Sisaljka: razlika između inačica
m →Najčešće upotrebljavane sisaljke: lektura |
Izmjenio Sisaljka |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[datoteka:Hand Pump - Animation.gif|mini|desno|250px|[[Ručna stapna sisaljka]].]] |
|||
{{izvor}} |
|||
'''Sisaljke''' su [[hidraulika|hidraulični]] [[stroj]]evi koji prenose [[energija|energiju]] na [[tekućina|tekućine]], koristeći [[mehanički rad]] pogonskog [[stroj]]a. Nazivaju se još i '''crpke''', a sve češće i izvedenicom iz engleskog jezika '''pumpe'''. |
|||
[[ |
[[datoteka:Jet pump.jpg|mini|desno|250px|Mala sisaljka ili crpka na [[Električna struja|električni pogon]].]] |
||
{{TOCright}} |
|||
'''Sisaljka''' je uređaj koji se upotrebljava da prebacuje [[tekućina|tekućine]] ili muljevite tvari. Sisaljka pomiče tekućine s strane nižeg tlaka na viši tlak, a razliku u tlakovima prevladava dodajući energiju sustavu. Sisaljke koje kao radni medij imaju [[plin]]ove nazivaju se uglavnom '''[[kompresor]]i''', osim u slučajevima primjene vrlo malog porasta tlaka (npr. [[grijanje]], [[ventilacija]], [[klimatizacija]]), gdje se ugrađuju [[ventilator|'''ventilatori''']] ili [[puhalo|'''puhala''']] . |
|||
'''Sisaljka''', '''crpka''' ili '''pumpa''' ([[Njemački jezik|njem]]. ''Pumpe'' < [[Nizozemski jezik|srednjoniz]]. ''pompe'' < [[Španjolski jezik|španj]]. ''bomba'': brodska crpka) je [[naprava]] ili [[stroj]] za prijenos ([[transport]]) [[kapljevina|kapljevine]], odnosno njezinu dobavu na višu razinu ili u područje višega [[tlak]]a. Prijenos kapljevine sisaljka obavlja usisavajući ju kroz usisni [[cjevovod]], u radnom joj dijelu povećava ukupnu mehaničku [[energija|energiju]] ([[brzina|brzinu]], [[tlak]], ili oboje) i potom ispušta kroz [[tlačni cjevovod]]. <ref> '''pumpa''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51090] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> |
|||
Rad sisaljke se upotrebljava da pomiče medij, bilo da ga diže ili pomoću sile komprimiranja. |
|||
=== Povijest === |
=== Povijest === |
||
Prve naprave za dobavu vode s niže na višu razinu bile su kola s vjedricama, koja su se u [[Drevni Egipat|starom Egiptu]] rabila pri [[Navodnjavanje|natapanju]]. Prvu je vijčanu pumpu 200. pr. Kr., prema predaji, izmislio [[Arhimed]] ([[Arhimedov vijak]]), a u isto je doba starogrčki izumitelj [[Ktesibije Aleksandrijski]] izradio dvocilindričnu stapnu crpku za gašenje [[požar]]a. [[Leonardo da Vinci]] i [[Galileo Galilei]] dali su svoj doprinos razvoju [[Klipna sisaljka|stapnih sisaljki]], a talijanski inženjer [[Agostino Ramelli]] (1531. – 1600.) konstruirao je 1588. preteču današnjih rotacijskih lamelnih sisaljki. Tijekom 16. i 17. stoljeća razvijeni su u zapadnoj Europi složeni crpni uređaji za odvodnjavanje dubokih [[rudnik|rudničkih]] jama i opskrbu gradova [[vodovod|vodom]]. Prvu parnu pumpu patentirao je u Engleskoj 1698. [[Thomas Savery]] (1650. – 1715.), a [[Thomas Newcomen]] (1663. – 1729.) znatno ju je poboljšao 1711. uvođenjem [[Stapni i klipni strojevi|cilindra sa stapom]] što ga je pokretala [[Parni stroj|para]], te spajanjem stapajice parnog i pumpnoga stapa ozibnom polugom. Uz poboljšanja engleskog [[inženjer]]a Johna Smeatona (1724. – 1792.), takve su se pumpe sve do sredine 19. stoljeća u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj upotrebljavale za rudnička pumpna postrojenja i za opskrbu gradova pitkom vodom. Prvu turbosisaljku, gotovo neupotrebljivu za praktične primjene, napravio je 1732. Kernelien Le Demour, a prva takva sisaljka, u osnovi jednaka današnjima, bila je takozvana sisaljka Massachussetts, izrađena u Bostonu 1818. Isprva su te sisaljke bile pokretane parnim strojem, a od kraja 19. stoljeća i [[elektromotor]]om, te su ubrzo zamijenile stapne sisaljke u gotovo svim područjima primjene. Danas se sisaljke upotrebljavaju za različite namjene, pa su među strojevima po zastupljenosti odmah iza elektromotora. |
|||
Najraniji tip sisaljke bio je [[Arhimedov vijak]], kojeg je opisao [[Arhimed]] u trećem stoljeću prije [[Krist]]a. Taj tip se upotrebljavao i u sedmom stoljeću prije Krista u [[Asirija|Asiriji]], za vrijeme kralja [[Sankerib]]a, (705.-681. pr. Kr.). |
|||
