Klement Aleksandrijski: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:ClemensVonAlexandrien.jpg|mini|'''Klement Aleksandrijski''' ]] |
[[Datoteka:ClemensVonAlexandrien.jpg|mini|'''Klement Aleksandrijski''' ]] |
||
'''Klement Aleksandrijski''' (''Tit Flavije Klement'') ([[Atena (grad)|Atena]], [[150.]] - [[215.]] Cezareja), idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", svetac. |
'''Klement Aleksandrijski''' ('''Tit Flavije Klement''') ([[Atena (grad)|Atena]], [[150.]] - [[215.]] Cezareja), idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", svetac. |
||
== Život == |
== Život == |
||
⚫ | Klement Aleksndrijski rodio se u [[Atena (grad)|Ateni]] od [[Poganstvo|poganskih]] roditelja. Pretpostavlja se da je ondje primio i osnovno obrazovanje. Ne zna se mnogo niti o vremenu niti o mjestu njegova obraćenja. Nakon obraćenja kreće na put težeći naučavanju poznatih učitelja. Neki izvori potvrđuju da je bio zaređen za svećenika. Krajem II. stoljeća, nakon lutanja po [[Mediteran]]u, [[Sirija|Siriji]] i [[Palestina|Palestini]], napokon se skrasio u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] (Egipat). Odlučujuć za njegovo usmjerenje bio je susret sa učiteljem Pantenom. Oko 200. godine Klement postaje njegov učenik i pomoćnik, a kasnije ga nasljeđuje na mjestu voditelja katehetske škole. Nekoliko godina kasnije za progona cara [[Septimije Sever|Septimija Severa]], bježi iz [[Egipat|Egipta]] u [[Kapadocija|Kapadociju]] k svom učeniku Aleksandru koji će kasnije postati biskupom Jeruzalema i velikim prijateljem [[Origen]]ovim. Umire nešto prije 215. godine, vjerojatno u Cezareji. |
||
⚫ | Klement Aleksndrijski rodio se u [[Atena (grad)|Ateni]] od poganskih roditelja. Pretpostavlja se da je ondje primio i osnovno obrazovanje. Ne zna se mnogo niti o vremenu niti o mjestu njegova obraćenja. Nakon obraćenja kreće na put težeći naučavanju poznatih učitelja. Neki izvori potvrđuju da je bio zaređen za svećenika. Krajem II. stoljeća, nakon lutanja po [[Mediteran]]u, [[Sirija|Siriji]] i [[Palestina|Palestini]], napokon se skrasio u [[Aleksandrija|Aleksandriji]] (Egipat). Odlučujuć za njegovo usmjerenje bio je susret sa učiteljem Pantenom. Oko 200. godine Klement postaje njegov učenik i pomoćnik, a kasnije ga nasljeđuje na mjestu voditelja katehetske škole. Nekoliko godina kasnije za progona cara [[Septimije Sever|Septimija Severa]], bježi iz [[Egipat|Egipta]] u [[Kapadocija|Kapadociju]] k svom učeniku Aleksandru koji će kasnije postati biskupom Jeruzalema i velikim prijateljem [[Origen]]ovim. Umire nešto prije 215. godine, vjerojatno u Cezareji. |
||
== Djela == |
== Djela == |
||
Klement piše obilno: trilogija u kojoj iznosi cjelinu kršćanske teologije: apologetiku, etiku i dogmatiku sastoji se od tri djela: '''Protreptik''' (ili Nagovor – 12 poglavlja gdje se obraća Grcima i poziva ih da se obrate sa svojih praznih filozofija i priklone [[Krist]]u - [[Logos]]u čija je pjesma silnija od one Orfejeve); '''Pedagog''' (niz od 3 knjige – praktično moralno – asketskih opomena, savjeta i propisa; Pedagog je sam Krist); '''Stomati''' (ili Tapiserije – sustavno nepovezanoj zbirci različitih tema u sedam knjiga); slijede '''Excerpta ex Theodoto, Eclogae propheticae, Adumbrationes, Quis divius salvetur?''' (Gdje se bavi ćudorednim značenjem zemajskog posjeda). |
Klement piše obilno: trilogija u kojoj iznosi cjelinu kršćanske teologije: apologetiku, etiku i dogmatiku sastoji se od tri djela: '''Protreptik''' (ili Nagovor – 12 poglavlja gdje se obraća Grcima i poziva ih da se obrate sa svojih praznih filozofija i priklone [[Krist]]u - [[Logos]]u čija je pjesma silnija od one Orfejeve); '''Pedagog''' (niz od 3 knjige – praktično moralno – asketskih opomena, savjeta i propisa; Pedagog je sam Krist); '''Stomati''' (ili Tapiserije – sustavno nepovezanoj zbirci različitih tema u sedam knjiga); slijede '''Excerpta ex Theodoto, Eclogae propheticae, Adumbrationes, Quis divius salvetur?''' (Gdje se bavi ćudorednim značenjem zemajskog posjeda). |
||
== Nauka == |
== Nauka == |
||
