Papar (biljna vrsta): razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dexbot (razgovor | doprinosi)
m Removing Link FA template (handled by wikidata) - The interwiki article is not featured
mNema sažetka uređivanja
Redak 20: Redak 20:
Može dostići visinu do 15 metara. Oko sedme godine rađa punim rodom. Grozdovi papra su vrlo sitni, s plodovima promjera oko 5 mm, a rastu poput [[ribiz]]a u plodištu dugom do 14 cm. Bobice mogu biti crvene, žute ili zelene boje, što ovisi o stupnju zrelosti. One uz [[škrob]], [[smola|smolu]] i ulje sadrže i [[piperinska kiselina|piperinsku kiselinu]], koja papru daje karakterističan okus. Miris papra potječe od pelandrena, kariopilena i seskviterpena u eteričnom ulju.
Može dostići visinu do 15 metara. Oko sedme godine rađa punim rodom. Grozdovi papra su vrlo sitni, s plodovima promjera oko 5 mm, a rastu poput [[ribiz]]a u plodištu dugom do 14 cm. Bobice mogu biti crvene, žute ili zelene boje, što ovisi o stupnju zrelosti. One uz [[škrob]], [[smola|smolu]] i ulje sadrže i [[piperinska kiselina|piperinsku kiselinu]], koja papru daje karakterističan okus. Miris papra potječe od pelandrena, kariopilena i seskviterpena u eteričnom ulju.


Bobice papra (čitave ili mljevene) služe kao začin za pripravljanje mnogih vrsta jela. Poznavali su ga još i stari [[Grci]], koji su ga, uz dodatak hrani, primjenjivali i kao lijek. [[Rimljani]] su ga stavljali gotovo u svako jelo, pa i u [[mlijeko]], [[med]] i kolače. Jedno vrijeme papar je služio i kao plaćevno sredstvo. Tako je, naprimjer, [[Alarih I.]], [[Zapadni Goti|vizigotski]] kralj, [[410.]] godine tražio od građana Rima tonu i pol papra kako bi poštedio grad. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] je, uz [[sol]] i ocat, bio najrašireniji dodatak hrani, uprkos njegovoj visokoj cijeni koja je dosezala i trotjednu poljoprivrednu nadnicu za pola kilograma papra. Danas je postao dostupan i niske cijene, a uzgaja se po tropskim krajevima, ponajprije u Brazilu i Indoneziji.
Bobice papra (čitave ili mljevene) služe kao začin za pripravljanje mnogih vrsta jela. Poznavali su ga još i stari [[Grci]], koji su ga, uz dodatak hrani, primjenjivali i kao lijek. [[Rimljani]] su ga stavljali gotovo u svako jelo, pa i u [[mlijeko]], [[med]] i kolače. Jedno vrijeme papar je služio i kao plaćevno sredstvo. Tako je, naprimjer, [[Alarik I.]], [[Zapadni Goti|vizigotski]] kralj, [[410.]] godine tražio od građana Rima tonu i pol papra kako bi poštedio grad. U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] je, uz [[sol]] i ocat, bio najrašireniji dodatak hrani, uprkos njegovoj visokoj cijeni koja je dosezala i trotjednu poljoprivrednu nadnicu za pola kilograma papra. Danas je postao dostupan i niske cijene, a uzgaja se po tropskim krajevima, ponajprije u Brazilu i Indoneziji.


{{Sporedni šumski proizvodi}}
{{Sporedni šumski proizvodi}}

Inačica od 15. kolovoza 2015. u 21:34

Ovo je glavno značenje pojma Papar (biljna vrsta). Za jezik pogledajte Papar (jezik).
Papar
Papar s nezrelim plodom
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Piperales
Porodica:Piperaceae
Rod:Piper
Vrsta:P. nigrum
Dvojno ime
Piper nigrum
L.
Baze podataka

Papar (lat. Piper nigrum) (regionalno biber) je višegodišnja drvenasta zimzelena biljka penjačica iz razreda Magnoliopsida, porodice Piperaceae.

Može dostići visinu do 15 metara. Oko sedme godine rađa punim rodom. Grozdovi papra su vrlo sitni, s plodovima promjera oko 5 mm, a rastu poput ribiza u plodištu dugom do 14 cm. Bobice mogu biti crvene, žute ili zelene boje, što ovisi o stupnju zrelosti. One uz škrob, smolu i ulje sadrže i piperinsku kiselinu, koja papru daje karakterističan okus. Miris papra potječe od pelandrena, kariopilena i seskviterpena u eteričnom ulju.

Bobice papra (čitave ili mljevene) služe kao začin za pripravljanje mnogih vrsta jela. Poznavali su ga još i stari Grci, koji su ga, uz dodatak hrani, primjenjivali i kao lijek. Rimljani su ga stavljali gotovo u svako jelo, pa i u mlijeko, med i kolače. Jedno vrijeme papar je služio i kao plaćevno sredstvo. Tako je, naprimjer, Alarik I., vizigotski kralj, 410. godine tražio od građana Rima tonu i pol papra kako bi poštedio grad. U srednjem vijeku je, uz sol i ocat, bio najrašireniji dodatak hrani, uprkos njegovoj visokoj cijeni koja je dosezala i trotjednu poljoprivrednu nadnicu za pola kilograma papra. Danas je postao dostupan i niske cijene, a uzgaja se po tropskim krajevima, ponajprije u Brazilu i Indoneziji.