Državni udar u Urugvaju 1973.: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
m uklonjena kategorija Urugvaj; dodana kategorija Povijest Urugvaja uz pomoć dodatka HotCat |
||
Redak 4: | Redak 4: | ||
Predsjednik Urugvaja, Juan María Bordaberry, raspustio je parlament i [[vojna hunta|hunta]] generala preuzela je vlast. Službeno se htjelo uništiti [[Tupamaros]], [[marksizam|marksističku]] gradsku gerilu. Lijevo orijentirani sindikati organizirali su štrajkove, i poduzeća su okupirana. Generalni štrajk u Urugvaju [[1973.]] trajao je dva tjedna. Vođe sindikata su zatvorene, ubijene ili su pobjegle u [[Argentina|Argentinu]]. Poslije državnog udara sindikatima je zabranjen daljnji rad. Rad političkih stranka i sindikata smatran je protuzakonitim sve do generalnog štrajka 1984. koji će utrti put povratku na demokratski sustav 1985. godine. |
Predsjednik Urugvaja, Juan María Bordaberry, raspustio je parlament i [[vojna hunta|hunta]] generala preuzela je vlast. Službeno se htjelo uništiti [[Tupamaros]], [[marksizam|marksističku]] gradsku gerilu. Lijevo orijentirani sindikati organizirali su štrajkove, i poduzeća su okupirana. Generalni štrajk u Urugvaju [[1973.]] trajao je dva tjedna. Vođe sindikata su zatvorene, ubijene ili su pobjegle u [[Argentina|Argentinu]]. Poslije državnog udara sindikatima je zabranjen daljnji rad. Rad političkih stranka i sindikata smatran je protuzakonitim sve do generalnog štrajka 1984. koji će utrti put povratku na demokratski sustav 1985. godine. |
||
[[Kategorija: |
[[Kategorija:Povijest Urugvaja]] |
Inačica od 15. ožujka 2016. u 23:52
Državni udar u Urugvaju izveden je u Urugvaju 27. lipnja 1973., kada je vlast u zemlji preuzela vojska, čime je započelo razdoblje diktature koje je trajalo do 1985. godine.
Predsjednik Urugvaja, Juan María Bordaberry, raspustio je parlament i hunta generala preuzela je vlast. Službeno se htjelo uništiti Tupamaros, marksističku gradsku gerilu. Lijevo orijentirani sindikati organizirali su štrajkove, i poduzeća su okupirana. Generalni štrajk u Urugvaju 1973. trajao je dva tjedna. Vođe sindikata su zatvorene, ubijene ili su pobjegle u Argentinu. Poslije državnog udara sindikatima je zabranjen daljnji rad. Rad političkih stranka i sindikata smatran je protuzakonitim sve do generalnog štrajka 1984. koji će utrti put povratku na demokratski sustav 1985. godine.