Bratstvo i jedinstvo: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena promjena suradnika 31.223.130.192 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Zeljko |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Bratstvo i jedinstvo''' ([[srpski|srpska]] [[ćirilica]]: Братство и јединство, [[makedonski]]: Братство и единство, [[slovenski]]: ''Bratstvo in enotnost'', [[albanski]]: ''Bashkim dhe Vëllazërim'', [[mađarski]]: ''Testvériség és egység'') je bio poznati slogan i [[dogma]] [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]], skovan za vrijeme [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] (od 1941. do 1945.), a kasnije i jedan od gesla [[SFRJ|SFR Jugoslavije]]. Izraz je |
'''Bratstvo i jedinstvo''' ([[srpski|srpska]] [[ćirilica]]: Братство и јединство, [[makedonski]]: Братство и единство, [[slovenski]]: ''Bratstvo in enotnost'', [[albanski]]: ''Bashkim dhe Vëllazërim'', [[mađarski]]: ''Testvériség és egység'') je bio poznati slogan i [[dogma]] [[Savez komunista Jugoslavije|Saveza komunista Jugoslavije]], skovan za vrijeme [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji]] (od 1941. do 1945.), a kasnije i jedan od gesla [[SFRJ|SFR Jugoslavije]]. Izraz je trebao opisivati bratski odnos između svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, kao i jednakost svih građana u [[socijalizam|socijalizmu]]. |
||
Za "osobite zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda" dodjeljivao se i [[Orden bratstva i jedinstva]] u dva stupnja, kojeg je ustanovio [[Josip Broz Tito]] [[15. kolovoza]] [[1943.]] |
Za "osobite zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda" dodjeljivao se i [[Orden bratstva i jedinstva]] u dva stupnja, kojeg je ustanovio [[Josip Broz Tito]] [[15. kolovoza]] [[1943.]] |
||
Redak 5: | Redak 5: | ||
Također, diljem Jugoslavije, "Bratstvo i jedinstvo" je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, te je po njemu nazvana autocesta koja je spajala [[Ljubljana|Ljubljanu]], [[Zagreb]], [[Beograd]] i [[Skoplje]]. |
Također, diljem Jugoslavije, "Bratstvo i jedinstvo" je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, te je po njemu nazvana autocesta koja je spajala [[Ljubljana|Ljubljanu]], [[Zagreb]], [[Beograd]] i [[Skoplje]]. |
||
Kao jedna od tri glavne dogme [[ideologija|ideologa]] “[[Titoizam|Titoizma]]” bratstvo i jedinstvo predstavljalo riješene međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji. |
|||
Bratstvo i jedinstvo bilo je iskren i pravičan okvir u kom su se ravnopravno definisala prava svih nacija i nacionalnosti u Jugoslaviji. |
|||
U doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati su u brojnim javnim službama i vodećim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što su to po broju pučanstva ravnomjerno mogli biti. |
|||
Godine 1969. u vrijeme pojave [[Hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]] Hrvati su činili u saveznoj upravi države 8,6% osoblja, iako je njihov udio u SFRJ bio 22 %. Srba je u administraciji bilo 73,6% iako je njihov udio u stanovništvu iznosio 39,6 %.U upravnim strukturama savezne drzave je bilo 7,2 % Crnogoraca, dakle gotovo kao Hrvata. U [[JNA]] je u časničkoj strukturi bilo 62,5% Srba a 10,4 Hrvata. <ref>Mirko Valentić "Rat protiv Hrvatske - 1991. - 1995. - Velikosrpski projekti od ideje do realizacije", Zagreb 2010., str. 62.</ref> |
|||
Osobe koje bile politički odstupljale od komunističkog jednoumlja i bili drugačijeg mišljenja kao [[disident]]i, jugoslavenski [[režim]] je zbog „napada na bratsvo i jedinstvo“ osuđivao na dugogodišnje kazne tijekom [[Montirani politički sudski proces|politički montiranih sudskih postupaka]] kao primjerice [[Marko Veselica|Marka Veselicu]], [[Franjo Tuđman|Franju Tuđmana]], [[Bruno Bušić|Brunu Bušića]] i brojne druge. |
|||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
[[Kategorija:Jugoslavija]] |
|||
{{kat?}} |
Inačica od 28. kolovoza 2015. u 20:35
Bratstvo i jedinstvo (srpska ćirilica: Братство и јединство, makedonski: Братство и единство, slovenski: Bratstvo in enotnost, albanski: Bashkim dhe Vëllazërim, mađarski: Testvériség és egység) je bio poznati slogan i dogma Saveza komunista Jugoslavije, skovan za vrijeme Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji (od 1941. do 1945.), a kasnije i jedan od gesla SFR Jugoslavije. Izraz je trebao opisivati bratski odnos između svih naroda i narodnosti u Jugoslaviji, kao i jednakost svih građana u socijalizmu.
Za "osobite zasluge u širenju bratstva među narodima i narodnostima, u stvaranju i razvijanju političkog i moralnog jedinstva naroda" dodjeljivao se i Orden bratstva i jedinstva u dva stupnja, kojeg je ustanovio Josip Broz Tito 15. kolovoza 1943.
Također, diljem Jugoslavije, "Bratstvo i jedinstvo" je bilo ime mnogih škola, tvornica, folklornih i sportskih društava, te je po njemu nazvana autocesta koja je spajala Ljubljanu, Zagreb, Beograd i Skoplje.
Kao jedna od tri glavne dogme ideologa “Titoizma” bratstvo i jedinstvo predstavljalo riješene međunacionalnih odnosa u Jugoslaviji.
U doba "Bratstva i jedinstva" Hrvati su u brojnim javnim službama i vodećim pozicijama, kao primjerice u policiji, u vojsci bili zastupljeni u daleko manjem broju nego što su to po broju pučanstva ravnomjerno mogli biti.
Godine 1969. u vrijeme pojave hrvatskog proljeća Hrvati su činili u saveznoj upravi države 8,6% osoblja, iako je njihov udio u SFRJ bio 22 %. Srba je u administraciji bilo 73,6% iako je njihov udio u stanovništvu iznosio 39,6 %.U upravnim strukturama savezne drzave je bilo 7,2 % Crnogoraca, dakle gotovo kao Hrvata. U JNA je u časničkoj strukturi bilo 62,5% Srba a 10,4 Hrvata. [1]
Osobe koje bile politički odstupljale od komunističkog jednoumlja i bili drugačijeg mišljenja kao disidenti, jugoslavenski režim je zbog „napada na bratsvo i jedinstvo“ osuđivao na dugogodišnje kazne tijekom politički montiranih sudskih postupaka kao primjerice Marka Veselicu, Franju Tuđmana, Brunu Bušića i brojne druge.
Izvori
- ↑ Mirko Valentić "Rat protiv Hrvatske - 1991. - 1995. - Velikosrpski projekti od ideje do realizacije", Zagreb 2010., str. 62.