Elongacija: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
Vidljivost [[planet]]a ovisi o njihovu položaju u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] prema Zemlji. '''Donji''' ili '''unutarnji planeti''' (koji su bliže Suncu od Zemlje) nalaze se u [[konjunkcija (astronomija)|gornjoj konjukciji]] kada su na stazi točno suprotno, dalje, s druge strane Sunca, a u donjoj konjukciji kada su u smjeru Sunca, ali s njegove bliže strane. U vrijeme između dviju uzastopnih gornjih konjukcija (ili dviju uzastopnih donjih) ti planeti prolaze kroz sve faze, slično [[Mjesec]]u. No vrijeme kada ih možemo promatrati ograničeno je. Uvijek su blizu Sunca, s nevelikim kutnim otklonom ([[elongacija|elongacijom]]). Najveća elongacija [[Merkur]]a je 28°, a [[Venera|Venere]] 48°. Iz naših krajeva vide se ili ujutro prije izlaska Sunca ili uvečer poslije zalaska Sunca, a ne možemo ih vidjeti u ponoć. |
Vidljivost [[planet]]a ovisi o njihovu položaju u [[Sunčev sustav|Sunčevu sustavu]] prema Zemlji. '''Donji''' ili '''unutarnji planeti''' (koji su bliže Suncu od Zemlje) nalaze se u [[konjunkcija (astronomija)|gornjoj konjukciji]] kada su na stazi točno suprotno, dalje, s druge strane Sunca, a u donjoj konjukciji kada su u smjeru Sunca, ali s njegove bliže strane. U vrijeme između dviju uzastopnih gornjih konjukcija (ili dviju uzastopnih donjih) ti planeti prolaze kroz sve faze, slično [[Mjesec]]u. No vrijeme kada ih možemo promatrati ograničeno je. Uvijek su blizu Sunca, s nevelikim kutnim otklonom ([[elongacija|elongacijom]]). Najveća elongacija [[Merkur]]a je 28°, a [[Venera|Venere]] 48°. Iz naših krajeva vide se ili ujutro prije izlaska Sunca ili uvečer poslije zalaska Sunca, a ne možemo ih vidjeti u ponoć. |
||
'''Gornji''' ili '''vanjski planeti''' (oni koji su dalje od Sunca no što je Zemlja) mogu se naći u konjukciji, opoziciji i kvadraturi. Promatrati ih je najpogodnije u [[opozicija (astronomija)|opoziciji]] jer je tada planet najbliži Zemlji. Javljaju se i posebno povoljne velike opozicije kada je planet zbog položaja na izduženoj stazi Zemlji najbliže. O kutu pod kojim se vidi tijelo planeta ovisi kako ćemo ih vidjeti i na njima razaznati detalje. Najveće kutne promjere postižu Venera i [[Jupiter]], dok se ostali planeti vide mnogo manji. Planeti se svake godine ne vide u istim položajima. Stoga podatke o položajima moramo potražiti u godišnjacima i prirodoslovnim časopisima koji objavljuju skice trenutnih planetnih staza. Jednaki međusobni razmještaj planeta, Sunca i Zemlje ponavlja se u ritmu [[ |
'''Gornji''' ili '''vanjski planeti''' (oni koji su dalje od Sunca no što je Zemlja) mogu se naći u konjukciji, opoziciji i kvadraturi. Promatrati ih je najpogodnije u [[opozicija (astronomija)|opoziciji]] jer je tada planet najbliži Zemlji. Javljaju se i posebno povoljne velike opozicije kada je planet zbog položaja na izduženoj stazi Zemlji najbliže. O kutu pod kojim se vidi tijelo planeta ovisi kako ćemo ih vidjeti i na njima razaznati detalje. Najveće kutne promjere postižu Venera i [[Jupiter]], dok se ostali planeti vide mnogo manji. Planeti se svake godine ne vide u istim položajima. Stoga podatke o položajima moramo potražiti u godišnjacima i prirodoslovnim časopisima koji objavljuju skice trenutnih planetnih staza. Jednaki međusobni razmještaj planeta, Sunca i Zemlje ponavlja se u ritmu [[Tropska godina|sinodičkih godina]] planeta. <ref>[[Vladis Vujnović]] : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.</ref> |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
Inačica od 20. studenoga 2015. u 19:46
Elongacija je kut između Sunca i planeta, Mjeseca ili nekog drugog nebeskog tijela, gledano sa Zemlje. Donji planeti imaju ograničenu maksimalnu elongaciju i to Merkur na 17°30' - 27°45' (ovisno o okolnostima - Merkur ima dosta eliptičnu putanju) i Venera na 45° - 47°. Gornji planeti mogu imati bilo koju elongaciju. Elongacija od 90° se naziva kvadratura, od 0° konjukcija, a od 180° opozicija.
Međusobni razmještaj planeta
Vidljivost planeta ovisi o njihovu položaju u Sunčevu sustavu prema Zemlji. Donji ili unutarnji planeti (koji su bliže Suncu od Zemlje) nalaze se u gornjoj konjukciji kada su na stazi točno suprotno, dalje, s druge strane Sunca, a u donjoj konjukciji kada su u smjeru Sunca, ali s njegove bliže strane. U vrijeme između dviju uzastopnih gornjih konjukcija (ili dviju uzastopnih donjih) ti planeti prolaze kroz sve faze, slično Mjesecu. No vrijeme kada ih možemo promatrati ograničeno je. Uvijek su blizu Sunca, s nevelikim kutnim otklonom (elongacijom). Najveća elongacija Merkura je 28°, a Venere 48°. Iz naših krajeva vide se ili ujutro prije izlaska Sunca ili uvečer poslije zalaska Sunca, a ne možemo ih vidjeti u ponoć.
Gornji ili vanjski planeti (oni koji su dalje od Sunca no što je Zemlja) mogu se naći u konjukciji, opoziciji i kvadraturi. Promatrati ih je najpogodnije u opoziciji jer je tada planet najbliži Zemlji. Javljaju se i posebno povoljne velike opozicije kada je planet zbog položaja na izduženoj stazi Zemlji najbliže. O kutu pod kojim se vidi tijelo planeta ovisi kako ćemo ih vidjeti i na njima razaznati detalje. Najveće kutne promjere postižu Venera i Jupiter, dok se ostali planeti vide mnogo manji. Planeti se svake godine ne vide u istim položajima. Stoga podatke o položajima moramo potražiti u godišnjacima i prirodoslovnim časopisima koji objavljuju skice trenutnih planetnih staza. Jednaki međusobni razmještaj planeta, Sunca i Zemlje ponavlja se u ritmu sinodičkih godina planeta. [1]
Izvori
- ↑ Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.