Krešimir Baranović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Dodatci članku, oblik., infookvir, izvori.
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir skladatelj
'''Krešimir Baranović''' ([[Šibenik]], [[25. lipnja]] [[1894]]. - [[Beograd]], [[17. studenog]] [[1975]].) [[Hrvatska|hrvatski]] je skladatelj i dirigent.
|ime = Krešimir Baranović
|opis_slike = Krešimir Baranović
|veličina = 220px
|puno_ime = Krešimir Baranović
|slika = Krešimir Baranović.jpg
|datum_rođenja = [[25. lipnja]] [[1894.]]
|datum_smrti = [[17. studenoga]] [[1975.]]
|djela = ''Z mojih bregov'', ''Moj grad'', ''Goran'', ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'', ''Imbrek z nosom'', ''Kineska priča''
|period =
|utjecaj =
|suradnici =
|nagrade = Oktobarska nagrada grada Beograda, za kantatu ''Goran'', 1960.; Sedmojulska nagrada, za životno djelo, 1962.
|poveznica =
}}

'''Krešimir Baranović''' ([[Šibenik]], [[25. lipnja]] [[1894.]] - [[Beograd]], [[17. studenoga]] [[1975.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] je [[skladatelj]] i [[dirigent]]. Baletima ''Licitarsko srce'' i ''Imbrek z nosom'' utemeljio je moderni hrvatski balet.<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3450 Hrvatski obiteljski leksikon: Baranović, Krešimir], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref>


== Životopis ==
== Životopis ==
U [[Zagreb]]u uči teoretske predmete, [[klavir]] i [[rog]], da bi, nakon mature, upisao [[kompozicija (glazba)|kompoziciju]] na Muzičkoj akademiji u [[Beč]]u ([[1912]].-[[1914]].). [[1915]]. godine postaje dirigent u Zagrebačkoj operi, gdje ostaje sve do [[1927]]., kada prelazi na istu dužnost u [[Beograd]], da bi tijekom [[1927]]. i [[1928]]. gostovao s baletskom trupom [[Ana Pavlova|Ane Pavlovne]] u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Nizozemska|Nizozemskoj]], [[Švicarska|Švicarskoj]] i [[Italija|Italiji]]. U Zagreb se vraća [[1928]]. godine na staro mjesto, gdje ostaje sve do [[1943]]. godine, kada preuzima vođenje Radio-orkestra u [[Bratislava|Bratislavi]] ([[Slovačka]]), gdje je imenovan i za direktora Opere (1945.-1946.). Nakon toga postaje profesor Glazbene akademije, dirigent Opere i direktor [[Filharmonija|Filharmonije]] u Beogradu do [[1964]]. godine.
Krešimir Baranović rodio se je u Šibeniku 1894. godine. U [[Zagreb]]u se školovao od [[1908.]] do [[1912.]] godine, privatno kod Dragutina (Carla) Kaisera i u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda (rog kod [[Fran Lhotka|Frana Lhotke).<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5818 Hrvatska enciklopedija: Baranović, Krešimir], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref> Učio je teoretske predmete, [[klavir]] i [[rog]]. Nakon mature, upisao je [[kompozicija (glazba)|kompoziciju]] na Glazbenoj akademiji u [[Beč]]u ([[1912.]]-[[1914.]]).<ref name="he"/> [[1915]]. godine postao je dirigentom u Zagrebačkoj operi, gdje je ostao sve do [[1927.]] godine, kada je prešao na istu dužnost u [[Beograd]], da bi tijekom [[1927.]] i [[1928.]] godine gostovao s baletskom trupom [[Ana Pavlova|Ane Pavlovne]] u [[Njemačka|Njemačkoj]], [[Nizozemska|Nizozemskoj]], [[Švicarska|Švicarskoj]] i [[Italija|Italiji]]. U Zagreb se vratio [[1928.]] godine na staro mjesto, gdje je ostao sve do [[1943.]] godine, kada je preuzeo vođenje Radio-orkestra u [[Bratislava|Bratislavi]] ([[Slovačka]]), gdje je imenovan i za direktora Opere (1945.-1946.). Nakon toga od 1946. do [[1951.]] godine bio je profesorom dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Beogradu, dirigentom Opere (1946.–1962.) i ujedno direktorom beogradske Filharmonije (1951.–1961.).<ref name="hbl">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1270 Hrvatski biografski leksikon: Baranović, Krešimir], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref> Od [[1954.]] godine bio je redovitim članom JAZU u Zagrebu,<ref name="he"/> te od [[7. ožujka]] [[1968.]] godine dopisnim članom [[SANU]] za Odjel likovne i glazbene umjetnosti<ref name="sanu">{{srp oznaka}} [http://www.sanu.ac.rs/Clanstvo/IstClan.aspx?arg=728 SANU: Krešimir Baranović], pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref>.

