Sveti Hermenegildo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir svetac |
|||
| ⚫ | |||
| ime = Hermenegildo |
|||
| ⚫ | '''Hermenegildo'''<ref name="franjevci">[http://www.franjevci-split.hr/pdf/rokovnik_2012.pdf Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja] Katolički kalendar 2012.</ref> ili '''Hermenegild''' ( |
||
| ⚫ | |||
| opis_slike = |
|||
| naslov = |
|||
| nadnevak rođenja = ''oko'' [[550.]]/[[555.|55.]] |
|||
| mjesto rođenja = [[Toledo]] |
|||
| nadnevak smrti = [[13. travnja]] [[585.]] |
|||
| mjesto smrti = [[Sevilla]] |
|||
| nadnevak proglašenja slugom Božjim = |
|||
| nadnevak proglašenja blaženim = |
|||
| nadnevak proglašenja svetim = [[13. travnja]] [[1586.]] |
|||
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]<br>[[Pravoslavna Crkva]] |
|||
| nadnevak spomendana = [[13. travnja]] |
|||
| simboli na slikama toga svetca = |
|||
| zaštitnik = Sevilla, Španjolska |
|||
| zaštitnik zemljopisno = |
|||
| zaštitnik zanimanja = |
|||
| glavna svetišta = |
|||
}} |
|||
| ⚫ | '''Hermenegildo'''<ref name="franjevci">[http://www.franjevci-split.hr/pdf/rokovnik_2012.pdf Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja] Katolički kalendar 2012.</ref> ili '''Hermenegild''' ([[Toledo]], ''oko'' [[550.]]/[[555.|55.]] - [[Sevilla]], [[13. travnja]] [[585.]]), [[Vizigoti|vizigotski]] kraljević, sin vizigotskog kralja [[Leovigild]]a i Hispanorimljanke Teodosije, i brat drugog vizigotskog kralja, [[Rekared I.|Rekareda]]. Odgojen je u duhu [[Arijanstvo|arijanizma]], vjere Vizigota onog doba. Zbog prelaska na pravovjerno [[kršćanstvo]] sukobio se s ocem, što je kasnije dovelo do njegova pogubljenja. |
||
== Životopis == |
|||
| ⚫ | Dok su još bili djeca, Hermenegildo i Rekared su proglašeni suvladarima na vizigotskom prijestolju, koje je u to doba njihov otac dijelio sa svojim bratom [[Liuva I.|Liuvom I.]] Hermenegildo se obrazovao pod utjecajem nadbiskupa [[Leandro Seviljski|Leandra Seviljskog]], majčinog rođaka, i s 15 godina je sklopio brak s [[Franci|franačkom]] kraljevnom - Ingundom |
||
| ⚫ | Dok su još bili djeca, Hermenegildo i Rekared su proglašeni suvladarima na vizigotskom prijestolju, koje je u to doba njihov otac dijelio sa svojim bratom [[Liuva I.|Liuvom I.]] Hermenegildo se obrazovao pod utjecajem nadbiskupa [[Leandro Seviljski|Leandra Seviljskog]], majčinog rođaka, i s 15 godina je sklopio brak s [[Franci|franačkom]] kraljevnom - Ingundom. Ona je bila kćerka [[Ziogebert I.|Zigeberta I.]] i [[Brunhilda|Brunhilde]], vladara franačke [[Austrazija|Austrazije]]. |
||
| ⚫ | Otac ga je poslao u Betiku kao [[guverner]]a, gdje je pod utjecajem nadbiskupa Leandra i svoje žene vrlo brzo odbacio arijansko i prihvatio |
||
| ⚫ | Otac ga je poslao u Betiku kao [[guverner]]a, gdje je pod utjecajem nadbiskupa Leandra i svoje žene vrlo brzo odbacio arijansko i prihvatio pravovjerno kršćanstvo. Politički problemi koje je izazvalo njegovo preobraćenje i sumnjivi diplomatski odnosi s [[bizant]]skim guvernerom susjedne [[Spanija|Spanije]], vjerojatno su bili uzrok zategnutih odnosa između Hermenegilda i njegovog oca, Leovigilda. Oružani sukob je počeo [[581.]] godine, i trajao je do [[584.]] U početku, Bizant je pomogao ustanak, ali kasnije su bizantske snage povukli pomoć i sklopili sporazum s Leovigildom za 30.000 solida u [[zlato|zlatu]]. Godine [[583.]] Leovigildove snage su opsjedale [[Sevilla|Sevillu]]. Hermenegild je izdržao napade godinu dana, ali je na kraju morao pobjeći u [[Córdoba|Córdobu]]. Ondje je uhvaćen i poslat u zatvor u Tarragonu. Njegova žena je pobjegla u [[Afrika|Afriku]] i tražila [[azil]] od Mauricija Bizantskog, ali je umrla na putu. Njihov sin, [[Atanagild]]o, predan je po naredbi bizantskog cara svojoj baki s majčine strane, Brunhildi, čemu se usprotivio Leovigildo. |
||
