Versajski ugovor: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 27: Redak 27:
Nakon [[I. svjetski rat|prvog svjetskog rata]], mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.
Nakon [[I. svjetski rat|prvog svjetskog rata]], mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.


Mirovna konferencija održana je od [[18. siječnja]] [[1919.]] do [[21. siječnja]] [[1920.]] u [[Pariz|Parizu]], a kako su njezina glavna vječanja bila u [[Versajska palača|dvorcu Versailles (Versaj)]], za nju se ustalio naziv: '''[[Versajska mirovna konferencija]]'''.
Mirovna konferencija održana je od [[18. siječnja]] [[1919.]] do [[21. siječnja]] [[1920.]] u [[Pariz|Parizu]], a kako su njezina glavna vjećanja bila u [[Versajska palača|dvorcu Versailles (Versaj)]], za nju se ustalio naziv: '''[[Versajska mirovna konferencija]]'''.


Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila [[Antanta|Antante]], a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.
Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila [[Antanta|Antante]], a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.

Inačica od 24. siječnja 2016. u 19:28

Versajski ugovor
Mirovni ugovor između savezničkih i pridruženih sila i Njemačke

Naslovnica engleske verzije ugovora
Vrsta mirovni ugovor
Datum potpisa 28. lipnja 1919.
Mjesto potpisa Versailles, Francuska
Datum valjanosti 10. siječnja 1920.
Uvjet valjanosti ratifikacija Njemačke i tri glavna Saveznika
Potpisnici Nepoznata kratica »N« Njemačka
Nepoznata kratica »U« Britansko Carstvo
Nepoznata kratica »F« Francuska
Nepoznata kratica »S« SAD

Kraljevina Italija
Nepoznata kratica »J« Japan
i ostali saveznici

Depozitar francuska Vlada
Jezici francuski i engleski
Potpisivanje versailleskog mirovnog sporazuma.

Nakon prvog svjetskog rata, mirovni sporazumi zaključeni su sa svakom pobijeđenom državom posebno.

Mirovna konferencija održana je od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu, a kako su njezina glavna vjećanja bila u dvorcu Versailles (Versaj), za nju se ustalio naziv: Versajska mirovna konferencija.

Glavnu riječ na toj konferenciji imali su državnici velikih sila Antante, a zastupano je 27 država iz Antantine koalicije.

Mirovni ugovor s Njemačkom zaključen je 28. lipnja 1919. u dvorcu Versaillesu (Versajski ugovor). Ona je u skladu s tim ugovorom morala priznati da je isključivi krivac za Prvi svjetski rat, pristati da se Alsace (Alzas) i Lorraine (Loren) vrate Francuskoj, da se u sjevernom Schleswigu (Šlezvig) provede plebiscit, da se neki pogranični gradovi vrate Belgiji, da se u području Saara uspostavi 15-godišnja uprava Lige naroda i nakon toga provede plebiscit o njezinoj konačnoj pripadnosti Njemačkoj ili Francuskoj. Nadalje, Njemačka je morala priznati pripajanje poljskih područja novostvorenoj državi Poljskoj i priznati joj preko koridora izlaz na Baltičko more prema luci Gdanjsk. Njemačke kolonije i njemačka imovina u tim kolonijama pripali su najvećim djelom Velikoj Britaniji, a zatim Francuskoj, Japanu, Belgiji, Portugalu, Južnoafričkoj Uniji i Australiji. Njemačka je od početka 1929. godine morala platiti ratne odštete u iznosu od 5 milijardi dolara, a ostalo, što je trebalo naknadno utvrditi, isplatiti u 30 godina.

Osim toga, zbog šteta koje je nanijela podmorničkim ratom, Njemačka je morala isporučiti pobjedničkim državama gotovu svu svoju trgovačku mornaricu i za te države svake godine proizvoditi utvrđeni broj novih brodova. Nije smijela uvoziti ni izvoziti oružje, nije smjela imati podmornice, a glede vojske mogla je držati samo 104.000 vojnika u kopnenim i 15.000 vojnika u mornaričkim postrojbama. Uz poništenje prijašnjih ugovora, Njemačka je morala priznati novonastale države u Europi i obvezati se da neće pripojiti Austriju.

Britanski premijer David Lloyd George, talijanski premijer Vittorio Orlando, francuski predsjednik Georges Clemenceau i predsjednik SAD-a Woodrow Wilson na potpisivanju Versajskog ugovora