Umro je u Beogradu 17. studenoga 1975. godine i pokopan je na beogradskome Groblju zaslužnih građana.<ref>{{srp oznaka}} Zora Latinović, [http://web.arhiv.rs/develop/vesti.nsf/feaee540dc011162c1256e7d0032cb98/c5d682d99fdce852c125713a007b67ae?OpenDocument ''Večne žizni dveri''], ''NIN'', 23. ožujka 2006., str. 39., pristupljeno 22. kolovoza 2015.</ref>


== Djelo ==
Kao stvaralac, Baranović je jedna od najmarkantnijih ličnosti nacionalnog smjera u novijoj hrvatskoj i bivše-jugoslavenskoj glazbi. S posebnim afinitetom prema [[Rusija|ruskoj]] glazbi, što se ogledalo i u njegovoj reproduktivnoj dijelatnosti, on se nadovezuje na ranog [[Igor Stravinski|Stravinskog]] (''Petruška''), ali oslanjajući se i na narodni [[melos]], stvara vlastiti glazbeni jezik, čiju sočnost i bogatstvo crpi i iz svoga majstorskog poznavanja orkestra.
Kao stvaratelj, Baranović je jedna od najmarkantnijih osobnosti nacionalnog smjera u novijoj hrvatskoj i bivše-jugoslavenskoj glazbi. S posebnim afinitetom prema [[Rusija|ruskoj]] glazbi, što se ogledalo i u njegovoj reproduktivnoj dijelatnosti, on se nadovezuje na ranog [[Igor Stravinski|Stravinskog]] (''Petruška''), ali oslanjajući se i na narodni [[melos]], stvara vlastiti glazbeni jezik, čiju sočnost i bogatstvo crpi i iz svoga majstorskog poznavanja orkestra.


Kao prvenstveno [[Opera|operski]] [[dirigent]], on daje svoje najbolje stranice u scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima, a svojim djelom ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' otpočinje novu epohu u razvoju savremenog [[balet]]a u nas.
Kao prvenstveno [[Opera|operski]] [[dirigent]], on daje svoje najbolje stranice u scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima, a svojim djelom ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' otpočinje novu epohu u razvoju savremenog [[balet]]a u nas.


=== Skladbe ===
== Skladbe ==
=== Vokalne skladbe ===

== Vokalne skladbe ==
* ''Z mojih bregov'' (Fran Galović) za bariton i orkestar (1927.)
* ''Z mojih bregov'' (Fran Galović) za bariton i orkestar (1927.)
* ''Moj grad'' (Vinko Nikolić) za glas i orkestar (1943.)
* ''Moj grad'' (Vinko Nikolić) za glas i orkestar (1943.)
Redak 20: Redak 38:
* ''Na moru'' (Gustav Krklec) za bariton i orkestar (1973.)
* ''Na moru'' (Gustav Krklec) za bariton i orkestar (1973.)