U trinaestom stoljeću [[al-Jazari]] je opisao i nacrtao različite tipove sisaljki, kao što su linearne klipne sisaljke, dvoradne sisaljke s [[usis]]nim cijevima, [[klip]]ovima,... |
|||
Rudarski majstori i inženjeri bili su vođeni iskustvom. Oni su opazili da sisaljka ne vuče ako je cijev duža od 10 metara. Da bi ipak isisali vodu iz dubokih [[rudnik]]a, stavili su sisaljke na više katova, što se može vidjeti u [[Georgius Agricola|Agricolinoj]] knjizi "[[De Re Metalica]]". Veliki kotač pokreće čitav mehanizam sisaljki i tako crpi vodu iz rudnika; kotač pokreće najjeftinija snaga - voda. |
|||
Prošlo je mnogo desetljeća dok ova praksa nije teoretski objašnjena. |
|||
== Podjela == |
== Podjela == |
||
| Redak 52: | Redak 43: | ||
Svaki [[automobil]], [[brod]], [[avion]], ukratko svako prevozno sredstvo ima sisaljke. To su sisaljke rashladne vode, sisaljke ulja, sisaljke goriva, sisaljke servo uređaja,... |
Svaki [[automobil]], [[brod]], [[avion]], ukratko svako prevozno sredstvo ima sisaljke. To su sisaljke rashladne vode, sisaljke ulja, sisaljke goriva, sisaljke servo uređaja,... |
||
Veliki broj [[industrija|industrijskih]] pogona ima tekođer sisaljke koje služe za razne namjene. U [[poljoprivreda|poljoprivredi]] tu su sisaljke za natapanje, u [[rudarstvo|rudarstvu]] sisaljke za crpljenje vode iz [[rudnik]]a,... |
Veliki broj [[industrija|industrijskih]] pogona ima tekođer sisaljke koje služe za razne namjene. U [[poljoprivreda|poljoprivredi]] tu su sisaljke za natapanje, u [[rudarstvo|rudarstvu]] sisaljke za crpljenje vode iz [[rudnik]]a,... |
||
| ⚫ | |||
== Izvori == |
|||
{{izvori}} |
|||
== Vidi članke == |
== Vidi članke == |
||
*[[Centrifugalna sisaljka]] |
*[[Centrifugalna sisaljka]] |
||
*[[Klipna sisaljka]] |
*[[Klipna sisaljka]] |
||
| Redak 61: | Redak 53: | ||
*[[Vijčana sisaljka]] |
*[[Vijčana sisaljka]] |
||
*[[Ubrizgivač]] |
*[[Ubrizgivač]] |
||
== Vanjske poveznice == |
|||
| ⚫ | |||
[[Kategorija:sisaljke]] |
[[Kategorija:sisaljke]] |
||
Inačica od 15. ožujka 2016. u 18:55
Sisaljka, crpka ili pumpa (njem. Pumpe < srednjoniz. pompe < španj. bomba: brodska crpka) je naprava ili stroj za prijenos (transport) kapljevine, odnosno njezinu dobavu na višu razinu ili u područje višega tlaka. Prijenos kapljevine sisaljka obavlja usisavajući ju kroz usisni cjevovod, u radnom joj dijelu povećava ukupnu mehaničku energiju (brzinu, tlak, ili oboje) i potom ispušta kroz tlačni cjevovod. [1]
Povijest
Prve naprave za dobavu vode s niže na višu razinu bile su kola s vjedricama, koja su se u starom Egiptu rabila pri natapanju. Prvu je vijčanu pumpu 200. pr. Kr., prema predaji, izmislio Arhimed (Arhimedov vijak), a u isto je doba starogrčki izumitelj Ktesibije Aleksandrijski izradio dvocilindričnu stapnu crpku za gašenje požara. Leonardo da Vinci i Galileo Galilei dali su svoj doprinos razvoju stapnih sisaljki, a talijanski inženjer Agostino Ramelli (1531. – 1600.) konstruirao je 1588. preteču današnjih rotacijskih lamelnih sisaljki. Tijekom 16. i 17. stoljeća razvijeni su u zapadnoj Europi složeni crpni uređaji za odvodnjavanje dubokih rudničkih jama i opskrbu gradova vodom. Prvu parnu pumpu patentirao je u Engleskoj 1698. Thomas Savery (1650. – 1715.), a Thomas Newcomen (1663. – 1729.) znatno ju je poboljšao 1711. uvođenjem cilindra sa stapom što ga je pokretala para, te spajanjem stapajice parnog i pumpnoga stapa ozibnom polugom. Uz poboljšanja engleskog inženjera Johna Smeatona (1724. – 1792.), takve su se pumpe sve do sredine 19. stoljeća u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj upotrebljavale za rudnička pumpna postrojenja i za opskrbu gradova pitkom vodom. Prvu turbosisaljku, gotovo neupotrebljivu za praktične primjene, napravio je 1732. Kernelien Le Demour, a prva takva sisaljka, u osnovi jednaka današnjima, bila je takozvana sisaljka Massachussetts, izrađena u Bostonu 1818. Isprva su te sisaljke bile pokretane parnim strojem, a od kraja 19. stoljeća i elektromotorom, te su ubrzo zamijenile stapne sisaljke u gotovo svim područjima primjene. Danas se sisaljke upotrebljavaju za različite namjene, pa su među strojevima po zastupljenosti odmah iza elektromotora.
