Andrijica Šimić

Andrijica Šimić

Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava) Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Andrijica Šimić (Alagovac, župa Ružići, Grude, 1833. - Runovići, 5. veljače 1905.), legendarni hrvatski hajduk.

Svojim djelovanjem je postao legendom među Hrvatima u Dalmaciji i Hercegovini, s obje strane granice (i austrijske i turske).

Smatra se da je njegova hajdučija ohrabrila tamošnje pučanstvo na ustanak protiv turskih vlasti (ustanak u Gabeli).

Imao je brata i pet sestara, a u djetinjstvu je deset godina obavljao kmetske poslove u age Tikvine u Mostaru. Kad je odlučio postati hajduk turske karavane, trgovce i kiridžije napadao je najčešće na potezu Imotski-Vrlika. Na planini Kamešnici i danas je poznata njegova pećina koja se po njemu zove Šimića pećina. Nekada je išao i do Kupresa, Glamoča, Duvna, Mostara, pa čak i Sarajeva i Travnika. Bio je neuhvatljiv i stoga je kad je umro nastalo veselje među bosanskim muslimanima.

Nakon što je dugo uspijevao umaći i turskih i austrijskim vlastima, uhićen je 14. siječnja 1871. u kući obitelji Garčevih koja ga je izdala, u Podosoju, dok su preostali članovi njegove družine uhićeni u zaselku Prodanima kod Zagvozda. Nakon što je uhićen, suđeno mu je. 22-dnevno suđenje je počelo 16. lipnja 1872. godine. Značajno je za povijest hrvatskog jezika i hrvatskog sudstva što je ovo bila sudska rasprava na hrvatskom jeziku u austro-ugarskoj Dalmaciji. Osuđen je na 33 godine koje je proveo u zatvoru u Koperu.

Uhvaćen je u mjestu Vinica, dok je njegov član iz družine Jovo Kadijević iz Glavine kraj Imotskog ubijen,zbog bježanja od organa vlasti. Inače Andrijica je po narodnim predanjima otkupljivao tursku zemlju za Viničane i gradio im kuće, također im je i darovao konje i krave, što je razlog vrlo vjerovatno zašto ga i dan danas u Zagori i Hercegovini smatraju za narodnog junaka. Stekao je nadimak "hercegovački Robin Hood".

I nakon 33 godine provedene u zatvoru, kad je izišao, bio je živom legendom.. U središtu Splita, na Rivi priređen mu je veličanstven doček , dok je on po selima bio tretiran kao živa legenda, pričajući svoje priče do kraja života. Po kazivanjima i u starosti je imao zavidnu snagu i mogao preskočiti magarca s mjesta.

Umro je 1905. godine. Pokopan je tik do groba njegova izdajnika Ante Garca, koji je organizirao njegovo uhićenje 1871. godine. Položaj kako je ukopan je takav da se ispunila Šimićeva kletva da njegove noge budu iznad Garčeve glave.

Odabir imena splitskog Hajduka kojem je dodano u imenu "hrvatski" u svezi je s junaštvima posljednjeg hajduka Andrijice Šimića.

20. lipnja 1967. hrvatski guslar Željko Šimić izdao je inače prvu svoju pjesmu "Andrijica Šimić gorski harambaša" u trajanju oko 45 min. To je jedna od najstarijih guslarskih ploča u izdanju Jugotona i jedna od najstarijih hrvatskih guslarskih ploča. Isti guslar, prezimenjak hajduka i stanovnik Alagovca, godine 2001. je izdao pjesmu "Smrt Andrijice Šimića" (oko 18 min). Zanimljivo je da su nogometaš Dario Šimić i brat mu Josip praunuci brata hajduka Andrijice Šimića.

Literatura

• Mijo Milas: Hajduk Andrijica Šimić, Zagreb, 1972.
• Mijo Milas: Hrvatski narodni junak hajduk Andrijica Šimić, Split, 1996.

Osim Mije Milasa, o Andrijici Šimiću knjigu je objavio Mirko Lesko (Andrijica Šimić: zadnji hrvatski hajduk, List Marija : Naša ognjišta, Split/Duvno, 1979.).

Vanjske poveznice

• Bijakova Hajduci

Nedovršeni članak Andrijica Šimić koji govori o životopisu osobe iz Hrvatske treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.