== Scenske skladbe ==
=== Scenske skladbe ===
* ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' (Krešimir Baranović), balet (1924., Zagreb)
* ''[[Licitarsko srce (balet)|Licitarsko srce]]'' (Krešimir Baranović), balet (1924., Zagreb)
* ''Cvijeće male Ide'' (Margareta Froman, prema Hansu Christianu Andersenu), balet (1925., Zagreb)
* ''Cvijeće male Ide'' (Margareta Froman, prema Hansu Christianu Andersenu), balet (1925., Zagreb)
Redak 29: Redak 47:
* scenske glazbe za ''Tirena'' (Marin Držić), ''Dundo Maroje'' (Marin Držić), ''Antigona'' (Sophokles) i ''Henri IV.'' (Shakespeare)
* scenske glazbe za ''Tirena'' (Marin Držić), ''Dundo Maroje'' (Marin Držić), ''Antigona'' (Sophokles) i ''Henri IV.'' (Shakespeare)


== Instrumentalne skladbe ==
=== Instrumentalne skladbe ===
* koncertna uvertira (1916.)
* koncertna uvertira (1916.)
* simfonijski scherzo (1921.)
* simfonijski scherzo (1921.)
Redak 40: Redak 58:
* sinfonieta za gudački orkestar (1952.), obrađena za gudački kvartet 1924.
* sinfonieta za gudački orkestar (1952.), obrađena za gudački kvartet 1924.
* koncert za rog i orkestar (1973.)
* koncert za rog i orkestar (1973.)

== Nagrade ==
* [[1960.]]: Oktobarska nagrada grada Beograda, za kantatu ''Goran''<ref name="hbl"/>
* [[1962.]]: Sedmojulska nagrada, za životno djelo<ref name="hbl"/>
* [[1971.]]: Nagrada AVNOJ-a<ref name="sanu"/>
* Orden rada prvog reda
* Orden zasluga za narod prvog reda

== Izvori ==
{{izvori}}


{{GLAVNIRASPORED:Baranović, Krešimir}}
{{GLAVNIRASPORED:Baranović, Krešimir}}

Inačica od 22. kolovoza 2015. u 06:10

Krešimir Baranović
Krešimir Baranović
Krešimir Baranović
Životopisni podatci
Rodno ime Krešimir Baranović
Rođenje 25. lipnja 1894.
Smrt 17. studenoga 1975.
Djelo
Poznatija djela Z mojih bregov, Moj grad, Goran, Licitarsko srce, Imbrek z nosom, Kineska priča
Nagrade
Nagrade Oktobarska nagrada grada Beograda, za kantatu Goran, 1960.; Sedmojulska nagrada, za životno djelo, 1962.
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Krešimir Baranović (Šibenik, 25. lipnja 1894. - Beograd, 17. studenoga 1975.), bio je hrvatski je skladatelj i dirigent. Baletima Licitarsko srce i Imbrek z nosom utemeljio je moderni hrvatski balet.[1]

Životopis

Krešimir Baranović rodio se je u Šibeniku 1894. godine. U Zagrebu se školovao od 1908. do 1912. godine, privatno kod Dragutina (Carla) Kaisera i u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda (rog kod [[Fran Lhotka|Frana Lhotke).[2] Učio je teoretske predmete, klavir i rog. Nakon mature, upisao je kompoziciju na Glazbenoj akademiji u Beču (1912.-1914.).[2] 1915. godine postao je dirigentom u Zagrebačkoj operi, gdje je ostao sve do 1927. godine, kada je prešao na istu dužnost u Beograd, da bi tijekom 1927. i 1928. godine gostovao s baletskom trupom Ane Pavlovne u Njemačkoj, Nizozemskoj, Švicarskoj i Italiji. U Zagreb se vratio 1928. godine na staro mjesto, gdje je ostao sve do 1943. godine, kada je preuzeo vođenje Radio-orkestra u Bratislavi (Slovačka), gdje je imenovan i za direktora Opere (1945.-1946.). Nakon toga od 1946. do 1951. godine bio je profesorom dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Beogradu, dirigentom Opere (1946.–1962.) i ujedno direktorom beogradske Filharmonije (1951.–1961.).[3] Od 1954. godine bio je redovitim članom JAZU u Zagrebu,[2] te od 7. ožujka 1968. godine dopisnim članom SANU za Odjel likovne i glazbene umjetnosti[4].