Smatra ga se prvim “doktorom kršćanstva“ <ref>B. Altaner – Patrologie, 1977, str. 194</ref> zbog njegove velike učenosti i dobrog poznavanja, kako svih do tada napisanih spisa kršćanske tematike, tako i profanih spisa onog vremena. Premda kritizira vjeru pogana približava im se u raspravama stavljajući u odnos kršćansku objavu sa spoznajom i predkršćanskom filozofijom. Spretno pak tvrdi da se filozofija i vjera ne sukobljavaju nego da filozofija dobro dolazi vjeri pomažući joj da dođe do dublje spoznaje vjerskih istina. Ovo će kasnije biti i jasnije izrečen stav [[Crkva|Crkve]]. Želeći ipak pod svaku cijenu stavljati u odnos ove dvije stavrnosti na kraju upada u izvjesne greške i pretjeranosti precjenjujući filozofiju. Jezik i stil mu u zanosu pisanja prerasta u pjesnički. Bez obzira na sve ovo Klement se mnogo bavio praktičnim kršćanskim temama. |
Smatra ga se prvim “doktorom kršćanstva“ <ref>B. Altaner – Patrologie, 1977, str. 194</ref> zbog njegove velike učenosti i dobrog poznavanja, kako svih do tada napisanih spisa kršćanske tematike, tako i profanih spisa onog vremena. Premda kritizira vjeru pogana približava im se u raspravama stavljajući u odnos kršćansku objavu sa spoznajom i predkršćanskom filozofijom. Spretno pak tvrdi da se filozofija i vjera ne sukobljavaju nego da filozofija dobro dolazi vjeri pomažući joj da dođe do dublje spoznaje vjerskih istina. Ovo će kasnije biti i jasnije izrečen stav [[Crkva|Crkve]]. Želeći ipak pod svaku cijenu stavljati u odnos ove dvije stavrnosti na kraju upada u izvjesne greške i pretjeranosti precjenjujući filozofiju. Jezik i stil mu u zanosu pisanja prerasta u pjesnički. Bez obzira na sve ovo Klement se mnogo bavio praktičnim kršćanskim temama. |
||
=== Nauka o Logosu === |
=== Nauka o Logosu === |
||
⚫ | Klement želi utemeljiti svoj teološki sistem na ideji ''[[Logos]]a'', otprije poznatoj ideji koju je doticao među ostalima i sv. [[Justin Mučenik|Justin]]. On ju još više razvija čineći je konkretnijom i plodnijom. ''Logos'' je uzvišeni princip teološkog objašnjenja svemira. Logos je tvorac svijeta. On je objavio Boga u Zakonu starog zavijeta, u [[Filozofija|grčkoj filozofiji]] i konačno u punini vremena u utjelovljenju samoga sebe. |
||
⚫ | Klement želi utemeljiti svoj teološki sistem na ideji [[Logos]]a, otprije poznatoj ideji koju je doticao među ostalima i sv. [[Justin Mučenik|Justin]]. On ju još više razvija čineći je konkretnijom i plodnijom. Logos je uzvišeni princip teološkog objašnjenja svemira. Logos je tvorac svijeta. On je objavio Boga u Zakonu starog zavijeta, u grčkoj filozofiji i konačno u punini vremena u utjelovljenju samoga sebe. |
||
=== Ekleziologija === |
=== Ekleziologija === |
||
Suprostavljajući se gnostičkim i heretičkim tvrdnjama on Crkvu vidi utemeljenu na Kristu i rođenu prije svih [[hereza]] pod znakom neraskidiva jedinstva. Ističe tri temeljna stupnja Crkvene hijerarhije: episkopat, [[prezbiterat]] i đakonat. |
Suprostavljajući se gnostičkim i heretičkim tvrdnjama on Crkvu vidi utemeljenu na Kristu i rođenu prije svih [[hereza]] pod znakom neraskidiva jedinstva. Ističe tri temeljna stupnja Crkvene hijerarhije: episkopat, [[prezbiterat]] i đakonat. |
||
=== O sakramentima === |
=== O sakramentima === |
||
⚫ | [[Krštenje]] je novo rođenje kojim se preporađamo i postajemo posinjeni sinovi [[Bog|Božji]] i braća Kristova. Poslije krštenja se, po njemu kao i po drugim kršćanskim spisima tog vramena, samo jednom prima milost oproštenja grijeha u pokori. Brak potiče, a djevčanstvo ne smatra savršenijim izborom od braka. |
||
⚫ | [[Krštenje]] je novo rođenje kojim se preporađamo i postajemo posinjeni sinovi [[Bog|Božji]] i braća Kristova. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
{{ |
{{Izvori}} |
||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
* Pavić – Tenšek, ''Patrologija'', Zagreb, 1993. |
|||
* |
* T. Šagi – Bunić, ''Povijest kršćanske literature I'', Zagreb, 1976. |
||
⚫ | |||
* T. Šagi – Bunić, Povijest kršćanske literature I, Zagreb, 1976. |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
== Vanjske poveznice == |
== Vanjske poveznice == |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
{{Predložak:Crkveni oci}} |
{{Predložak:Crkveni oci}} |
||
[[Kategorija:Crkveni oci]] |
[[Kategorija:Crkveni oci]] |
Inačica od 11. siječnja 2016. u 10:50
Klement Aleksandrijski (Tit Flavije Klement) (Atena, 150. - 215. Cezareja), idealist, voditelj katehetske škole, prvi "doktor kršćanstva", svetac.
