Mato Vodopić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 3. rujna 2015. u 21:13

Mato Vodopić (Dubrovnik, 13. prosinca 1816. - Dubrovnik, 13. ožujka 1893.), hrvatski teolog, književnik i prirodoslovac.

Životopis

Studirao je filozofiju i teologiju u Zadru. Bio je dubrovački biskup od 1882. do 1893. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak realizmu. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao B. Šuleku. Nakon 1849. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) Antun Kaznačić, kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, Mato Natali, Pero Marinović, Ivo Vojnović, Frano Supilo i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.

Njegov prvi rad, roman Marija Konavoka je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili Nitko Vodopić (Matov brat), Juraj Carić i Marcelu Kušar. Njegov drugi rad, kratki roman, Tužna Jele je završen 1868. godine,^[1] i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.

Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari Dragutina Pretnera, gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od 1878. do 1884. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu Slovinac. Još dvije knjige koje je poslije napisao su Đenevrija: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.^[2] Godine 1880, 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili Medo Pucić, Pero Budmani, Ivo Kaznačić, Luko Zore i Mato Vodopić, koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.

Djela

"Marija Konavoka" - roman,
"Tužna Jele" (1868.) - roman,
"Robinjica" (1875.) - romantična poema.

Izvori

↑ buyonnet.net, pristupljeno 3. rujna 2015.
↑ enciklopedija.hr, pristupljeno 3. rujna 2015.

Poveznice

Dodatak:Popis dubrovačkih biskupa

Prethodnik:	Dubrovačka biskupija Trebinjsko-mrkanska biskupija, apostolski upravitelj	Nasljednik:
Ivan Zafron		Josip Marčelić

[1] uyonnet.net, pristupljeno 3. rujna 2015.

[2] .hr, pristupljeno 3. rujna 2015.

[1]

[2]

@@ Redak 1: / Redak 1: @@
-{{izvor}}
 [[Datoteka:Mato Vodopić.jpg|mini|130px|Mato Vodopić''']]
 '''Mato Vodopić''' ([[Dubrovnik]], [[13. prosinca]] [[1816]]. - Dubrovnik, [[13. ožujka]] [[1893]].), [[Hrvatska|hrvatski]] teolog, književnik i prirodoslovac.
+== Životopis ==
-Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]].
-Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala centar okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (sem braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.
+Studirao je [[filozofija|filozofiju]] i [[teologija|teologiju]] u Zadru. Bio je [[Dubrovačka biskupija|dubrovački]] [[biskup]] od [[1882]]. do [[1893]]. godine. Jedan je od prvih hrvatskih pripovjedača koji je tematski i stilski blizak [[realizam (književnost)|realizmu]]. Djelovao je i kao amater prirodoslovac, prikupljajući narodna imena biljaka koje je slao [[Bogoslav Šulek|B. Šuleku]]. Nakon [[1849]]. godine kuća braće Pucić je postala središte okupljanja dubrovačke inteligencije, u kojoj su se često navraćali (osim braće Pucić i Mate Vodopić) [[Antun Kaznačić]], kolovoz Kaznačić, Antun Paško Kazalić, [[Mato Natali]], [[Pero Marinović]], [[Ivo Vojnović]], [[Frano Supilo]] i mnogi drugi. Pridruživši se pokretu Srba katolika, Mato je podržavao ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom, a onda ulazak u jednu unitarnu jugoslavensku državu. Život Mate Vodopić predstavlja način života jednog pripadnika kulturne obnove Dubrovnika, gdje su se Dubrovčani, iako svi rimokatolici, izjašnjavali kao Srbi i Talijani.
-Njegov prvi rad, roman [[Marija Konavoka]] je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili ''Nitko Vodopić'' (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcelu Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, [[Tužna Jele]] je završen [[1868]]. godine, i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
+Njegov prvi rad, roman [[Marija Konavoka]] je ostao nedovršen, a objavljen je u dijelovima od 1863. Za ovaj roman je zanimljivo da su ga završili ''Nitko Vodopić'' (Matov brat), [[Juraj Carić]] i [[Marcelu Kušar]]. Njegov drugi rad, kratki roman, [[Tužna Jele]] je završen [[1868]]. godine,<ref>[http://buyonnet.net/proizvodi-detalji/knjige/lektire/tuzna-jele-mato-vodopic-155 buyonnet.net], pristupljeno 3. rujna 2015.</ref> i bio je iznimno popularan među Dubrovčanima i Konavljanima (mnogo puta se ovaj rad i igrao na sceni Dubrovačkih ljetnih igara. Treći njegov rad, nezavršen isto kao prvi, Na doborskijem razvalinam , objavljen je 1881. godine.
-Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari [[Dragutina Pretnera]], gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu [[Slovinac]]. Još dvije knjige koje je poslije napisao su [[Đenevrija]]: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.
-Godine [[1880]], 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili [[Medo Pucić]], [[Pero Budmani]], Ivo Kaznačić, [[Luko Zore]] i Mato Vodopić , koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.
+Sve tri Vodopić knjige su tiskane u tiskari [[Dragutina Pretnera]], gdje su se tiskala djela na hrvatski jeziku i ćirilici. Od [[1878]]. do [[1884]]. godine Mato Vodopić je pisao u časopisu [[Slovinac]]. Još dvije knjige koje je poslije napisao su [[Đenevrija]]: Pilarska pripovijest i Pesme Mate Vodopić.<ref>[http://hebeta.lzmk.hr/natuknica.aspx?id=65156 enciklopedija.hr], pristupljeno 3. rujna 2015.</ref> Godine [[1880]], 9. ožujka, dubrovačka općina je prihvatila ponudu Srpska dubrovačke omladine da se podigne spomenik na 300. godišnjicu rođenja pjesnika Dživa Gundulića i imenovala je komisiju, u kojoj su bili [[Medo Pucić]], [[Pero Budmani]], Ivo Kaznačić, [[Luko Zore]] i Mato Vodopić, koja je imala zadatak organizirati podizanje spomenika.
 ==Djela==
-:*"Marija Konavoka" -roman,
+:*"Marija Konavoka" - roman,
-:*"Tužna Jele" (1868.)-roman,
+:*"Tužna Jele" (1868.) - roman,
-:*"Robinjica" (1875.) romantična poema.
+:*"Robinjica" (1875.) - romantična poema.
+== Izvori ==
+{{izvori}}
+==Poveznice==
-==Unutarnje poveznice==
 * [[Dodatak:Popis dubrovačkih biskupa]]