Zagora

Ovo je glavno značenje pojma Zagora. Za druga značenja pogledajte Zagora (razdvojba).

Zagora je povijesno-zemljopisni kraj u Hrvatskoj, u današnjoj srednjoj te dijelom sjevernoj Dalmaciji (Splitsko-dalmatinska županija i Šibensko-kninska županija).

Naziv

Ime Zagore u novije se vrijeme pogrešno poistovjećuje s Dalmatinskom zagorom, koja je sasvim recentan, gospodarsko - razvojni pojam, stvoren nakon u Drugog svjetskog rata, u vrijeme Titove Jugoslavije, kao kontrast pojmu "Splitsko - trogirski industrijski bazen", i to nakon uznapredovalog procesa iseljavanja i osiromašenja srednje kopnene Dalmacije.

Taj naziv se, stihijski, u novije vrijeme počinje upotrebljavati i kao povijesni i etnokulturološki pojam za čitavo područje Dalmacije koje nije na moru, od rijeke Krke do Neretve, za oduvijek posebne sredine (Kninska krajina, Drniška krajina, Zagora, Mućki kraj, Vrlička krajina, Cetinska krajina, Kliška krajina, Poljica, Omiška krajina, Imotska krajina i Vrgoračka krajina). Krajine su međusobno povezane uzdužnom cestom Knin – Sinj – Imotski – Vrgorac, izgrađenom 1807.

Zemljopis

Crveno jezero kod Imotskog

Dalmatinskom zagorom se smatra kontinentalni dio Dalmacije. To je oko 150 km dug pojas odvojen od primorja planinskim nizom Kozjaka (780 m), Mosora (1339 m), Omiške Dinare (864 m), Biokova (1762 m) i Rilića (1160 m). Čine ju područja u okolici Knina, Drniša, Sinja, Vrlike, Imotskog i Vrgorca. Pripada prostoru izrazitog krša i nema trajnih vodenih tokova. Uglavnom se sastoji od razmjerno niskih uzvisina malenih udolina i polja između njih, koji se pružaju u smjeru istok - zapad. Brda su gola ili prekrivena šikarom i niskom šumom, u poljima se nalaze obradive površine, a uz njih naselja. Klima je submediteranska,na imotskom i vrgoračkom području mediteranska. Tradicionalno gospodarstvo čini stočarstvo, uglavnom sitnog zuba, i poljoprivreda, posebno vinova loza. Zbog neravnomjernog razvoja južnih hrvatskih krajeva u 2. pol. 20. st. u Zagori je vrlo izražena depopulacija.

Stanovništvo

Karakterizira je specifičan govor (štokavica-ikavski), koji je uvelike sličan gvoru zapadne Hercegovine tj. Zapadnohercegovačke županije, te mnogo nepovoljnog zemljišta (krša).

Povijest

Od prvog spomena u ranom srednjem vijeku nazivana je Zagorjem. U kasnom srednjem vijeku možda je bila posebna knežija (comitatus Zagorie). Za turske (otomanske) vladavine, od 1. pol. 16. do kraja 17. st., činila je istoimenu upravnu jedinicu - nahiju.^{[nedostaje izvor]} Početkom mletačke vladavine (1699. - 1797.) podijeljena je, uglavnom između Drniške i Trogirske krajine, pa od tada ne čini više posebnu upravnu jedinicu. No, naziv Zagore za navedeni kraj očuvan je do danas, s tim što je stariji naziv, Zagorje, tijekom 19. st. prešao u današnji oblik. Općine koje se čitave danas nalaze u Zagori, i koje ju većim dijelom obuhvaćaju, jesu: Unešić, Lećevica(Radošić) i Prgomet(Trolokve); dok su njeni rubniji dijelovi u sastavu upravnih jedinica čije sjedište nije u Zagori.

Klima

Prevladava kontinentska klima sa oštrim i vrlo hladnim zimama te vrućim ljetima sa čestim lokalnim pljuskovima. Zimske jutarnje temperature spuštaju se ispod -10 stupnjeva, dok su dnevne od 3-6. Ljetne temperature su iznad 35 stupnjeva. Padaline su često obilne. Zimi je to najčešće snijeg, a ljeti su pljuskovi kiše. Na Dinari, Kamešnici i Biokovu zimi visina sniježnog pokrivača je viša od 3 metra.

Kultura

Od većih događanja u Zagori tu su: sinjska Alka, proslava i hodočašće Velikoj Gospi u Sinju i Zelenoj katedrali u Prološcu, Sajam pršuta u Sinju, Glumci u Zagvozdu, te brojne športsko-kulturno-zabavno-gastronomske manifestacije (seoski športovi: borbe bikova (npr. Bikijada u Radošiću), potezanje konopa, trke magaradi, potezanje klipa...) diljem zagorskih mjesta, koje su se posebice raširile u 21. stoljeću.

U novije se vrijeme ovaj kraj počeo brže razvijati izgradnjom autoceste Zagreb-Split.

Poznate osobe

• Ante Topić Mimara
• fra Ante Konstantin Matas
• Ivan Meštrović
• Zdenko Runjić
• Jakov Gotovac
• Marko Perković Thompson
• Siniša Vuco
• Tin Ujević
• Vlado Gotovac
• Dražen Budiša
• Dinko Šimunović
• Marijan Ban
• Joško Tomičić