Život
Klement Aleksndrijski rodio se u Ateni od poganskih roditelja. Pretpostavlja se da je ondje primio i osnovno obrazovanje. Ne zna se mnogo niti o vremenu niti o mjestu njegova obraćenja. Nakon obraćenja kreće na put težeći naučavanju poznatih učitelja. Neki izvori potvrđuju da je bio zaređen za svećenika. Krajem II. stoljeća, nakon lutanja po Mediteranu, Siriji i Palestini, napokon se skrasio u Aleksandriji (Egipat). Odlučujuć za njegovo usmjerenje bio je susret sa učiteljem Pantenom. Oko 200. godine Klement postaje njegov učenik i pomoćnik, a kasnije ga nasljeđuje na mjestu voditelja katehetske škole. Nekoliko godina kasnije za progona cara Septimija Severa, bježi iz Egipta u Kapadociju k svom učeniku Aleksandru koji će kasnije postati biskupom Jeruzalema i velikim prijateljem Origenovim. Umire nešto prije 215. godine, vjerojatno u Cezareji.
Djela
Klement piše obilno: trilogija u kojoj iznosi cjelinu kršćanske teologije: apologetiku, etiku i dogmatiku sastoji se od tri djela: Protreptik (ili Nagovor – 12 poglavlja gdje se obraća Grcima i poziva ih da se obrate sa svojih praznih filozofija i priklone Kristu - Logosu čija je pjesma silnija od one Orfejeve); Pedagog (niz od 3 knjige – praktično moralno – asketskih opomena, savjeta i propisa; Pedagog je sam Krist); Stomati (ili Tapiserije – sustavno nepovezanoj zbirci različitih tema u sedam knjiga); slijede Excerpta ex Theodoto, Eclogae propheticae, Adumbrationes, Quis divius salvetur? (Gdje se bavi ćudorednim značenjem zemajskog posjeda).
Nauka
Smatra ga se prvim “doktorom kršćanstva“ [1] zbog njegove velike učenosti i dobrog poznavanja, kako svih do tada napisanih spisa kršćanske tematike, tako i profanih spisa onog vremena. Premda kritizira vjeru pogana približava im se u raspravama stavljajući u odnos kršćansku objavu sa spoznajom i predkršćanskom filozofijom. Spretno pak tvrdi da se filozofija i vjera ne sukobljavaju nego da filozofija dobro dolazi vjeri pomažući joj da dođe do dublje spoznaje vjerskih istina. Ovo će kasnije biti i jasnije izrečen stav Crkve. Želeći ipak pod svaku cijenu stavljati u odnos ove dvije stavrnosti na kraju upada u izvjesne greške i pretjeranosti precjenjujući filozofiju. Jezik i stil mu u zanosu pisanja prerasta u pjesnički. Bez obzira na sve ovo Klement se mnogo bavio praktičnim kršćanskim temama.
Nauka o Logosu
Klement želi utemeljiti svoj teološki sistem na ideji Logosa, otprije poznatoj ideji koju je doticao među ostalima i sv. Justin. On ju još više razvija čineći je konkretnijom i plodnijom. Logos je uzvišeni princip teološkog objašnjenja svemira. Logos je tvorac svijeta. On je objavio Boga u Zakonu starog zavijeta, u grčkoj filozofiji i konačno u punini vremena u utjelovljenju samoga sebe.
Ekleziologija
Suprostavljajući se gnostičkim i heretičkim tvrdnjama on Crkvu vidi utemeljenu na Kristu i rođenu prije svih hereza pod znakom neraskidiva jedinstva. Ističe tri temeljna stupnja Crkvene hijerarhije: episkopat, prezbiterat i đakonat.
O sakramentima
Krštenje je novo rođenje kojim se preporađamo i postajemo posinjeni sinovi Božji i braća Kristova. Poslije krštenja se, po njemu kao i po drugim kršćanskim spisima tog vramena, samo jednom prima milost oproštenja grijeha u pokori. Brak potiče, a djevčanstvo ne smatra savršenijim izborom od braka.
Izvori
- ↑ B. Altaner – Patrologie, 1977, str. 194
Literatura
- Pavić – Tenšek, Patrologija, Zagreb, 1993.
- T. Šagi – Bunić, Povijest kršćanske literature I, Zagreb, 1976.
- Johanes Quasten, Patrology, Utercht, 1980.
- Berthold Altaner, Patrologie, Freiburg – Basel –Wien, 1977.
Vanjske poveznice
|