Rečenica

Ovo je glavno značenje pojma Rečenica. Za druga značenja pogledajte rečenica (matematička logika).

Rečenica je niz riječi ili jedna riječ kojom prenosimo najmanju cjelovitu obavijest. Rečenica se sastoji od rečeničnih dijelova, a to su predikat (temeljni rečenični dio koji otvara mjesto ostalim rečeničnim dijelovima), subjekt (vršitelj predikatne radnje), objekt (predmet glagolske radnje), priložna oznaka (okolnost glagolske radnje), apozicija (dopuna imenici) i atribut (dopuna imenici).

Podjela rečenica

Po sadržaju ih dijelimo na:

• izjavne, npr. Marko čita knjigu.
• upitne, npr. Čita li Marko knjigu? Marko čita knjigu? Zar Marko čita knjigu?
• usklične, npr. Marko čita knjigu!

Po sastavu ih dijelimo na:

1. Jednostavne rečenice – imaju samo jedan predikat.

• Neproširene (rečenicu čine subjekt i predikat, bez objekta)
  • Ante čita.
  • Kiša pada.
  • Josip spava.
• Proširene, npr. Ante čita knjigu. (subjekt, predikat i objekt)

2. Složene rečenice – imaju dva ili više predikata.

• Nezavisno složene – sastoji se od dvije ili više jednostavnih rečenica koje mogu stajati zasebno.

• Rečenični niz – rečenice nanizane bez veznika; odvajaju se zarezom npr. Danas je došao, sutra će otići.
• Sastavne – nezavisno složena veznička reč. koja ima ravnopravne surečenice s međusobno sastavljenim sadržajima, a veznici: i, pa, te, ni, niti; ne odvajaju se zarezom npr. Gledam more i razmišljam.
• Rastavne – nezavisno složena reč. koja ima surečenice međusobno rastavljenih sadržaka, a veznik: ili; ne odvajaju se zarezom npr. Doći će ovdje ili idemo vani.
• Suprotne – nezavisno složena reč. u kojoj se sadržaj jedne surečenice suprotstavlja sadržaju druge veznici: a, ali, nego, no, već; odvajaju se zarezom npr. Spremio sam ti ručak, a ti operi suđe.
• Isključne – nezavisno složena reč. iz čije se prva surečenica isključuje iz sadržaja druge; veznici: samo, samo što, jedino, jedino što, tek, tek što; odvajaju se zarezom npr. Svi su spavali, jedino sam ja bio budan.
• Zaključne – nezavisno složena reč. čija je druga surečenica zaključak prve veznici: dakle, zato, stoga; odvajaju se zarezom npr. Bila si dobra, zato ću te nagraditi.

• Zavisno složene – sastoji se od dvije ili više jednostavnih rečenica koje ne mogu stajati zasebno. Jedna od njih je glavna rečenica (može stajati samostalno), dok su druge zavisne (ne mogu stajati samostalno, proširuju glavnu rečenicu).

• Subjektne – odnosi se prema glavnoj kao subjekt prema predikatu npr. Tko je sve naučio, dobit će dobru ocjenu.
• Predikatne – kao predikatni dio npr. On ti je da boljeg nećeš nikad naći.
• Objektne – kao objekt npr. Ispričat ću ti što mi se dogodilo.
• Atributne – kao atribut prema imenici koju opisuje npr. On je imao djevojku koja je bila jako lijepa.
• Apozicijske – odnose se na vlastitu imenicu npr. Posjetili smo jednu planinu, koja je najhladnija planina u okolini.
• Priložne – kao priložna oznaka (mjesta, vremena, načina, namjere, uzroka, posljedice, pogodbe ili dopuštanja) prema predikatu

• Mjesne npr. Otišao je otkud je i došao.
• Vremenske npr. Igrali smo se pred školom sve dok nije zvonilo.
• Načinske npr. Što više učim, to više znam.
• Namjerne npr. Došli su mnogi ljudi samo da sudjeluju u sprovodu.
• Uzročne npr. Lijep je dan zato što je vedro.
• Posljedične npr. Tako jako se smijao da su mu suze potekle.
• Pogodbene npr. Ako stignem na vrijeme, pogledat ću film.
• Dopusne npr. Umjesto da učiš, ti se igraš!

Višestruko složena rečenica

Višestruko složena rečenica je rečenica sastavljena od nezavisnih i zavisnih surečenica, a rečenice od kojih nastaju surečenice nazivaju se ishodišne rečenice. Surečenice u višestruko složenoj rečenici mogu biti u odnosu s jednom ili dvjema surečenicama. Taj odnos može biti zavisan i nezavisan.

Primjer 1.
Vani je nebo tužno cmizdrilo, | a ja sam dugo šetao | kad sam se sjetio | da bi trebalo otvoriti kišobran.
Ova rečenica sastavljena je od četiri surečenice.

• 1. surečenica je nezavisna (glavna).
• 2. surečenica je zavisna (suprotna).
• 3. surečenica je zavisna (vremenska).
• 4. surečenica je zavisna (objektna).

Primjer 2.
Dječak je pomislio | da je Jelena | kojoj je donio kišobran | u učionici.
Ova rečenica isto je sastavljena od četiri surečenice. Treća je surečenica umetnuta u surečenicu: "da je Jelena u učionici" i tako je razdvojila tu surečenicu na dva dijela, u ovom slučaju-drugu i četvrtu surečenicu.

• 1. surečenica je nezavisna (glavna).
• 2. surečenica je zavisna.
• 3. surečenica je zavisna.
• 4. surečenica je zavisna.