Marko Samardžija: razlika između inačica
→Životopis: Fixed grammar Oznake: mobilni uređaj mobilna aplikacija |
izvor |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
Rođen 2. rujna 1947. (Vođinci kod Vinkovaca). |
Rođen 2. rujna 1947. (Vođinci kod Vinkovaca). |
||
Studij [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] i [[Južni Slaveni|jugoslavenskih]] [[književnost]]i i [[filozofija|filozofije]] završio je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta]] u [[Zagreb]]u. Od 5. rujna 1971. profesor pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U akademskim godinama 1971./72. i 1972./73. odslušao poslijediplomski studij (studij III. stupnja) lingvistike – smjer hrvatski jezik. [[Magistar|Magistrirao]] je [[1977.]] („magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik“), a [[doktor]]irao [[1986.]] („Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku“), postavši „doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije“.. Od 1973. je [[asistent]], od 1978. znanstveni asistent, od [[1987.]] [[docent]], od [[1992.]] izvanredni [[profesor]], a od [[1998.]] redoviti profesor na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik (Katedri za hrvatski standardni jezik). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je 17. prosinca [[2002.]] |
Studij [[hrvatski jezik|hrvatskoga jezika]] i [[Južni Slaveni|jugoslavenskih]] [[književnost]]i i [[filozofija|filozofije]] završio je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta]] u [[Zagreb]]u. Od 5. rujna 1971. profesor pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U akademskim godinama 1971./72. i 1972./73. odslušao poslijediplomski studij (studij III. stupnja) lingvistike – smjer hrvatski jezik. [[Magistar|Magistrirao]] je [[1977.]] („magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik“), a [[doktor]]irao [[1986.]] („Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku“), postavši „doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije“.. Od 1973. je [[asistent]], od 1978. znanstveni asistent, od [[1987.]] [[docent]], od [[1992.]] izvanredni [[profesor]], a od [[1998.]] redoviti profesor na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik (Katedri za hrvatski standardni jezik). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je 17. prosinca [[2002.]] |
||
| Redak 19: | Redak 17: | ||
Bio je član [[Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika|Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika]]<ref>[http://www.ihjj.hr/dokumenti/Odluka_o_osnivanju_Vijeca_za_normu_hrvatskoga_standardnog_jezika.pdf Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika] {{pdf}}</ref>, stručnog tijela [[RH]] za skrb o [[hrvatski jezik|hrvatskom]] [[standardni jezik|standardnom]] jeziku, do raspuštanja Vijeća [[8. svibnja]] [[2012.]] od strane ministra [[Željko Jovanović|Jovanovića]]. |
Bio je član [[Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika|Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika]]<ref>[http://www.ihjj.hr/dokumenti/Odluka_o_osnivanju_Vijeca_za_normu_hrvatskoga_standardnog_jezika.pdf Odluka o osnivanju Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika] {{pdf}}</ref>, stručnog tijela [[RH]] za skrb o [[hrvatski jezik|hrvatskom]] [[standardni jezik|standardnom]] jeziku, do raspuštanja Vijeća [[8. svibnja]] [[2012.]] od strane ministra [[Željko Jovanović|Jovanovića]]. |
||
Autor je Srpsko-hrvatskog objasnidbenog rječnika izdanog 2015. godine u izdanju Matice hrvatske. |
Autor je Srpsko-hrvatskog objasnidbenog rječnika izdanog 2015. godine u izdanju Matice hrvatske.<ref>[http://www.matica.hr/knjige/1123/ Matica.hr]</ref> |
||
==Objavljeni radovi (nepotpun popis):== |
==Objavljeni radovi (nepotpun popis):== |
||
Inačica od 25. siječnja 2016. u 17:38
Prof. dr. sc. Marko Samardžija (Vođinci, 2. rujna 1947.), hrvatski kroatist i jezikoslovac.
Životopis
Rođen 2. rujna 1947. (Vođinci kod Vinkovaca).
Studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih književnosti i filozofije završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 5. rujna 1971. profesor pripravnik na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U akademskim godinama 1971./72. i 1972./73. odslušao poslijediplomski studij (studij III. stupnja) lingvistike – smjer hrvatski jezik. Magistrirao je 1977. („magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na hrvatski jezik“), a doktorirao 1986. („Valentnost glagola u suvremenom hrvatskom književnom jeziku“), postavši „doktor društveno-humanističkih znanosti iz područja filologije“.. Od 1973. je asistent, od 1978. znanstveni asistent, od 1987. docent, od 1992. izvanredni profesor, a od 1998. redoviti profesor na Katedri za suvremeni hrvatski književni jezik (Katedri za hrvatski standardni jezik). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je 17. prosinca 2002.
