Križni put (1945.)

Zarobljeni domobrani

Imenom Križni put, uz asocijaciju na osnovno značenje sintagme Križni put, naziva se stradanje pripadnika poraženih snaga NDH i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji kraj Bleiburga 15. svibnja 1945. godine.

Masovne likvidacije izvršene su kod Maribora, Celja, Kočevja i drugdje u Sloveniji, a u Hrvatskoj u okolici Krapine, Samobora, Karlovca, Siska, Bjelovara i drugdje. Znatan broj ljudi pomro je od iscrpljenosti i zaraznih bolesti u raznim logorima koje su osnovale komunističke vlasti. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do kolovoza 1945. godine. Opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945., ali je ubijanja (iako u manjem obimu) bilo i kasnije. Postoje vrlo različite procjene broja ubijenih tako da na primjer Hrvatska enciklopedija navodi brojeve od 45.000 do 200.000; Hrvatski obiteljski leksikon od istog izdavača iz 2005. godine govori o nekoliko desetaka tisuća ubijenih. Najvjerojatniji broj Hrvata koje su pobile snage Jugoslavenske armije, prema stanju istraživanja 2007., je oko 60.000; daljnjih oko 20.000 je iz redova pripadnika drugih naroda - prvenstveno Slovenaca, Srba i Nijemaca.

Ukupni broj žrtava

Spomenik bleiburškim žrtvama

Spomenik žrtvama na Mirogoju u Zagrebu.

Spomen obilježje u Maceljskoj šumi

Više od 60 godina nakon događaja i 25 godina nakon rušenja komunizma (2015.), još ne postoje egzaktna istraživanja o broju žrtava Bleiburškog pokolja i Križnog puta. U razdoblju nakon 2000. godine, ipak, znanstvena istraživanja u Sloveniji i Hrvatskoj, kao i istraživanja stranih stručnjaka koji su se tim bavili tim događajima (u kojima su pobijeni i mnogi Nijemci, Kozaci i drugi), daju okviran broj koje se može smatrati približno pouzdanim.

General JNA Ivan Dolničar još u članku za glasilo KPJ "Borba" 1949. god. citira Saopštenje Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (…) i 120.150 kvislinških vojnika'. Ivan Dolničar procjenjuje da je u tim operacijama pobijeno ("poginulo", piše Dolničar na način koji dopušta da pomislimo da su svi oni izgubili život u borbi) daljnjih 100.000 "neprijateljevih vojnika".

Hrvatski povjesničar Vladimir Geiger iznosi 2010. godine da se ne smije zaboraviti da su i pripadnici drugih etničkih skupina ubijani u komunističkom teroru na kraju 2. svjetskog rata - tako je u masovnim ubojstvima za koje su odgovorne jugoslavenske komunističke vlasti i u logorima koje su one organizirale, u razdoblju 1944. - 1948. godine život izgubilo 70.000 Folkdsojčera iz raznih krajeva Jugoslavije (najviše iz Vojvodine), od toga 64.000 civila; u tom broju civila je približno 4.500 hrvatskih Folksdojčera - od ukupno oko 20.000 pripadnika te etničke skupine koji su u Hrvatskoj živjeli prije II. svjetskog rata. Ratni gubici etničkih Hrvata od terora snaga pod kontrolom jugokomunista u II. svjetskom ratu i poraću su slabije istraženi, a Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske ukinuta je 2002.

Procjene iz razdoblja do početka 1990.- ih godina

U razdoblju do oko 1990. godine, iznesene su vrlo različite procjene ukupnog broja žrtava. Pri tome često nije sasvim jasno misli li se samo na Hrvate (vojnike vojske NDH, ustaše i civile), ili na ukupne žrtve među ubijenim zarobljenicima (uključujući četnike, crnogorske separatiste, Kozake, Nijemce, slovenske belogardejce i dr.). Donosimo pregled procjena od najmanje do najveće.

• Milovan Đilas i Mate Meštrović: 20.000

Milovan Đilas je iznio tu procjenu u jednoj od svojih knjiga tiskanih u inozemstvu. Hrvatski politički emigrant Mate Meštrović se s njim složio u kritici knjige Ivana Johna Prcele Operation Slaughterhouse.

• Franjo Tuđman: 35 do 40.000

Intervju časopisu Start, preneseno u Večernjem listu 13. travnja 1991. (Jelačić, str. 120)

Tuđman se u svojoj knjizi Bespuća povijesne zbiljnosti iz 1989. opsežno bavio srpskim preuveličavanjem broja žrtava Koncentracijskog logora Jasenovac. Ovdje je neizravno kritizirao i previsok broj koji se iznosi za Bleiburg. Time je dao podršku Žerjaviću, koji je bio u toj diskusiji najaktivniji, i uložio najveći trud u istraživanje.