| ⚫ | Međutim, povijesni stručnjaci vizigotske [[Hispanija|Hispanije]], ne smatraju Hermenegildovo pokrštavanje stvarnim razlogom sukoba između oca i sina, već samo izgovor. Svoje tvrdnje zasnivaju na činjenici da je u doba Leovigildove vladavine vladala religiozna tolerancija, kao i u raznim diplomatskim naporima prije i tijekom sukoba. Također, nakon konverzije Vizigota u pravovjerno kršćanstvo u doba Rekareda, kroničari i saborni dokumenti uopće ne spominju Hermenegilda, njegovu pobunu ili njegov heroizam, što znači da su ga katolički Vizigoti smatrali samo običnim pobunjenikom, a ne mučenikom. |
||
| ⚫ | Međutim, povijesni stručnjaci vizigotske [[Hispanija|Hispanije]], ne smatraju Hermenegildovo pokrštavanje stvarnim razlogom sukoba između oca i sina, već samo izgovor. Svoje tvrdnje zasnivaju na činjenici da je u doba Leovigildove vladavine vladala religiozna tolerancija, kao i u raznim diplomatskim naporima prije i tijekom sukoba. Također, nakon konverzije Vizigota u pravovjerno kršćanstvo u doba Rekareda, kroničari i saborni dokumenti uopće ne spominju Hermenegilda, njegovu pobunu ili njegov heroizam, što znači da su ga katolički Vizigoti smatrali samo običnim pobunjenikom, a ne mučenikom. |
||
Iako nisu sačuvana nikakva nezavisna svjedočenja o ovom događaju, Dijalozi Grgura Velikog govore da je Hermenegild odbio ponudu oproštaja svog oca pod uvjetom da se vrati na arijanstvo, i da je nakon toga pogubljen jer je odbio da ga pričesti arijanski svećenik na dan [[Uskrs]]a [[585.]] godine. Manje naklonjen mu je [[sv. Grgur iz Toursa]], vrlo dobro obaviješten o svijetu Vizigota, koji smatra dizanje oca na sina velikim grijehom, pa čak iako je ovaj heretik. |
|||
Na zahtjev [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II., španjolskog kralja]], papa [[Siksto V.]] je kanonizirao Hermenegilda i proglasio ga svecem na 1000-godišnjicu njegove smrti. Zajedno sa [[sv. Fernando]]m, sv. Hermenegildo je svetac zaštitnik [[Španjolska|španjolske monarhije]]. |
Iako nisu sačuvana nikakva nezavisna svjedočenja o ovom događaju, Dijalozi Grgura Velikog govore da je Hermenegild odbio ponudu oproštaja svog oca pod uvjetom da se vrati na arijanstvo, i da je nakon toga pogubljen jer je odbio da ga pričesti arijanski svećenik na dan [[Uskrs]]a [[585.]] godine. Manje naklonjen mu je [[sv. Grgur iz Toursa]], vrlo dobro obaviješten o svijetu Vizigota, koji smatra dizanje oca na sina velikim grijehom, pa čak iako je ovaj heretik. Na zahtjev [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II., španjolskog kralja]], papa [[Siksto V.]] je kanonizirao Hermenegilda i proglasio ga svecem na 1000-godišnjicu njegove smrti. Zajedno sa [[sv. Fernando]]m, sv. Hermenegildo je svetac zaštitnik [[Španjolska|španjolske monarhije]]. |
||
Spomendan mu je [[13. travnja]].<ref name="franjevci"/> |
Spomendan mu je [[13. travnja]].<ref name="franjevci"/> |
||
== |
== Izvori == |
||
{{izvori}} |
{{izvori}} |
||
| Redak 24: | Redak 43: | ||
{{GLAVNIRASPORED: Hermenegildo, Sveti}} |
{{GLAVNIRASPORED: Hermenegildo, Sveti}} |
||
[[Kategorija:Vizigoti]] |
[[Kategorija:Vizigoti]] |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Španjolski sveci]] |
||
Inačica od 7. kolovoza 2015. u 21:53
| Hermenegildo | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 550./55. Toledo |
| Preminuo | 13. travnja 585. Sevilla |
| Kanoniziran | 13. travnja 1586. |
| Slavi se u | Rimokatolička Crkva Pravoslavna Crkva |
| Spomendan | 13. travnja |
| Zaštitnik | Sevilla, Španjolska |
 Portal o kršćanstvu
| |
Hermenegildo[1] ili Hermenegild (Toledo, oko 550./55. - Sevilla, 13. travnja 585.), vizigotski kraljević, sin vizigotskog kralja Leovigilda i Hispanorimljanke Teodosije, i brat drugog vizigotskog kralja, Rekareda. Odgojen je u duhu arijanizma, vjere Vizigota onog doba. Zbog prelaska na pravovjerno kršćanstvo sukobio se s ocem, što je kasnije dovelo do njegova pogubljenja.