Predstojnik Katedre bio je od 1992. do 2006., a pročelnik Odsjeka za kroatistiku od 1996. do 1998. Bio je ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje god. 2001. i 2002. Dne 17. prosinca 2002. izabran u „trajno znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora u humanističkom znanstveno-nastavnom području; znanstveno polje: jezikoslovlje“. Član je Međunarodnog povjerenstva za slavenske književne/standardne jezike od 1995. godine. Predsjednik je Hrvatskoga slavističkog odbora od 2004.
Gostujući je profesor na sveučilištima u Mostaru, Pečuhu, Sambotelu, Kölnu i Skoplju te gost predavač na sveučilištima u Sosnowiecu, Varšavi, Ljubljani, Poznanju, Budimpešti. Gost lektor na Sveučilištu u Kölnu ak. god. 1977./78. i 1978./79., gost docent na istom sveučilištu ak. god. 1986./87. i 1987./88. Gost profesor na Visokoj pedagoškoj školi D. Berzsenyija u Sambotelu (ljetni semestar 1996.), na Sveučilištu u Mostaru (od 1995. do 2003.) i na Sveučilištu u Pečuhu (ljetni semestar 2004.). Gost predavač na sveučilištima u Budimpešti, Katowicama, Ljubljani, Poznanju, Varšavi i Skopju.
Sudionik međunarodnih slavističkih kongresa u Bratislavi (1993.), Krakowu (1998.), Ljubljani (2003.) i u Ohridu (2008.). Sudionik hrvatskih slavističkih kongresa u Puli (1995.), Osijeku (1998.), Zadru (2002.) i Varaždinu (2006.). Član Međunarodne komisije za slavenske književne / standardne jezike (od 1995.) i Međunarodnoga slavističkoga komiteta (od 2008.).
Bio je član Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika[1], stručnog tijela RH za skrb o hrvatskom standardnom jeziku, do raspuštanja Vijeća 8. svibnja 2012. od strane ministra Jovanovića.
Autor je Srpsko-hrvatskog objasnidbenog rječnika izdanog 2015. godine u izdanju Matice hrvatske.[2]
Objavljeni radovi (nepotpun popis):
a) Odabrane rasprave i članci
1. O nazivima interesnih zajednica, Jezik, XXI. (1973./1974.), 3-4, 126-127.
2. Jezik i stil, Zadarska revija, XXX. (1981.), 2-3, 151-163.
3. Osnovne značajke Kozarčaninove prozne rečenice, Jezik, XXIX. (1981./1982.), 4, 109-124.
4. Jezična i stilska slojevitost proze u trapericama (na primjeru romana „Drugi ljudi na Mjesecu“), Croatica, 15 (1984.), 20-21, 81-114.
5. Dopune uz glagol čestitati, Jezik, XXXIII. (1985./1986.), 5, 151-152.
6. Reljkovićev jezični purizam, Jezik, XXXIII. (1985./1986.), 5, 137-143.
7. Dopune u suvremenom hrvatskom književnom jeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 21 (1986.), 1-32.
8. Četiri pitanja o biti valentnosti, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 22 (1987.), 85-105.
9. Duga i kratka množina u hrvatskom književnom jeziku, Jezik, XXXV. (1987./1988.), 5, 129-136.
10. Razdioba glagola po valentnosti, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 23 (1988.), 35-46.
11. Homonimi u hrvatskom književnom jeziku, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 24 (1989.), 1-70.
12. O egzotizmima u hrvatskom književnom jeziku, Jezik, XXXVII. (1989./1990.), 3, 77-81.
13. Ivan Broz i stoljeće „Hrvatskoga pravopisa“, Zaprešićki godišnjak, Zaprešić, 1992., 91-99.
14. Puristički i filološki rad Nikole Andrića, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 27 (1992.), 93-113.
15. Hrvatski leksik u drugoj polovici XVIII. stoljeća, Croatica, 13-14 (1993.), 37-39, 311-332.
16. Valentnost i semantičke mijene hrvatskih glagola, Fluminensia, 6 (1994.), 1-2, 49-5.
17. Valentnost hrvatskih povratnih glagola, Riječki filološki dani 1 (zbornik radova), Rijeka, 1994., 219-224.
18. Gramatička norma hrvatskoga standardnog jezika u XX. stoljeću, Introduzione allo studio della lingua, letteratura e cultura croata (zbornik radova), Udine 1997., 131-138.
19. Uloga Stjepana Ivšića u Društvu i časopisu „Hrvatski jezik“, Prvi hrvatski slavistički kongres (zbornik radova), Zagreb, 1997., 67-78.
20. Utjecaj sociopolitičkih mijena na leksik hrvatskoga jezika u XX. stoljeću, Croatica, 27 (1998.), 45-46, 177-192.
21. Stranputicama hrvatskoga jezičnog i pravopisnog pitanja u Bosni i Hercegovini nakon godine 1945., Hrvatska revija, XLVIII. (1998.), 1-2, 93-103.
