Užička republika: razlika između inačica

	Užička republika Ужичка република
	Partizanski slobodni teritorij
	Himna; Nijedna službena1
	Lokacija Užičke republikeUžička republika unutar Nedićeve Srbije
Glavni grad	Užice
Jezik/ci	srpskohrvatski; (de facto Užički govor)
Vlada
Predsjednik2	Dragojlo Dudić
Sekretar3	Petar Stambolić
Povijest	Drugi svjetski rat
- Partizani u Užicama	28. srpnja 1941.
- Bitka kod Drežnika	18. kolovoza 1941.
- Njemački ultimatum	10. rujna 1941.
- Oslobođenje Užica	24. rujna 1941.
- Bitka kod Kadinjače	29. studenoga 1941.
- ukinuta	1. prosinca 1941.
	1 - Kao neslužbena himna su se koristile razne partizanske pjesme i Hej, Sloveni; 2 - Predsjednik Glavnoga narodnooslobodilačkog odbora za Srbiju.; 3 - Sekretar (hrv. tajnik) Glavnoga narodnooslobodilačkog odbora za Srbiju.

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 27. listopada 2015. u 11:49

Užička republika je naziv za veliki slobodni teritorij, nastao za vrijeme Drugog svjetskog rata 1941. godine u zapadnoj Srbiji u ustanku jugoslavenskih partizana i četnika, nakon raspada Kraljevine Jugoslavije i posljedične uspostave marionetske Nedićeve Srbije u rujnu 1941. godine. Vlast partizana predvođenih Komunističkom partijom Jugoslavije trajala je od 24. rujna do 29. studenog 1941. godine: početkom studenog došlo je do sukoba između (prokomunističkih) partizana i (monarhističkih) četnika u kojima su partizani na stanovito vrijeme nadvladali

O Užičkoj republici je 1974. godine snimljen i istoimeni film.

Vlast i snage na oslobođenom teritoriju

Naziv "Užička republika" je bio kolokvijalne prirode, te ga ni sami komunisti nisu koristili u nikakvim dokumentima: u tadašnjoj Srbiji nije vjernost monarhiji Karađorđevića još bila ozbiljno dovedena u pitanje.

Njemačke snage - koje su u Srbiji bile svedene na mali broj zbog potreba izvođenja napada na Sovjetski Savez - su napustile Užice bez većih borbi, ostavivši iza sebe netaknutu tvornicu oružja.

U gradiću Užicu je smješten Centralni komitet KPJ, te Vrhovni štab NOVJ - obje ustanove pod vodstvom Josipa Broza Tita; izlazio je također i komunistički list "Borba". 17. studenog 1941. godine uspostavljen je Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju - tijelo koje je trebalo povezivati mrežu Narodnooslobodilačkih odbora koje su partizani uspostavljali po mjestima koje su kontrolirali, kao tijela civilne vlasti.

Kontrolu nad teritorijem oko Užica partizani su ostvarivali u napetoj suradnji s četnicima, čiji je glavni štab kojemu je na čelu bio Draža Mihailović nalazio u 25 kilometara udaljenom gradiću Požega.

Sukob s četnicima početkom studenog 1941.

U tvornici oružja u Užicu proizvedeno je 21.000 pušaka, 2,7 milijuna metaka i 30.000 ručnih bombi koje su podijeljene ustanicima pod kontrolom partizana (njih je bilo oko 25.000, dijelom u seoskim stražama koje često i nisu znale jesu li odane Titu ili Mihajloviću, a nešto u partizanskim postrojbama koje su doista bile spremne za borbu), osim oko 1.200 pušaka i nešto municije koje su dostavljene četnicima (prema sporazumu J. B. Tita i Draže Mihajlovića sklopljenom u selu Brajićima 27. listopada 1941.).

U biti, jedina veza Užičke republike s državnošću bila je organizirana vlast na privremeno oslobođenom području. Užička republika nije imala stalne granice, već su se one mijenjale gotovo svakodnevno sa svakim pokretom partizana i četnika na jednoj i okupatora na drugoj strani, a otprilike su zauzimale područje od rijeka Drine na zapadu Zapadne Morave na istoku i od rijeke Skrapeža na sjeveru do Uvca na jugu.