• Vladimir Žerjavić: Oko 50.000

Iz demografskih proračuna ukupnog broja žrtava i poznatih podataka o poginulim borcima NOR-a i žrtvama fašizma, Vladimir Žerjavić u knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga zaključuje da je broj poginulih Hrvata i Muslimana sa područja NDH 99.000 (70.000 Hrvata i 29.000 Muslimana). Po njegovim riječima teško je procijeniti koliko je od toga poginulo u borbama tijekom rata; možda polovica.

• Hrvoje Matković: deseci tisuća. (U knjizi Povijest NDH, 2002, str. 241)
• Ivan Mužić: najmanje sto tisuća. (U knjizi Stepinac i Pavelić, str. 81)
• Vinko Nikolić: Više od 200.000

Procjena na koju su se najviše pozivali Hrvati u emigraciji. I danas se najčešće spominje "200 do 300 tisuća žrtava".

• Mate Šimundić: između 245.000 i 295.000.

Vidi članak: Bleiburški pokolj

• Ivan pl. Jelačić: Više od 294.000

Zbroj svih brojeva koje su preživjeli svjedoci objelodanili u svojim izjavama.

• John Ivan Prcela: 600.000

Procjena koju iznosi u knjizi Hrvatski holokaust (objavljeno na engleskom 1970. pod imenom Operation Slaughterhouse). Procjenu su drugi hrvatski politički emigranti odbacili kao pretjeranu. Ipak, na nju se ponekad pozivaju i u znanstvenim publikacijama u svijetu.

• U Hrvatskom se obiteljskom leksikonu broj ubijenih procjenjuje na više desetaka tisuća

Današnje stanje istraživanja

Slovenski povjesničar Mitja Ferenc, koji na tim istraživanjima radi od godine 2001., iznosi u intervjuu iz 2005. godine procjenu da je na području Slovenije odmah poslije rata ubijeno više od 100.000 ljudi (uključujući Hrvate, Slovence, Nijemce i druge). Ta procjena ne obuhvaća ljude koji su na Križnom putu postradali drugdje u Jugoslaviji.

U Hrvatskom institutu za povijest istraživači rade na projektu »Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću«. Voditelj projekta dr.sc. Vladimir Geiger iznosi svoju procjenu u intervjuu iz svibnja 2007. godine:

"Na području NDH, što se Hrvata tiče, stradalo je oko 180.000 do 240.000 osoba, najmanje oko 65.000 kao žrtve nacističkog, fašističkog, četničkog i ustaškog terora, oko 45.000 stradalo je kao pripadnici partizanskoga pokreta, a ostali su stradali kao pripadnici Oružanih snaga NDH te kao žrtve partizanskih i komunističkih zločina tijekom rata i u neposrednom poraću. Dakako, ne smijemo zaboraviti, na području NDH znatna su stradanja Srba, a posebno je tragična sudbina Židova i Roma.

Procjene o broju stradalih na području Jugoslavije od partizana i komunista tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću kreću se u rasponu oko 180.000 do 250.000.

Prema najnovijim istraživanjima austrijskoga povjesničara Michaela Portmanna, koja mi se čine najtemeljitijim i najprihvatljivijim, ukupni ljudski gubici koji se podrazumijevaju pod pojmom Bleiburg i »križni put«, mogu iznositi oko 80.000 (u taj su broj uključeni, osim Hrvata, i Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, vojnici, ali i civili)."

Povezani članci

• Pokolj u Bleiburgu
• Pokolj na Kočevskom Rogu
• Pokolj u Teznom
• Partizanski poslijeratni zločini u Maceljskoj šumi
• Hercegovački franjevački mučenici
• Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata

Vanjske poveznice

• Hakave:Branimir Lukšić - Hrvatski križni put
• Mr. Martina Grahek-Ravančić: Na križnom putu po Hrvatskoj Feljton Glasa Koncila
• Bleiburg - svjedočenje dominikanca o. Drage Kolimbatovića: »Umjesto utočišta, u Englezima nađosmo krvnike« Feljton Glasa Koncila
• Ivan Ott, novinar i publicist, o jugoslavenskim logorima za djecu: I djeca žrtve rata i poraća optužuju Glas Koncila br. 2 (1803) | 11.1.2009.