Eduard Slavoljub Penkala

Slavoljub Eduard Penkala

Penkala

Slavoljub Eduard Penkala na spomen-ploči u Zagrebu

Eduard Slavoljub Penkala (Liptovský Mikuláš - Liptószentmiklós, tada Mađarska, danas Slovačka, 20. travnja 1871. - Zagreb, 5. veljače 1922.), bio je hrvatski inženjer i izumitelj.

Životopis

Penkala je rođen 20. travnja 1871. godine u Liptovskom Mikulášu (Liptószentmiklós), u Mađarskoj (danas Slovačka). Poljsko-židovskog i nizozemskog je podrijetla. Jedan je od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća. Nakon mature 28. rujna 1892. godine i završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. godine i pisao doktorsku disertaciju s područja organske kemije. Već tada je Penkala govorio, čitao i pisao njemački, slovački, poljski, mađarski, a služio se i francuskim jezikom.

Tijekom studija pohađa satove violine gdje upoznaje svoju buduću suprugu, pijanisticu Emiliju Stoffregen s kojom će imati četvero djece. Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao prebivalište svoje obitelji i nastanio se na današnjem Trgu kralja Tomislava br. 17. Ovdje je počela njegova blistava karijera. Prihvatio je državnu službu i 14. lipnja 1904. godine položio službenu prisegu. S vremenom je svom imenu pridodao Slavoljub i postao naturalizirani Hrvat.

Penkaline inovacije i patenti

Njegov opus obuhvaća od 70 do 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike, aeronautike (zrakoplovstva) itd. Već 1903. godine patentira "Termofor" u Budimpešti, Beču i drugdje. Usporedno s time radi na izumima mehaničke olovke i nalivpera. Prvu mehaničku olovku na svijetu patentira 24. siječnja 1906. godine. Već 1907. godine patentira prvo nalivpero na svijetu s čvrstom tintom i to 31. svibnja 1907. godine. Patenti su prijavljeni u više od 35 zemalja svijeta. U tom vremenu inženjer Slavoljub Penkala stalno povećava proizvodnju i iz svoje radionice na Trgu kralja Tomislava 17, seli u Prašku ulicu br. 3. Sve veća potražnja tržišta povećava proizvodnju i već 1906. godine počinje suradnja između Edmunda Mostera i ing. Slavoljuba Penkale, koja dovodi do stvaranja poduzeća Penkala-Moster. Zajednički počinju graditi novu tvornicu u današnjoj Branimirovoj ulici, koju 1911. godine završavaju i stvaraju zajedničko dioničko društvo Penkala-Edmund Moster d.d. U toj će tvornici Penkala 1908. počeo lijevati prve gramofonske ploče, a samo godinu dana kasnije prvi je u nas počeo snimati glasove naših operetnih i opernih pjevača na gramofonske ploče Edison-Bell-Penkala (današnja Croatia Records) u Nikolićevoj (danas Teslinoj) ulici. Usporedo s tvornicom u Zagrebu drugi član obitelji Moster zajedničkim kapitalom otvara drugu tvornicu u Njemačkoj, u Berlinu.

Penkala olovke i nalivpera izvoze se u više od sedamdeset zemalja svijeta i tvornica od 300 radnika 1911. godine povećava taj broj na 800 radnika: može se reći da je u razdoblju od 1912. do 1926. godine to bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu.

Usporedo s procvatom tvornice Penkala-Moster d.d., inženjer Slavoljub Penkala intenzivno je radio na području aeronautike. Već 1907. godine prijavljuje Kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti, ali i drugim zemljama, kao i kod mehaničke olovke i nalivpera, svoje patente za zračni jastuk od 27. prosinca 1909., zatim 10. prosinca 1909. za zrakoplov. Inženjer Penkala ne samo da prijavljuje patente, već izrađuje i zrakoplov po svojim nacrtima i zamislima, koji dovršava 1910. godine i iste godine na njemu leti prvi hrvatski pilot Dragutin Novak. Za vrijeme gradnje zrakoplova izgradio je hangar na vojnom vježbalištu u Črnomercu i tako otvara prvu zračnu luku u Hrvatskoj.

Nakon ovih velikih uspjeha, inženjer Slavoljub Penkala i dalje radi na izumima, koje koristi u tvornici Penkala ili ih priprema za osnivanje nove industrije Elevator d.d. za kemijsku industriju. Proizvodnju počinje pod imenom Elevator, Vinovica, proizvodi E:M: Penkala i dr. Proizvodi glasoviti Radium Vinovica, preparat protiv svih vrsta reumatičnih bolova, zatim prve deterđente za pranje rublja (plavilo), pa sredstva za impregnaciju drva, pečatne voskove itd. Od male radionice na početku Tuškanca stvara se nova industrija u Ulici Marije Valerije (poslije Kukovićeva i Ulica braće Kavurića, danas Andrije Hebranga) u dvorištu između Gundulićeve i Preradovićeve ulice s nazivom Elevator za kemijsku industriju d.d.

U tim svojim naporima razvoja industrije na području grada Zagreba i čitave Hrvatske, nenadano umire 5. veljače 1922. godine, nakon službenog puta s kojeg se vratio s upalom pluća. I tako je u 51. godini prekinut život jednog velikana stvaralaštva. Velika je šteta da do sada nisu završena istraživanja njegova cjelokupnog djelovanja na području izumiteljskog rada.

Popis nekih Penkalinih izuma

• mehanička olovka
• nalivpero s krutom tintom
• držač nalivpera i olovke, tzv. knipsa
• termos-boca i termofor
• rotacijska četkica za pranje zubi
• ebonit (masa od koje su se pravile gramofonske ploče)
• deterdžent za pranje rublja
• sredstvo za uništavanje insekata
• lijek protiv reume
• preparat ksilolit protiv parazita u željezničkim pragovima
• sustav za mjerenje protoka tekućine
• kočnice za vagone
• manometar
• anodna baterija
• džepna baterijska lampa
• dinamometar
• specijalni mikrofon
• prislušni uređaj

• Usavršio je gramofonsku iglu i gramofonski uređaj. Načinio je proračune i nacrte turbinskih kola i propelera za pokretanje helikoptera. Patentirao je lebdjelicu na zračnom jastuku, mnogo prije no što je prvi takav stroj i izrađen.

Vidi još

• Hrvatski izumitelji

Vanjske poveznice

• Penkala
• Penkaline inovacije i patenti
• Eduard Slavoljub Penkala na stranicama TOZ Penkala - Tvornica olovaka Zagreb d.d.
• Udruga "Slavoljub Penkala" (preuzeto 13. studenoga 2013.)