2. i 3. studenog 1941. godine četnici su napali Užice u pokušaju da preuzmu kontrolu nad tim gradom: u tome nisu uspjeli, a u partizanskom protunapadu je 3. studenog 1941. godine četnicima oduzeta Požega. Međutim je u borbama kod Kosjerića 7. i 8. studenog odred od oko 1.500 četnika pod zapovjedništvom kapetana Dragoslava Račića nanio ozbiljan poraz partizanima; barem 120 partizana se pritom predalo četnicima, koji su ih u grupi od ukupno 365 zarobljenih partizana predali Wehrmachtu 13. studenog 1941. godine u selu Slovac kod Lajkovca; iz te grupe, 263 su Nijeci strijeljali u Valjevu 27. studenog 1941. Četnici Draže Mihailovića koji su sada otvoreni neprijatelji partizanima uspijevaju ostvariti kontrolu nad znatnim dijelom oslobođenog područja na zapadu i jugu Srbije.

Nakon toga su četnici Draže Mihailovića - nakon što su četnici Koste Pećanca još od 18. kolovoza 1941. godine sklopili sporazum s Nijemcima - po selima legalizirani kao pomoćne trupe u ruralnoj Srbiji, koje su narednih godina primali plaće putem žandarmerije Nedićeve Srbije, a osobe koje bi uhitili zbog suradnje s komunistima su nerijetko predavali Nijemcima (koji su ih opet, uglavnom strijeljali) - ako ih sami četnici ne bi na svoju ruku pogubili.

"Prva neprijateljska ofenziva" krajem studenog 1941.: gubitak Užica

Nakon 67 dana vlasti NOVJ u Užicu (od 24. rujna do 29. studenoga 1941.), snage njemačkog Wehrmachta - koji je radi slamanja ustanka u Srbiji angažirao oko 80.000 vojnika - i četnika su partizane u ofenzivi na Užice potisnuli na jug prema Sandžaku. Ujedno su partizani posve potisnuti sa širokog ruralnog područja na zapadu Srbije kojega su do tada držali pod kontrolom.

Međutim su se snage NOVJ donekle konsolidirale na području Sandžaka, gdje su 2. prosinca 1941. godine zauzele gradić Novu Varoš i uspostavili manji slobodni teritorij na Zlatiboru.

Slom partizana na Zlatiboru u veljači 1942.

Krajem prosinca i tijekom siječnja pokušali su se partizani vratiti u Srbiju iz koje su Nijemci opet povukli većinu svojih snaga. U tome su ih spriječile snage četnika (snage pod kontrolom Koste Pećanca i Draže Mihailovića se ni tada ni poslije nisu mnogo razdvajale) i Nedićeve vojske.

Pravilno ocijenivši slabost partizana koji tijekom zime nisu uspjeli osigurati dobru opskrbu i koji su pretrpjeli seriju neuspjeha u nastojanju da se vrate prema Srbiji, snage nedićevaca, četnika i muslimana iz Sandžaka su u razdoblju 5. - 9. veljače 1941. godine čak i bez potpore Nijemaca i Talijana izvršile koncentrični napad na snage NOVJ. Partizani su bili razbijeni, te su tek stanovitim dijelom organizirano prešli u Bosnu. Manji dio partizana iz tih postrojbi uključen je u sastav Prve proleterske brigade i Druge proleterske brigade NOVJ; ostali su se demoralizirani vratili kućama. U Srbiji se partizanski pokret počinje obnavljati tek 1943. godine.

Vidi još

Literatura

Enciklopedijski članak Srbi. u: Šentija, Josip (gl. ur.), Opća enciklopedija, sv. 7 – (Raš-Szy), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, lipnja 1981., str. 615.
»… u narodu poznat pod imenom »Užička republika«.«