Podjela
Sisaljke se dijele na više načina:
- prema namjeni - mogu biti za rad raznih strojeva, kotlova i kondenzatora, dobavu vode, goriva, sanitarne,...
- prema količini - mogu biti sisaljke male dobavne količine i sisaljke velike dobavne količine
- prema izvedbi - mogu biti sisaljke s pravocrtnim gibanjem kao što su stapne i klipne sisaljke, sisaljke s rotacijskim gibanjem kao centrifugalne, vijčane i zupčaste, a posebna su izvedba mlazne sisaljke
- prema dobavnoj visini - mogu biti sisaljke s malom i velikom visinom dobave
Najčešće upotrebljavane sisaljke
Sisaljke koje se najviše upotrebljavaju su svakako centrifugalne sisaljke. Njih možemo naći svuda, počevši od sisaljke rashladne vode u automobilu, sisaljki hidrofora u sustavu opskrbe vodom, sisaljki vode u perilicama suđa i rublja,... Kod njih tekućina pod djelovanjem centrifugalne sile, koju uzrokuje rotor sisaljke, protječe s usisa na tlačnu stranu. Upotrebljavaju se za male i srednje dobavne visine, nemaju mogućnost samosisa, te ne mogu dobavljati male količine i raditi pri malim brzinama medija.
Za viskoznije tekućine upotrebljavaju se zupčaste i vijčane sisaljke. Rade na principu da tjeraju tekućinu između zubaca ili vijaka s usisne na tlačnu stranu. Ova dva tipa su samosisna, imaju visok dobavni tlak, mogu raditi pri vrlo velikim brojem okretaja.
Vrlo su zastupljene klipne i stapne sisaljke. To su sisaljke s pravocrtnim gibanjem, a kod njih se tekućina pomiče pomoću klipa ili stapa koji se giba linearno u cilindru. Da bi mogle obavljati svoju funkciju moraju imati ventile koji rade u skladu s gibanjem stapa ili klipa. Ove sisaljke su samosisne, upotrebljavaju se za male brzine strujanja, manje dobavne količine i velike dobavne visine.
Mlazne sisaljke su poseban tip sisaljki bez pokretnih dijelova. Najčešća upotreba ovih sisaljki je na mjestima gdje treba postići veliku usisnu visinu, tj. veliki podtlak na usisu.
Pogon sisaljki
Sisaljke se pokreću na razne načine. U početku su bile pokretane ručno ili snagom teglećih životinja. Danas su uvedeni novi načini, a prevladava elektromotorni pogon ili pogon motorom s unutarnjim izgaranjem. Ponegdje se mogu naći i sisaljke pokretane vjetrenjačom.
Upotreba
Sisaljke su uz elektromotor najčešće upotrebljavani strojevi danas. Možemo ih naći svuda oko nas, a i u skoro svakom domaćinstvu. U domaćinstvu sisaljku imaju perilice rublja i suđa, koje im služe da bi vodu iz uređaja izbacile vani. Sustav dobave pitke vode u domaćinstva također ima sisaljke, ali to su veće sisaljke koje su ugrađene u sustave. I sustav kanalizacije mora ih imati da bi mogao funkcionirati.
Svaki automobil, brod, avion, ukratko svako prevozno sredstvo ima sisaljke. To su sisaljke rashladne vode, sisaljke ulja, sisaljke goriva, sisaljke servo uređaja,... Veliki broj industrijskih pogona ima tekođer sisaljke koje služe za razne namjene. U poljoprivredi tu su sisaljke za natapanje, u rudarstvu sisaljke za crpljenje vode iz rudnika,...