22. Normierung und Standardisierung des Kroatischen, Sprachwandel in der Slavia (zbornik radova), Frankfurt na Majni, 2000., 583-597.
23. Funkcionalnost leksičkoga izbora Antuna Šoljana u romanu „Luka“, Umijeće interpretacije (zbornik radova), Zagreb, 2000., 293-304.
24. Internationalismen in der kroatischen Sprache – Vergangenheit und aktueller Stand, Die Sprachen Südeuropas heute (zbornik radova), Frankfurt na Majni, 2000., 75-93.
25. Normy i najnowsze zmiany w języku chorwackim, Języki słowiańskie dziś. Nowe fakty. Nowa spojrzenia (zbornik radova). Katowice, 2001., 26-37.
26. Croatian Standard Language in 1990's, A Decade of Change (zbornik radova), New Delhi, 2002., 107-113.
27. Hrvatski jezik u doba globalizacije, Riječki filološki dani 4 (zbornik radova), Rijeka, 2002., 435-438.
28. Hrvatsko sociolingvističko stanje od godine 1790. do hrvatskoga narodnog preporoda, Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2002., Zagreb, 2003., 259-277.
29. O hrvatskoj štokavskoj dijalektalnoj književnosti, Šokačka rič 1 (zbornik radova), Vinkovci, 2004., 83-92.
30. Pridjevsko-imeničke i imeničko-imeničke veze u novelama Antuna Šoljana, Medij hrvatske književnosti XX. stoljeća (zbornik radova), Zagreb, 2004., 67-80.
31. Hrvatski jezik u rječnicima F. Vrančića i P. Lodereckera, u: P. Loderecker: Sedmojezični rječnik (pretisak). Zagreb, 2005., 50-74.
32. Hrvatski kao povijesni jezik i klasifikacija njegovih nestandardnih i substandardnih idioma, Standard i substandard (zbornik radova), Šumen, 2005., 93-101.
33. Još o genezi i utjecaju hrvatskih vukovaca, Riječki filološki dani 5 (zbornik radova), Rijeka 2006., 463-470.
34. Glavni zadatci i nedoumice hrvatske normativistike u vrijeme Banovine Hrvatske (1939.-1941.). Zaprešić, 2006.
35. Hrvatski jezik od početka XX. stoljeća do god. 1945., Hrvatski jezik u XX. stoljeću (zbornik radova), Zagreb, 2006., 9-28.
36. Nacionaliziranje imena naseljenih mjesta u Kraljevini Jugoslaviji, Studia slavica Academiae Hungaricae, 2007., 1-2, 330-334.
37. Leksik, u: Povijest hrvatskoga jezika. 2. knjiga: 16. stoljeće. Zagreb, 2011., 441-459.
b) Knjige
1. Ljudevit Jonke (monografija). Zagreb, 1990.
2. Filološki portreti. Zaprešić, 1993.
3. Hrvatski jezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb, 1993.
4. Leksikologija s poviješću hrvatskoga jezika (udžbenik za 4. razred gimnazije). Zagreb, 1995.
5. Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika. Zagreb, 1997.
6. Hrvatski jezik 4. Udžbenik za 4. razred gimnazije. Zagreb, 1998., 2000., 2002., 2003., 2004.. 2008.
7. Jezikoslovni razgovori. Vinkovci, 2000.
8. Leksikon hrvatskoga jezika i književnosti (s A. Selakom). Zagreb, 2001.
9. Nekoć i nedavno. Odabrane teme iz leksikologije i novije povijesti hrvatskoga standardnog jezika, Rijeka. 2002.
10. Piščev izbor. Zagreb, 2003.
11. Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika. Drugo, prošireno izdanje. Zagreb, 2004.
12. Hrvatski kao povijesni jezik. Zaprešić, 2006.
13. Hrvatski jezik, pravopis i jezična politika u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb, 2008.
14. Devet iločkih priopćenja i jedno warszawsko. Ilok, 2010.
c) Za tisak priredio knjige
1. Jezični purizam u NDH. Jezični savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik. Zagreb, 1993.
2. Vatroslav Rožić: Barbarizmi u hrvatskom jeziku. Zagreb, Zagreb, 1998.
3. Ivan Broz: Filološke sitnice i pabirci. Zagreb, 2000.
4. Jezikoslovne rasprave i članci. „Stoljeća hrvatske književnosti“, Zagreb, 2001.
5. Marijan Stojković: Hrvatske jezične i pravopisne dvojbe. Zagreb, 2005.
6. Dani Julija Benešića II. (zbornik radova; s Matom Batorovićem). Ilok, 2006.
7. Adolf Bratoljub Klaić: Bizovačko narječje. Bizovac, 2007.
8. Donjosutlanski kajkavski ikavci. Brdovec, 2008.
9. Dani Julija Benešića III. (zbornik radova; s Matom Batorovićem). Ilok, 2008.
