Križari: razlika između inačica
m -> albigeNzi |
dopuna sadržaja, oblikovanje, literatura |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dz}} |
{{dz}} |
||
[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]] |
[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]] |
||
'''Križari''' |
'''Križari''' je naziv prvenstveno [[Srednji vijek|srednjevjekovnih]] [[Kršćani|kršćanskih]] vojnika koji su sudjelovali u [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]] od [[11. stoljeće|11.]] do [[13. stoljeće|13. stoljeća]]. Nazvani su prema znaku [[Križ|križa]] kojeg su nosili na vojnim odorama.<ref>[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]: [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34091 križari], pristupljeno 30. listopada 2015.</ref>. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do [[15. stoljeće|15. stoljeća]], usmjerenih širenju i nametanju [[Kršćanstvo|kršćanstva]] među [[Pogani|nekršćanskim europskim narodima]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] i [[Istočni Slaveni|istočnoslavenskim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albigenzi|albigenza]], [[patareni|patarena]], [[husiti|husita]] i dr.) |
||
==Povijest== |
==Povijest== |
||
[[Datoteka:B Urban II2.jpg|mini| |
[[Datoteka:B Urban II2.jpg|mini|right|Papa Urban II. zagovara [[Prvi križarski rat]] na [[koncil]]u u Clermontu.]] |
||
===Križarski ratovi u [[Povijest_Izraela_i_Palestine#Kri.C5.BEarsko_razdoblje|Palestini]]=== |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | U studenom [[1095.]] godine [[Papa]] je na [[koncil]]u u [[Clermont]]u zagovarao prvi križarski rat protiv [[Turci|Turaka]] koji su zauzeli [[Mala Azija|Malu Aziju]]. Oduševljenje tim pozivom na |
||
⚫ | U studenom [[1095.]] godine [[Papa]] je na [[koncil]]u u [[Clermont]]u zagovarao prvi križarski rat protiv [[Turci|Turaka]] koji su zauzeli [[Mala Azija|Malu Aziju]] i sveta kršćanska mjesta u Palestini. Oduševljenje tim pozivom na kršćanski rat, među plemićima i [[vitez (titula)|vitez]]ovima, bilo je veliko. Mnogi su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti. |
||
⚫ | [[Prvi križarski rat]] doveo je do osnivanja [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva]]. [[Drugi križarski rat]] poveden je protiv muslimanskih vladara [[Alep]]a koji su zauzeli [[Edesa|Edesu]], a [[treći križarski rat]] |
||
Ugled križarskog pokreta znatno je narušen [[1204.]] godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na [[Palestina|Palestinu]], počinili pokolj zarobljenika iz [[Carigrad]]a. |
|||
Križarske države na istoku opstale su do kraja [[13. stoljeće|13. stoljeća]], a posljednje uporište, [[Akra]], izgubljeno je [[1291.]] godine. |
|||
==Odlike== |
|||
Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću [[Crkveno pravo|crkvenog suda]]. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku [[indulgencija]], kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji. |
Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću [[Crkveno pravo|crkvenog suda]]. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku [[indulgencija]], kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji. |
||
⚫ | [[Prvi križarski rat]] doveo je do osnivanja [[Jeruzalemsko Kraljevstvo|Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva]]. [[Drugi križarski rat]] poveden je protiv muslimanskih vladara [[Alep]]a koji su zauzeli [[Edesa|Edesu]], a [[treći križarski rat]] je poveden kao odgovor na [[Saladin]]ova osvajanja i završio je gubitkom [[Jeruzalem]]a. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], [[1204.]] godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na [[Palestina|Palestinu]], počinili pokolj nad zarobljenicima iz [[Carigrad]]a. [[Križarske države]] na istoku opstale su do kraja [[13. stoljeće|13. stoljeća]], a posljednje uporište, [[Akra]], izgubljeno je [[1291.]] godine. |
||
⚫ | S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: [[templari]] i [[hospitalci]], čiji su se pripadnici |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
{{glavni|Rekonkvista|Husitski ratovi}} |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
Križarski ratovi u [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[rekonkvista]]) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana. |
|||
==Poveznice== |
|||
===Križarski ratovi u Hrvatskoj=== |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
{{glavni|Križarska opsada Zadra}} |
|||
⚫ | |||
Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na [[Srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovnu Hrvatsku]]. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.<ref>Jean Richard, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=146178 ''Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji''], Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. ([[Hrčak (portal)|Hrčak]]), pristupljeno 30. listopada 2015.</ref> Tragičan događaj se dogodio tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], kada su križari, u suradnji s [[Mlečani|Mlečanima]], [[1202.]] godine [[Križarska opsada Zadra|osvojili i opljačkali Zadar]]. [[Hrvatsko-ugarski]] kralj [[Andrija II.|Andrija II.]] sudjelovao je u [[Peti križarski rat|Petom križarskom ratu]], ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv [[Crkva bosanska|bosanskih krstjana]]. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci. |
