Jacobus Henricus van 't Hoff: razlika između inačica
m Bot: Migrating 54 interwiki links, now provided by Wikidata on d:q102822 (translate me) |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 12: | Redak 12: | ||
U svome djelu ''„Kemija u prostoru“'' (''La chimie dans l'éspace'') iz [[1874.]], dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira [[stereokemija|stereokemije]]. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike. |
U svome djelu ''„Kemija u prostoru“'' (''La chimie dans l'éspace'') iz [[1874.]], dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira [[stereokemija|stereokemije]]. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike. |
||
Slijedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio [[1884.]] To su bile ''„Studije o kemijskoj dinamici“'' (''Études de Dynamique chimique''), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone [[termodinamika|termodinamike]] na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom |
Slijedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio [[1884.]] To su bile ''„Studije o kemijskoj dinamici“'' (''Études de Dynamique chimique''), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone [[termodinamika|termodinamike]] na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom otopina i teorijom disocijacije elektrolita. |
||
Godine [[1901.]] bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja |
Godine [[1901.]] bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja otopina i otkriće [[osmotski tlak|osmotskog tlaka]]. Utvrdio je da se vrlo razrijeđene otopine ponašaju po matematičkim jednadžbama koje važe za plinove. |
||
{{commons|Jacobus van 't Hoff}} |
{{commons|Jacobus van 't Hoff}} |
Inačica od 16. studenoga 2015. u 03:27
Jacobus Henricus van 't Hoff (Rotterdam, 30. kolovoza 1852. - Berlin, 1. ožujka 1911.) je bio nizozemski fizikokemičar i organokemičar. Bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju 1901. Istraživao je kinetiku kemijskih procesa, kemijsku ravnotežu, osmotski tlak i kristalografiju.
Počeci
Rodio se u Rotterdamu, u liječničkoj obitelji. Studirao je kemiju na Politehničkom institutu u Delftu, a kasnije na sveučilištima u Leidenu, Bonnu i Parizu. Doktorirao je na Sveučilištu u Utrechtu 1874.
Postignuća
Godine 1874. objavio je rad u kojem je objasnio optičku rotaciju kod nekih materija. Ovu pojavu je tumačio kao posljedicu tetraedarskog rasporeda kemijskih veza ugljikovih atoma i njihovih susjeda.
U svome djelu „Kemija u prostoru“ (La chimie dans l'éspace) iz 1874., dao je primjere koji povezuju kemiju i geometriju i tako bio jedan od pionira stereokemije. U ovo doba ovo je bila revolucionarna ideja koju su dočekale brojne kritike.
Slijedeće značajno djelo van 't Hoff je objavio 1884. To su bile „Studije o kemijskoj dinamici“ (Études de Dynamique chimique), u kojima je opisao novu metodu za opisivanje reda kemijske reakcije koristeći grafike i primjenio zakone termodinamike na kemijske sustave u ravnoteži. U znanost je uveo pojam kemijskog afiniteta. Kasnije se bavio kemijom otopina i teorijom disocijacije elektrolita.
Godine 1901. bio je dobitnik prve Nobelove nagrade za kemiju za svoja istraživanja otopina i otkriće osmotskog tlaka. Utvrdio je da se vrlo razrijeđene otopine ponašaju po matematičkim jednadžbama koje važe za plinove.