@@ Redak 42: / Redak 42: @@
 |fusnote= <sup><small>1</small></sup> - Kao neslužbena himna su se koristile razne partizanske pjesme i ''[[s:sr:Hej, Sloveni|Hej, Sloveni]]''<br><sup><small>2</small></sup> - Predsjednik [[Glavni narodnooslobodilački odbor za Srbiju|Glavnoga narodnooslobodilačkog odbora za Srbiju]].<br><sup><small>3</small></sup> - Sekretar (hrv. tajnik) Glavnoga narodnooslobodilačkog odbora za Srbiju.
 }}
-'''Užička republika''' je naziv za veliki slobodni teritorij, nastao  [[1941|za vrijeme]] [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] 1941. godine u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] u nakon ustanka [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|jugoslavenskih partizana]] i [[Četnici|četnika]], nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije]] i posljedične uspostave marionetske [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] u rujnu 1941. godine. Vlast partizana predvođenih [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]] trajala je od 24. rujna do 29. studenog 1941. godine: početkom studenog došlo je do sukoba između (prokomunističkih) partizana i (monarhističkih) četnika u kojima su partizani na stanovito vrijeme nadvladali
+'''Užička republika''' je naziv za veliki slobodni teritorij, nastao  [[1941|za vrijeme]] [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] 1941. godine u zapadnoj [[Srbija|Srbiji]] u ustanku [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|jugoslavenskih partizana]] i [[Četnici|četnika]], nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije]] i posljedične uspostave marionetske [[Nedićeva Srbija|Nedićeve Srbije]] u rujnu 1941. godine. Vlast partizana predvođenih [[Komunistička partija Jugoslavije|Komunističkom partijom Jugoslavije]] trajala je od 24. rujna do 29. studenog 1941. godine: početkom studenog došlo je do sukoba između (prokomunističkih) partizana i (monarhističkih) četnika u kojima su partizani na stanovito vrijeme nadvladali
 O Užičkoj republici je 1974. godine snimljen i [[Užička republika (1974)|istoimeni film]].
@@ Redak 60: / Redak 60: @@
 U biti, jedina veza Užičke republike s državnošću bila je organizirana vlast na privremeno oslobođenom području. Užička republika nije imala stalne granice, već su se one mijenjale gotovo svakodnevno sa svakim pokretom partizana i četnika na jednoj i okupatora na drugoj strani, a otprilike su zauzimale područje od rijeka [[Drina|Drine]] na zapadu [[Zapadna Morava|Zapadne Morave]] na istoku i od rijeke [[Skrapež]]a na sjeveru do [[Uvac|Uvca]] na jugu.
-. i 3. studenog 1941. godine četnici su napali Užice u pokušaju da preuzmu kontrolu nad tim gradom: u tome nisu uspjeli, a u partizanskom protunapadu je 3. studenog 1941. godine četnicima oduzeta Požega. Međutim je u borbama kod [[Kosjerić|Kosjerića]] 7. i 8. studenog odred od oko 1.500 četnika pod zapovjedništvom kapetana Dragoslava Račića nanio ozbiljan poraz partizanima; barem 120 partizana se pritom predalo četnicima, koji su ih u grupi od ukupno 365 zarobljenih partizana predali [[Wehrmacht|Wehrmachtu]] 13. studenog 1941. godine  u selu Slovac kod [[Lajkovac|Lajkovca]]; iz te grupe, 263 su Nijeci strijeljali u [[Valjevo|Valjevu]] 27. studenog 1941. Nakon toga su četnici po selima legalizirani kao pomoćne trupe koje su narednih godina primali plaće putem žandarmerije Nedićeve Srbije, a osobe koje bi uhitili zbog suradnje s komunistima su nerijetko predavali Nijemcima (koji su ih opet, uglavnom strijeljali) - ako ih sami četnici ne bi na svoju ruku pogubili.
+. i 3. studenog 1941. godine četnici su napali Užice u pokušaju da preuzmu kontrolu nad tim gradom: u tome nisu uspjeli, a u partizanskom protunapadu je 3. studenog 1941. godine četnicima oduzeta Požega. Međutim je u borbama kod [[Kosjerić|Kosjerića]] 7. i 8. studenog odred od oko 1.500 četnika pod zapovjedništvom kapetana Dragoslava Račića nanio ozbiljan poraz partizanima; barem 120 partizana se pritom predalo četnicima, koji su ih u grupi od ukupno 365 zarobljenih partizana predali [[Wehrmacht|Wehrmachtu]] 13. studenog 1941. godine  u selu Slovac kod [[Lajkovac|Lajkovca]]; iz te grupe, 263 su Nijeci strijeljali u [[Valjevo|Valjevu]] 27. studenog 1941. Četnici Draže Mihailovića koji su sada otvoreni neprijatelji partizanima uspijevaju ostvariti kontrolu nad znatnim dijelom oslobođenog područja na zapadu i jugu Srbije.
