojnički i bolnički red sv. Ivana od Jeruzalema, Rodosa i Malte" (tal. Sovrano Militare Ordine Ospedaliero di San Giovanni di Gerusalemme di Rodi e di Malta). U praksi se često koriste kraći službeni nazivi kao spomenuti „Suvereni malteški vojnički red“, ili još kraće „Malteški red“ (tal. Ordine di Malta). Njihovo je sjedište danas u Rimu, gdje Red posjeduje dvije eksteritorijalne zgrade (koje su izvan jurisdikcije Republike Italije).
U svijetu danas imaju status suverenog viteškog reda, što znači da imaju atribute države. Stalni su promatrač pri Ujedinjenim narodima i mnogim drugim međunarodnim institucijama, a također imaju uspostavljene diplomatske odnose i sa Hrvatskom.
Red se i danas prije svega bavi medicinskom i socijalnom pomoći te humanitarnim intervencijama.
Povijest
Red je dobio 1113. godine odobrenje pape Paskala II., a ubrzo se uključio u vojne aktivnosti, gdje je pomagao braniti kršćanske hodočasnike u Svetu zemlju. Nakon križarskih ratova, red je dobio u posjed otok Rod, gdje je osnovao neovisnu državu, a kasnije su ga morali napustiti, te su dobili Maltu. Nakon niza spletaka kojima im se oduzimala moć, vitezovi su 1834. uspostavili svoj stožer u Rimu. Iako je tijekom povijesti provedeno niz reformi ovog reda, duhovna veza s papom koji imenuje velikog magistra (ili Velikog meštra; lat. magister, „učitelj“) ostala je neraskidiva.
Ivanovci u Hrvatskoj
Ivanovci u Hrvatsku stižu na poziv bana Borića. Već u XII. stoljeću su ivanovci imali ogromne posjede na Ivanščici s utvrđenim gradom Belom. Ivanovci su u Hrvatskoj svoje posjede stekli isključivo kraljevskim darovanjem i kasnijim preuzimanjem templarskih posjeda nakon ukinuća Templarskog reda 1312. od strane avinjonskog pape Klementa V. Sjedište ivanovaca u Hrvatskoj postaje Vrana, u kojoj se ubrzo koncentrira velika politička i gospodarska moć, posebno u doba vranskog priora Ivana Paližne. U posjedu Ivanovaca se između ostalog spominje Marča kod Kloštar Ivanića, Glogovnica, Tkalec, sv. Juraj od Planine (monasterium s. Georgii de Planina)[1] kod Kašine i Čiče ispod Save.Takoder se navode posjedi u zapadnoj Slavoniji na obroncima Psunja. Točnom lokacijom se smatra područje današnjeg grada Pakraca u kojemu jei bila i kovnica novca. Ivanovci su stolovali u pakračkoj utvrdi. U Hrvatskoj su djelovali do 17. stoljeća [2].
U Hrvata se ivanovci javljaju i u Bačkoj. Imali su samostan i crkvu u Baču. Njihov samostan su naslijedili franjevci [2].
Izvori
- ↑ Klaić, Vjekoslav: "Castrum antiquum Paganorum" kod Kašine u gori zagrebačkoj, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, Nove serije sveska VII. 1903/4.
- ↑ a b Zvonik br. 134/2005. Povijesni kutak - Opatije i samostani na području Bačke
Vidi još
Vanjske poveznice
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