Umro je u Beogradu 17. studenoga 1975. godine i pokopan je na beogradskome Groblju zaslužnih građana.[5]

Djelo

Kao stvaratelj, Baranović je jedna od najmarkantnijih osobnosti nacionalnog smjera u novijoj hrvatskoj i bivše-jugoslavenskoj glazbi. S posebnim afinitetom prema ruskoj glazbi, što se ogledalo i u njegovoj reproduktivnoj dijelatnosti, on se nadovezuje na ranog Stravinskog (Petruška), ali oslanjajući se i na narodni melos, stvara vlastiti glazbeni jezik, čiju sočnost i bogatstvo crpi i iz svoga majstorskog poznavanja orkestra.

Kao prvenstveno operski dirigent, on daje svoje najbolje stranice u scenskim i vokalno-instrumentalnim djelima, a svojim djelom Licitarsko srce otpočinje novu epohu u razvoju savremenog baleta u nas.

Skladbe

Vokalne skladbe

  • Z mojih bregov (Fran Galović) za bariton i orkestar (1927.)
  • Moj grad (Vinko Nikolić) za glas i orkestar (1943.)
  • Iz osame (Krešimir Baranović) za glas i orkestar (1944.)
  • Pan (Miroslav Krleža), simfonijska pjesma za recitatora, soliste, mješoviti zbor i orkestar (1957.)
  • Goran (Ivan Goran Kovačić), kantata za recitatora, soliste i orkestar (1960.)
  • Oblaci (Dobrica Cesarić) za mezosopran i orkestar (1963.)
  • Šume, šume (više hrvatskih pjesnika), kantata za mješoviti zbor i orkestar (1967.)
  • Na moru (Gustav Krklec) za bariton i orkestar (1973.)

Scenske skladbe

  • Licitarsko srce (Krešimir Baranović), balet (1924., Zagreb)
  • Cvijeće male Ide (Margareta Froman, prema Hansu Christianu Andersenu), balet (1925., Zagreb)
  • Striženo-košeno (Gustav Krklec), komična opera (1932., Zagreb)
  • Imbrek z nosom (Krešimir Baranović), balet (1935., Zagreb)
  • Nevjesta od Cetinjgrada (Marko Fotez, prema Turci idu Augusta Šenoe), komična opera (1942.; 1951., Beograd)
  • Kineska priča (Dimitrije Parlić, prema Der Kreidekreis Klabunda), balet (1955., Beograd)
  • scenske glazbe za Tirena (Marin Držić), Dundo Maroje (Marin Držić), Antigona (Sophokles) i Henri IV. (Shakespeare)

Instrumentalne skladbe

  • koncertna uvertira (1916.)
  • simfonijski scherzo (1921.)
  • Svatovac za orkestar (1922.)
  • gudački kvartet (1924.)
  • Poème balkanique za orkestar (1926.)
  • suita iz baleta Licitarsko srce za orkestar (1927.)
  • sinfonietta u Es Duru (1939.)
  • Pjesma guslara, rapsodija za orkestar (1945.)
  • sinfonieta za gudački orkestar (1952.), obrađena za gudački kvartet 1924.
  • koncert za rog i orkestar (1973.)

Nagrade

  • 1960.: Oktobarska nagrada grada Beograda, za kantatu Goran[3]
  • 1962.: Sedmojulska nagrada, za životno djelo[3]
  • 1971.: Nagrada AVNOJ-a[4]
  • Orden rada prvog reda
  • Orden zasluga za narod prvog reda

Izvori

  1. Hrvatski obiteljski leksikon: Baranović, Krešimir, pristupljeno 22. kolovoza 2015.
  2. a b c Hrvatska enciklopedija: Baranović, Krešimir, pristupljeno 22. kolovoza 2015.
  3. a b c Hrvatski biografski leksikon: Baranović, Krešimir, pristupljeno 22. kolovoza 2015.
  4. a b (srp.) SANU: Krešimir Baranović, pristupljeno 22. kolovoza 2015.
  5. (srp.) Zora Latinović, Večne žizni dveri, NIN, 23. ožujka 2006., str. 39., pristupljeno 22. kolovoza 2015.