Epika

Epika je književni rod u koji pripadaju sva pripovijedna djela u stihu i prozi. Pojam je nastao od grčke riječi ephos, što znači riječ ili pjesnička pripovijest. Epika obuhvaća svu pripovjednu književnost u stihu i prozi: epske pjesme, epovi, romance, balade, poeme, novele, romani, bajke, legende, basne i crtice.

Obilježja

Građa: različiti sadržaji iz stvarnosti

Događaji: kompozicija (uvod, zaplet, vrhunac, preokret, rasplet, kraj)

a) Invokacija – zazivanje muza, bogova za pomoć za nadahnuće

b) Kronološki slijed – obuhvaća pripovijedanje događaja od početka do kraja

c) Retrospekcija – vraćanje radnje u prošlost

d) In medias res – u središtu događaja

e) Simultano – istovremeno pripovijedanje dva događaja

Likovi : To su ljudi koji sudjeluju u određenim događajima, oni su nositelji zbivanja i ideja. Prema ulozi koju imaju u djelu govorimo o glavnim i sporednim. Glavni likovi se katkada očituju i u naslovu djela.

Epske tehnike

• pripovijedanje – nizanje motiva prema načelu "što je dalje bilo".
• opisivanje – označava nizanje motiva prema zakonu asocijacije (podsjećanja), opisuje se izgled lika, prostor u kojem se odvija radnja, sporedni događaji, stvari, osobe.
• epski dijalog – služi za iskazivanje mišljenja i stavova likova.
• iznošenje misli – pojavljuje se u nekim epskim vrstama i razvija se postupno. Slično je iznošenju misli u filozofiji ili drugim znanostima.

Epska retardacija (usporavanje radnje)

Digresija – označava udaljavanje od osnovnog toka zbivanja na taj način što prekida osnovnu nit izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili događaja.

Epizoda – veća, tematski zaokružena digresija koja se može izdvojiti iz cjeline djela, a da se sačuva osnovna nit izlaganja.

Ponavljanje – služi usporavanju i povezivanju između pojedinih dijelova epskog djela.

Epska opširnost

Epski oblici i vrste:

• epika u stihu (epska pjesma, ep, epopeja)
• epika u prozi : sitni oblici (vic, zagonetka, pitalica) jednostavni (mit, legenda, saga, basna, bajka) i složeni oblici (roman, pripovijetka, novela)