|||
* [http://www.tportal.hr/funbox/funtime/fset.html Križari na tportal.hr] |
|||
* [http://www.knjiga.ba/Drustvene-nauke/Istorija/Krizari-u-ocima-Arapa_K2057.html Križari u očima Arapa] |
|||
==Značaj i posljedice== |
|||
* [http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/History/Crusader.html Vrijeme križara (engl.)] |
|||
{{glavni|Templari|Ivanovci}} |
|||
⚫ | S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: [[templari]] i [[hospitalci]], čiji su se pripadnici zavjetovali na vođenje [[Sveti rat|svetog rata]]. Sjedište i jednih i drugih bilo je u [[Jeruzalem]]u, ali su uskoro stekli i velike posjede na [[Zapadni svijet|zapadu]]. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike zemljišne posjede pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država. |
||
⚫ | |||
===Bilješke=== |
|||
{{izvori}} |
|||
===Literatura=== |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
* Alen Tafra, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=74819 ''Križarski ratovi i diskurs filozofije povijesti''], Filozofska istraživanja, Vol.29 No.4, veljača 2010. ([[Hrčak (portal)|Hrčak]]) |
|||
* Jewish Virtual Library: Modern Jewish History [http://www.jewishvirtuallibrary.org/jsource/History/Crusader.html The Crusader Period (Križarsko razdoblje)], kratki pregled križarskog razdoblja u Palestini {{eng oznaka}} |
|||
[[Kategorija:Križarski ratovi]] |
[[Kategorija:Križarski ratovi]] |
||
⚫ |
Inačica od 30. listopada 2015. u 16:45
Križari je naziv prvenstveno srednjevjekovnih kršćanskih vojnika koji su sudjelovali u križarskim ratovima od 11. do 13. stoljeća. Nazvani su prema znaku križa kojeg su nosili na vojnim odorama.[1]. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do 15. stoljeća, usmjerenih širenju i nametanju kršćanstva među nekršćanskim europskim narodima (npr. Njemački viteški red u baltičkim i istočnoslavenskim zemljama), ili protiv krivovjeraca (albigenza, patarena, husita i dr.)
Povijest
Križarski ratovi u Palestini
U studenom 1095. godine Papa je na koncilu u Clermontu zagovarao prvi križarski rat protiv Turaka koji su zauzeli Malu Aziju i sveta kršćanska mjesta u Palestini. Oduševljenje tim pozivom na kršćanski rat, među plemićima i vitezovima, bilo je veliko. Mnogi su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.
Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću crkvenog suda. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku indulgencija, kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.
Prvi križarski rat doveo je do osnivanja Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva. Drugi križarski rat poveden je protiv muslimanskih vladara Alepa koji su zauzeli Edesu, a treći križarski rat je poveden kao odgovor na Saladinova osvajanja i završio je gubitkom Jeruzalema. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen tijekom Četvrtog križarskog rata, 1204. godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na Palestinu, počinili pokolj nad zarobljenicima iz Carigrada. Križarske države na istoku opstale su do kraja 13. stoljeća, a posljednje uporište, Akra, izgubljeno je 1291. godine.
Križarski ratovi u Europi
Križarski ratovi u Španjolskoj (rekonkvista) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana.
Križarski ratovi u Hrvatskoj
Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na srednjovjekovnu Hrvatsku. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.[2] Tragičan događaj se dogodio tijekom Četvrtog križarskog rata, kada su križari, u suradnji s Mlečanima, 1202. godine osvojili i opljačkali Zadar. Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. sudjelovao je u Petom križarskom ratu, ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv bosanskih krstjana. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci.
Značaj i posljedice
S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: templari i hospitalci, čiji su se pripadnici zavjetovali na vođenje svetog rata. Sjedište i jednih i drugih bilo je u Jeruzalemu, ali su uskoro stekli i velike posjede na zapadu. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike zemljišne posjede pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.
Izvori
Bilješke
- ↑ Hrvatska enciklopedija: križari, pristupljeno 30. listopada 2015.
- ↑ Jean Richard, Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji, Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. (Hrčak), pristupljeno 30. listopada 2015.
Literatura
- Opća i nacionalna enciklopedija, Večernji list d.d., Zagreb, 2006. ISBN 953-7224-11-2
- Povijest svijeta, The Times, Hena com, Zagreb, 2002. ISBN 953-6510-62-6
Vanjske poveznice
- Alen Tafra, Križarski ratovi i diskurs filozofije povijesti, Filozofska istraživanja, Vol.29 No.4, veljača 2010. (Hrčak)
- Jewish Virtual Library: Modern Jewish History The Crusader Period (Križarsko razdoblje), kratki pregled križarskog razdoblja u Palestini (engl.)