Danilo Blanuša: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{redirect|Blanuša Danilo}} |
|||
[[Datoteka:blanusa_mis.jpg|mini|Danilo Blanuša]] |
[[Datoteka:blanusa_mis.jpg|mini|Danilo Blanuša]] |
||
'''Danilo Blanuša''' ([[Osijek]], [[7. prosinca]] [[1903.]] - [[Krapinske Toplice]], [[8. kolovoza]] [[1987.]]) bio je jedan od najvećih hrvatskih [[matematika|matematičara]] 20. stoljeća. |
'''Danilo Blanuša''' ([[Osijek]], [[7. prosinca]] [[1903.]] - [[Krapinske Toplice]], [[8. kolovoza]] [[1987.]]) bio je jedan od najvećih hrvatskih [[matematika|matematičara]] 20. stoljeća. |
Inačica od 24. ožujka 2016. u 15:58
Danilo Blanuša (Osijek, 7. prosinca 1903. - Krapinske Toplice, 8. kolovoza 1987.) bio je jedan od najvećih hrvatskih matematičara 20. stoljeća.
Životopis
Rođen 1903. u Osijeku u obitelji austrougarskog časnika. Od 1907. do 1912. živio u Beču, gdje je i pohađao prva tri razreda osnovne škole. Četvrti razred završava u Zagrebu, kao ih 6 razreda realne gimnazije, a preostala 2 pohađa u Osijeku, gdje je i maturirao (današnja III. gimnazija, zvana "matematička"). Studij elektrotehnike započeo u Zagrebu, a nastavio u Beču, gdje je dodatno studirao i brojne matematičke kolegije. Zato je diplomirao tek 1934.
Nakon diplomiranja, Blanuša se zaposlio u domovini na zagrebačkoj Električnoj centrali, najprije kao pogonski inženjer, a zatim kao predstojnik baždarnice električnih brojila, te kasnije kao šef odjela brojila. Godine 1942. na Tehničkom fakultetu u Zagrebu predaje svoj rad “Jedna vrst integralnih teorema Besselovih funkcija” kao doktorsku disertaciju iz matematičkih znanosti; obranio ju je 12. veljače 1943. Od 1944. godine do kraja II. svjetskog rata bio je izvanredni profesor matematike na Tehničkom fakultetu u Zagrebu.
Nakon II. svjetskog rata na zagrebačkom su Sveučilištu bila poništena sva imenovanja iz ratnog razdoblja, pa je Blanuša najprije bio bez stalnog zaposlenja iako je ostao honorarni docent, dok 1947. godine nije ponovno imenovan za izvanrednog profesora, a 1949. za redovitog profesora. Od tada je bio i predstojnik Zavoda za primijenjenu matematiku, najprije Tehničkog, a poslije Elektrotehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sve do odlaska u mirovinu 1975. godine, nakon čega još neko vrijeme ostaje savjetnikom toga fakulteta.
Djela
Istraživački rad mu zadire u specijalne funkcije, diferencijalnu geometriju, teoriju grafova, teoriju relativnosti, teorijsku fiziku i teorijsku elektrotehniku i drugo.
Zanimljivosti
- Na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu, a pred ulazom u Zavod za primijenjenu matematiku, na Blanušinu je inicijativu postavljena mramorna ploča s uklesanim natpisom na starogrčkom jeziku, kakav je bio na Platonovoj akademiji: “Neka ne ulazi nitko tko ne poznaje geometriju”. (U današnjim okolnostima, to bi značilo "...tko ne poznaje matematiku".)
- Blanušin graf jest graf sa sljedećim svojstvom: iz svakog vrha izlaze po tri grane (trivalentni graf) čije je grane nemoguće obojiti s tri boje tako da iz svakog vrha izlaze sve tri boje. Blanušin graf nalazi se u logotipu Hrvatskoga matematičkog društva (HMD).
- Blanuša je u svom epohalnom radu korigirao Planckove transformacijske formule za količinu topline i apsolutnu temperaturu relativističke fenomenološke termodinamike.
- Vladimir Devidé napisao je: "...Svoju knjigu “Matematička čitanka” posvetio sam Danilu Blanuši svjestan da mu time nisam vratio ništa za sve ono što sam osjećao da mu dugujem.
Vanjske poveznice
- [1] Akademik Danilo Blanuša (članak iz MIŠa 19/2003., autor Vladimir Devidé)