Ivan Krstitelj Birling: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
pogreška
Redak 1: Redak 1:
'''Ivan Krstitelj Birling''' ([[Zagreb]], [[31. svibnja]], [[1775.]] – Zagreb, [[24. ožujka]], [[1852.]]) [[Hrvati|hrvatski]] ([[kajkavsko narječje|kajkavski]]) je prevoditelj i pisac.
'''Ivan Krstitelj Birling''' ([[Zagreb]], [[31. svibnja]], [[1775.]] – Zagreb, [[24. ožujka]], [[1852.]]) [[Hrvati|hrvatski]] ([[kajkavsko narječje|kajkavski]]) je prevoditelj i pisac.


Rođen je ocu Đuru Pirlin (ili ''Pirling'') i majci Agnezi Poljak. Studirao je u zagrebačkom Sjemeništu. Zaređen je za svećenika [[1798.]] godine. Najprije je bio kaplan u [[Brdovec|Brdovcu]] kod Zagreba, od svibnja [[1799.]] pomoćni svećenik u [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|zagrebačkoj crkvi sv. Marka]] i uz to bio kateheta u narodnim učionicama. [[1826.]] godine postao je začasni [[Čazma|čazmanski]] kanonik, zatim zagrebački kanonik, od [[1835.]] godine [[Kalnik|kalnički]] arhiđakon, od [[1839.]] godine arhiđakon zagrebačke katedrale. Od [[1842.]] godine čazmanski prepozit, a [[1848.]] [[skopljan]]ski naslovni biskup. Bio je prisjednik zagrebačkoga i križevačkoga županijskog suda i upravitelj ubožnice u Zagrebu [[1830.]]–[[1832.]] godine.
Rođen je ocu Đuru Pirlinu (ili ''Pirling'') i majci Agnezi Poljak. Studirao je u zagrebačkom Sjemeništu. Zaređen je za svećenika [[1798.]] godine. Najprije je bio kaplan u [[Brdovec|Brdovcu]] kod Zagreba, od svibnja [[1799.]] pomoćni svećenik u [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|zagrebačkoj crkvi sv. Marka]] i uz to bio kateheta u narodnim učionicama. [[1826.]] godine postao je začasni [[Čazma|čazmanski]] kanonik, zatim zagrebački kanonik, od [[1835.]] godine [[Kalnik|kalnički]] arhiđakon, od [[1839.]] godine arhiđakon zagrebačke katedrale. Od [[1842.]] godine čazmanski prepozit, a [[1848.]] [[skopljan]]ski naslovni biskup. Bio je prisjednik zagrebačkoga i križevačkoga županijskog suda i upravitelj ubožnice u Zagrebu [[1830.]]–[[1832.]] godine.


Radio je u planu [[Maksimilijan Vrhovac|biskupa Vrhovca]] za kajkavsko [[Sveto pismo]]. Njegovi tovariši su bili: [[Ivan Rupert Gusić]], [[Antun Vranić]], [[Štefan Korolija]] i [[Ivan Nepomuk Labaš]]. Podatci Birlingu pripisujeju kajkavski prijevod [[Poslanica Filipljanima|Poslanicea Filipljanima]]. Pisao je i misu prema [[latinski jezik|latinskom]] i prema [[grčki jezik|grčkom]] obredu. Pisao je i kajkavske molitve i obrede za bolesne i umiruće, pouk o krštenju i drugim sakramentima, te propovijedi. Ima kajkavski molitvenik ''Molitvena knyisicza'' ([[1832.]]). Najveće njegovo djelo je ''Nova zkup szlosena zagrebechka szokachka kniga'' ([[1813.]]), kajkavska kuharica.
Radio je u planu [[Maksimilijan Vrhovac|biskupa Vrhovca]] za kajkavsko [[Sveto pismo]]. Njegovi tovariši su bili: [[Ivan Rupert Gusić]], [[Antun Vranić]], [[Štefan Korolija]] i [[Ivan Nepomuk Labaš]]. Podatci Birlingu pripisujeju kajkavski prijevod [[Poslanica Filipljanima|Poslanicea Filipljanima]]. Pisao je i misu prema [[latinski jezik|latinskom]] i prema [[grčki jezik|grčkom]] obredu. Pisao je i kajkavske molitve i obrede za bolesne i umiruće, pouk o krštenju i drugim sakramentima, te propovijedi. Ima kajkavski molitvenik ''Molitvena knyisicza'' ([[1832.]]). Najveće njegovo djelo je ''Nova zkup szlosena zagrebechka szokachka kniga'' ([[1813.]]), kajkavska kuharica.

Inačica od 25. prosinca 2015. u 09:08

Ivan Krstitelj Birling (Zagreb, 31. svibnja, 1775. – Zagreb, 24. ožujka, 1852.) hrvatski (kajkavski) je prevoditelj i pisac.

Rođen je ocu Đuru Pirlinu (ili Pirling) i majci Agnezi Poljak. Studirao je u zagrebačkom Sjemeništu. Zaređen je za svećenika 1798. godine. Najprije je bio kaplan u Brdovcu kod Zagreba, od svibnja 1799. pomoćni svećenik u zagrebačkoj crkvi sv. Marka i uz to bio kateheta u narodnim učionicama. 1826. godine postao je začasni čazmanski kanonik, zatim zagrebački kanonik, od 1835. godine kalnički arhiđakon, od 1839. godine arhiđakon zagrebačke katedrale. Od 1842. godine čazmanski prepozit, a 1848. skopljanski naslovni biskup. Bio je prisjednik zagrebačkoga i križevačkoga županijskog suda i upravitelj ubožnice u Zagrebu 1830.1832. godine.

Radio je u planu biskupa Vrhovca za kajkavsko Sveto pismo. Njegovi tovariši su bili: Ivan Rupert Gusić, Antun Vranić, Štefan Korolija i Ivan Nepomuk Labaš. Podatci Birlingu pripisujeju kajkavski prijevod Poslanicea Filipljanima. Pisao je i misu prema latinskom i prema grčkom obredu. Pisao je i kajkavske molitve i obrede za bolesne i umiruće, pouk o krštenju i drugim sakramentima, te propovijedi. Ima kajkavski molitvenik Molitvena knyisicza (1832.). Najveće njegovo djelo je Nova zkup szlosena zagrebechka szokachka kniga (1813.), kajkavska kuharica.

Vanjske poveznice

Viri