Križari: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m -> albigeNzi
dopuna sadržaja, oblikovanje, literatura
Redak 1: Redak 1:
{{dz}}
{{dz}}
[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]]
[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]]
'''Križari''' su bili [[Kršćani|kršćanski]] vojnici koji su sudjelovali u [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]], ali i u drugim vojnim pohodima radi širenja [[Kršćanstvo|kršćanstva]] protiv [[Pogani|pogana]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albigenzi]], [[patareni]], [[husiti]] i dr.)
'''Križari''' je naziv prvenstveno [[Srednji vijek|srednjevjekovnih]] [[Kršćani|kršćanskih]] vojnika koji su sudjelovali u [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]] od [[11. stoljeće|11.]] do [[13. stoljeće|13. stoljeća]]. Nazvani su prema znaku [[Križ|križa]] kojeg su nosili na vojnim odorama.<ref>[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]: [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34091 križari], pristupljeno 30. listopada 2015.</ref>. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do [[15. stoljeće|15. stoljeća]], usmjerenih širenju i nametanju [[Kršćanstvo|kršćanstva]] među [[Pogani|nekršćanskim europskim narodima]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] i [[Istočni Slaveni|istočnoslavenskim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albigenzi|albigenza]], [[patareni|patarena]], [[husiti|husita]] i dr.)


==Povijest==
==Povijest==
[[Datoteka:B Urban II2.jpg|mini|lijevo|Papa Urban II. propovijeda [[Prvi križarski rat]] na [[koncil]]u u Klermontu.]]
[[Datoteka:B Urban II2.jpg|mini|right|Papa Urban II. zagovara [[Prvi križarski rat]] na [[koncil]]u u Clermontu.]]
===Križarski ratovi u [[Povijest_Izraela_i_Palestine#Kri.C5.BEarsko_razdoblje|Palestini]]===
{{glavni|Križarski ratovi}}


{{glavni|Križarski ratovi|Križarske države}}
U studenom [[1095.]] godine [[Papa]] je na [[koncil]]u u [[Clermont]]u zagovarao prvi križarski rat protiv [[Turci|Turaka]] koji su zauzeli [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Oduševljenje tim pozivom na kršanski rat, među plemićima i [[vitez (titula)|vitez]]ovima, bilo je ogromno. Oni su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.


U studenom [[1095.]] godine [[Papa]] je na [[koncil]]u u [[Clermont]]u zagovarao prvi križarski rat protiv [[Turci|Turaka]] koji su zauzeli [[Mala Azija|Malu Aziju]] i sveta kršćanska mjesta u Palestini. Oduševljenje tim pozivom na kršćanski rat, među plemićima i [[vitez (titula)|vitez]]ovima, bilo je veliko. Mnogi su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.
[[Prvi križarski rat]] doveo je do osnivanja [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva]]. [[Drugi križarski rat]] poveden je protiv muslimanskih vladara [[Alep]]a koji su zauzeli [[Edesa|Edesu]], a [[treći križarski rat]] poveden je kao odgovor na [[Saladin]]ova osvajanja i završio je gubitkom [[Jeruzalem]]a. Križarski ratovi u [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[rekonkvista]]) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana.
Ugled križarskog pokreta znatno je narušen [[1204.]] godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na [[Palestina|Palestinu]], počinili pokolj zarobljenika iz [[Carigrad]]a.
Križarske države na istoku opstale su do kraja [[13. stoljeće|13. stoljeća]], a posljednje uporište, [[Akra]], izgubljeno je [[1291.]] godine.

==Odlike==


Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću [[Crkveno pravo|crkvenog suda]]. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku [[indulgencija]], kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.
Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću [[Crkveno pravo|crkvenog suda]]. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku [[indulgencija]], kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.


[[Prvi križarski rat]] doveo je do osnivanja [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva]]. [[Drugi križarski rat]] poveden je protiv muslimanskih vladara [[Alep]]a koji su zauzeli [[Edesa|Edesu]], a [[treći križarski rat]] je poveden kao odgovor na [[Saladin]]ova osvajanja i završio je gubitkom [[Jeruzalem]]a. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], [[1204.]] godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na [[Palestina|Palestinu]], počinili pokolj nad zarobljenicima iz [[Carigrad]]a. [[Križarske države]] na istoku opstale su do kraja [[13. stoljeće|13. stoljeća]], a posljednje uporište, [[Akra]], izgubljeno je [[1291.]] godine.
S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: [[templari]] i [[hospitalci]], čiji su se pripadnici zauvijek zavjetovali na vođenje svetog rata. Sjedište i jednih i drugih bilo je u [[Jeruzalem]]u, ali su uskoro stekli i velike posjede na zapadu. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike komade zemlje pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.