Životopis
Dok su još bili djeca, Hermenegildo i Rekared su proglašeni suvladarima na vizigotskom prijestolju, koje je u to doba njihov otac dijelio sa svojim bratom Liuvom I. Hermenegildo se obrazovao pod utjecajem nadbiskupa Leandra Seviljskog, majčinog rođaka, i s 15 godina je sklopio brak s franačkom kraljevnom - Ingundom. Ona je bila kćerka Zigeberta I. i Brunhilde, vladara franačke Austrazije.
Otac ga je poslao u Betiku kao guvernera, gdje je pod utjecajem nadbiskupa Leandra i svoje žene vrlo brzo odbacio arijansko i prihvatio pravovjerno kršćanstvo. Politički problemi koje je izazvalo njegovo preobraćenje i sumnjivi diplomatski odnosi s bizantskim guvernerom susjedne Spanije, vjerojatno su bili uzrok zategnutih odnosa između Hermenegilda i njegovog oca, Leovigilda. Oružani sukob je počeo 581. godine, i trajao je do 584. U početku, Bizant je pomogao ustanak, ali kasnije su bizantske snage povukli pomoć i sklopili sporazum s Leovigildom za 30.000 solida u zlatu. Godine 583. Leovigildove snage su opsjedale Sevillu. Hermenegild je izdržao napade godinu dana, ali je na kraju morao pobjeći u Córdobu. Ondje je uhvaćen i poslat u zatvor u Tarragonu. Njegova žena je pobjegla u Afriku i tražila azil od Mauricija Bizantskog, ali je umrla na putu. Njihov sin, Atanagildo, predan je po naredbi bizantskog cara svojoj baki s majčine strane, Brunhildi, čemu se usprotivio Leovigildo.
Međutim, povijesni stručnjaci vizigotske Hispanije, ne smatraju Hermenegildovo pokrštavanje stvarnim razlogom sukoba između oca i sina, već samo izgovor. Svoje tvrdnje zasnivaju na činjenici da je u doba Leovigildove vladavine vladala religiozna tolerancija, kao i u raznim diplomatskim naporima prije i tijekom sukoba. Također, nakon konverzije Vizigota u pravovjerno kršćanstvo u doba Rekareda, kroničari i saborni dokumenti uopće ne spominju Hermenegilda, njegovu pobunu ili njegov heroizam, što znači da su ga katolički Vizigoti smatrali samo običnim pobunjenikom, a ne mučenikom.
Iako nisu sačuvana nikakva nezavisna svjedočenja o ovom događaju, Dijalozi Grgura Velikog govore da je Hermenegild odbio ponudu oproštaja svog oca pod uvjetom da se vrati na arijanstvo, i da je nakon toga pogubljen jer je odbio da ga pričesti arijanski svećenik na dan Uskrsa 585. godine. Manje naklonjen mu je sv. Grgur iz Toursa, vrlo dobro obaviješten o svijetu Vizigota, koji smatra dizanje oca na sina velikim grijehom, pa čak iako je ovaj heretik. Na zahtjev Filipa II., španjolskog kralja, papa Siksto V. je kanonizirao Hermenegilda i proglasio ga svecem na 1000-godišnjicu njegove smrti. Zajedno sa sv. Fernandom, sv. Hermenegildo je svetac zaštitnik španjolske monarhije.
Spomendan mu je 13. travnja.[1]
Izvori
- ↑ a b Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja Katolički kalendar 2012.
Literatura
- Collins, Roger (2005.), La España Visigoda, 409-711, Barcelona: Crítica. ISBN 8484326365.
- Orlandis, José (1988.), Historia del reino visigodo español, 78-84, Madrid: Rialp. ISBN 8432124176.
- Thompson, E.A. (2007.), Los Godos en España, Alianza: Serie Humanidades. ISBN 9788420661698.