+Nakon toga su četnici Draže Mihailovića - nakon što su četnici [[Kosta Pećanac|Koste Pećanca]] još od 18. kolovoza 1941. godine sklopili sporazum s Nijemcima - po selima legalizirani kao pomoćne trupe u ruralnoj Srbiji, koje su narednih godina primali plaće putem žandarmerije Nedićeve Srbije, a osobe koje bi uhitili zbog suradnje s komunistima su nerijetko predavali Nijemcima (koji su ih opet, uglavnom strijeljali) - ako ih sami četnici ne bi na svoju ruku pogubili.
 === "Prva neprijateljska ofenziva" krajem studenog 1941.: gubitak Užica ===
-Nakon 67 dana vlasti NOVJ u Užicu (od [[24. rujna]] do [[29. studenoga]] 1941.), snage njemačkog [[Wehrmacht]]a - koji je radi slamanja ustanka u Srbiji angažirao oko 80.000 vojnika - i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]] su partizane u ofenzivi na Užice potisnuli na jug prema [[Sandžak]]u. Ondje su 2. prosinca 1941. godine partizani zauzeli gradić [[Nova Varoš|Novu Varoš]] i uspostavili manji slobodni teritorij na [[Zlatibor|Zlatiboru]].
+Nakon 67 dana vlasti NOVJ u Užicu (od [[24. rujna]] do [[29. studenoga]] 1941.), snage njemačkog [[Wehrmacht]]a - koji je radi slamanja ustanka u Srbiji angažirao oko 80.000 vojnika - i [[Jugoslovenska vojska u otadžbini|četnika]] su partizane u ofenzivi na Užice potisnuli na jug prema [[Sandžak]]u. Ujedno su partizani posve potisnuti sa širokog ruralnog područja na zapadu Srbije kojega su do tada držali pod kontrolom.
+Međutim su se snage NOVJ donekle konsolidirale na području Sandžaka, gdje su 2. prosinca 1941. godine zauzele gradić [[Nova Varoš|Novu Varoš]] i uspostavili manji slobodni teritorij na [[Zlatibor|Zlatiboru]].
 === Slom partizana na Zlatiboru u veljači 1942. ===
-Krajem prosinca i tijekom siječnja pokušali su se partizani vratiti u Srbiju iz koje su Nijemci opet povukli većinu svojih snaga. U tome su ih spriječile snage četnika i Nedićeve vojske. Pravilno ocijenivši slabost partizana, snage nedićevaca, četnika i muslimana iz Sandžaka su u razdoblju 5. - 9. veljače 1941. godine čak i bez potpore Nijemaca i Talijana izvršile koncentrični napad na snage NOVJ, koje su razbijene i tek stanovitim dijelom organizirano prešle u Bosnu. Manji dio partizana iz tih postrojbi uključen je u sastav Prve proleterske brigade i Druge proleterske brigade NOVJ; ostali su se demoralizirani vratili kućama. U Srbiji se partizanski pokret  počinje obnavljati tek 1943. godine.
+Krajem prosinca i tijekom siječnja pokušali su se partizani vratiti u Srbiju iz koje su Nijemci opet povukli većinu svojih snaga. U tome su ih spriječile snage četnika (snage pod kontrolom Koste Pećanca i Draže Mihailovića se ni tada ni poslije nisu mnogo razdvajale) i Nedićeve vojske.
-Krajem prosinca i tijekom siječnja pokušali su se partizani vratiti u Srbiju iz koje su Nijemci opet povukli većinu svojih snaga. U tome su ih spriječile snage četnika i Nedićeve vojske. Pravilno ocijenivši slabost partizana, snage nedićevaca, četnika i muslimana iz Sandžaka su u razdoblju 5. - 9. veljače 1941. godine čak i bez potpore Nijemaca i Talijana izvršile koncentrični napad na snage NOVJ, koje su razbijene i tek stanovitim dijelom organizirano prešle u [[Bosna|Bosnu]]. Manji dio partizana iz tih postrojbi uključen je u sastav [[Prva proleterska brigada NOVJ-a|Prve proleterske brigade]] i Druge proleterske brigade NOVJ; ostali su se demoralizirani vratili kućama. U Srbiji se partizanski pokret  počinje obnavljati tek 1943. godine.
+Pravilno ocijenivši slabost partizana koji tijekom zime nisu uspjeli osigurati dobru opskrbu i koji su pretrpjeli seriju neuspjeha u nastojanju da se vrate prema Srbiji, snage nedićevaca, četnika i muslimana iz Sandžaka su u razdoblju 5. - 9. veljače 1941. godine čak i bez potpore Nijemaca i Talijana izvršile koncentrični napad na snage NOVJ. Partizani su bili razbijeni, te su tek stanovitim dijelom organizirano prešli u Bosnu. Manji dio partizana iz tih postrojbi uključen je u sastav Prve proleterske brigade i Druge proleterske brigade NOVJ; ostali su se demoralizirani vratili kućama. U Srbiji se partizanski pokret počinje obnavljati tek 1943. godine.
 == Vidi još ==