===Križarski ratovi u Europi===
==Izvori==


{{glavni|Rekonkvista|Husitski ratovi}}
* ''Opća i nacionalna enciklopedija'', [[Večernji list]] d.d., [[Zagreb]], 2006. ISBN 953-7224-11-2
* ''Povijest svijeta'', The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6


Križarski ratovi u [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[rekonkvista]]) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana.
==Poveznice==


===Križarski ratovi u Hrvatskoj===
* [[Srednji vijek]]
* [[Križarski ratovi]]


{{glavni|Križarska opsada Zadra}}
==Vanjske poveznice==


Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na [[Srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovnu Hrvatsku]]. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.<ref>Jean Richard, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=146178 ''Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji''], Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. ([[Hrčak (portal)|Hrčak]]), pristupljeno 30. listopada 2015.</ref> Tragičan događaj se dogodio tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], kada su križari, u suradnji s [[Mlečani|Mlečanima]], [[1202.]] godine [[Križarska opsada Zadra|osvojili i opljačkali Zadar]]. [[Hrvatsko-ugarski]] kralj [[Andrija II.|Andrija II.]] sudjelovao je u [[Peti križarski rat|Petom križarskom ratu]], ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv [[Crkva bosanska|bosanskih krstjana]]. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci.
* [http://www.tportal.hr/funbox/funtime/fset.html Križari na tportal.hr]

* [http://www.knjiga.ba/Drustvene-nauke/Istorija/Krizari-u-ocima-Arapa_K2057.html Križari u očima Arapa]
==Značaj i posljedice==
* [http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/History/Crusader.html Vrijeme križara (engl.)]

{{glavni|Templari|Ivanovci}}

S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: [[templari]] i [[hospitalci]], čiji su se pripadnici zavjetovali na vođenje [[Sveti rat|svetog rata]]. Sjedište i jednih i drugih bilo je u [[Jeruzalem]]u, ali su uskoro stekli i velike posjede na [[Zapadni svijet|zapadu]]. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike zemljišne posjede pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.

==Izvori==
===Bilješke===
{{izvori}}
===Literatura===
* ''Opća i nacionalna enciklopedija'', [[Večernji list]] d.d., [[Zagreb]], 2006. ISBN 953-7224-11-2
* ''Povijest svijeta'', The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6

==Vanjske poveznice==
* Alen Tafra, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=74819 ''Križarski ratovi i diskurs filozofije povijesti''], Filozofska istraživanja, Vol.29 No.4, veljača 2010. ([[Hrčak (portal)|Hrčak]])
* Jewish Virtual Library: Modern Jewish History [http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/History/Crusader.html The Crusader Period (Križarsko razdoblje)], kratki pregled križarskog razdoblja u Palestini {{eng oznaka}}


[[Kategorija:Križarski ratovi]]
[[Kategorija:Križarski ratovi]]
[[Kategorija:Srednji vijek]]

Inačica od 30. listopada 2015. u 16:45

Ovo je glavno značenje pojma Križari. Za druga značenja pogledajte Križari (razdvojba).
Gustave Doré
Križari

Križari je naziv prvenstveno srednjevjekovnih kršćanskih vojnika koji su sudjelovali u križarskim ratovima od 11. do 13. stoljeća. Nazvani su prema znaku križa kojeg su nosili na vojnim odorama.[1]. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do 15. stoljeća, usmjerenih širenju i nametanju kršćanstva među nekršćanskim europskim narodima (npr. Njemački viteški red u baltičkim i istočnoslavenskim zemljama), ili protiv krivovjeraca (albigenza, patarena, husita i dr.)

Povijest

Papa Urban II. zagovara Prvi križarski rat na koncilu u Clermontu.

Križarski ratovi u Palestini

U studenom 1095. godine Papa je na koncilu u Clermontu zagovarao prvi križarski rat protiv Turaka koji su zauzeli Malu Aziju i sveta kršćanska mjesta u Palestini. Oduševljenje tim pozivom na kršćanski rat, među plemićima i vitezovima, bilo je veliko. Mnogi su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.

Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću crkvenog suda. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku indulgencija, kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.

Prvi križarski rat doveo je do osnivanja Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva. Drugi križarski rat poveden je protiv muslimanskih vladara Alepa koji su zauzeli Edesu, a treći križarski rat je poveden kao odgovor na Saladinova osvajanja i završio je gubitkom Jeruzalema. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen tijekom Četvrtog križarskog rata, 1204. godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na Palestinu, počinili pokolj nad zarobljenicima iz Carigrada. Križarske države na istoku opstale su do kraja 13. stoljeća, a posljednje uporište, Akra, izgubljeno je 1291. godine.

Križarski ratovi u Europi

Križarski ratovi u Španjolskoj (rekonkvista) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana.

Križarski ratovi u Hrvatskoj

Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na srednjovjekovnu Hrvatsku. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.[2] Tragičan događaj se dogodio tijekom Četvrtog križarskog rata, kada su križari, u suradnji s Mlečanima, 1202. godine osvojili i opljačkali Zadar. Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. sudjelovao je u Petom križarskom ratu, ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv bosanskih krstjana. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci.

Značaj i posljedice

S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: templari i hospitalci, čiji su se pripadnici zavjetovali na vođenje svetog rata. Sjedište i jednih i drugih bilo je u Jeruzalemu, ali su uskoro stekli i velike posjede na zapadu. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike zemljišne posjede pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.

Izvori

Bilješke

  1. Hrvatska enciklopedija: križari, pristupljeno 30. listopada 2015.
  2. Jean Richard, Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji, Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. (Hrčak), pristupljeno 30. listopada 2015.

Literatura

Vanjske poveznice