Commodore 64: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vodomar (razgovor | doprinosi)
Vodomar (razgovor | doprinosi)
Redak 120: Redak 120:
* 16kB adresno područje za zaslon, znakove, i za pokretne likove (sprites)
* 16kB adresno područje za zaslon, znakove, i za pokretne likove (sprites)
* Video modovi
* Video modovi
** 320x200 video rezolucija
** 320x200 video rezolucija s 2 boje u svakom 8x8 bloku točkica
** 160x200 u multibojnoj rezoluciji
** 160x200 u multibojnoj rezoluciji
* Znakovni mod
* Znakovni mod

Inačica od 12. travnja 2016. u 01:13

Commodore 64 (1982)
Commodore 64, pogled na međuspojnike

Commodore 64 (ili C64) je jedno od najpopularnijih 8-bitnih računala osamdesetih godina 20. stoljeća. Prodan je u 17 milijuna primjeraka. U Hrvatskoj su ga od milja nazivali i "debeljko" zbog njegova simpatičnoga, zaobljenoga izgleda.

Povijest

S iskustvom kojeg su stekli kod dizajniranja zvučnih i grafičkih integrianih krugova za računalo Commodore VIC-20 inžinjeri u Odjelu za kugove visoke integracije (LSI Group)tvrtke MOS Technologies predvođeni Albert L. Charpentier i pod odobrenjem Charles Winterblea u siječnju 1981. godine započeli su na dizajniranju novog grafičkog integriranog kruga MOS Technology VIC-II (Video Integrated Circuit for graphics) i zvučnog integriranog kruga MOS Technology SID (Sound Interface Device for audio) kojeg su htjeli prodati bilo kojoj tvrtci koja je htjela napraviti "najbolju" video igru. Dizajniranje novog računala na osnovi ova dva nova integrirana kruga nije bilo jedan od prioriteta za Alberta L. Charpentiera i doslovce je imao slobodne ruke nakon što se odrazilo na inovacije koje je on i njegov tim uspio izvesti. U Commodorevim razvojnim uredima u Japanu rad je započeo na video konzoli Ultimax or alternatively the Commodore MAX Machine pod vodstvom inžinjera Yash Terakura, no ovaj stroj je bio samo proizveden u malenom broju primjeraka za japansko tržište. Sredinom studenog 1981. godine oba integrirana kruga su bila završena, a krajem studenog 1981. godine nakon sastanka između Jacka Tramiela, Charpentiera i Winterble došlo se do odluke da se umjesto video igre ili igraće konzole dizajnira novo kućno računalo koje bi imalo radnu memoriju od 64kB jer je Commodore imao pristupa jeftinijem RAMu i Jack Tramiel je znao da će cijena DRAMa pasti. Datum za završetak ovoga projekta bila je prezentacija na Consumer Electronic Show u Las Vegasu koji se održavao u drugom tjednu u siječnju 1982. godine. Nakon ovog sastanka dizajneri i inžinjeri su se prihvatili posla, tako da u roku od dva dana izrađena je osnovna arhitektura novog računala, i do prije isteka 1981. godine inžinjeri su sastavili pet različitih prototipnih računala. Dizajnerski tim bio je sastavljen od: Yasha Terakure, Bob Russella, Bob Yannesa (dizajnera VIC-20) and David A. Ziembickija. Kodno ime projekta bio je VIC-40. Operacijski sustav bio je prerađen s računala Commodore VIC-20, tako da je veliki broj rutina i koda bio prenešen na novo računalo koje je moglo demonstrirati svoje sposobnosti na sajmu u Vegasu. Nakon dobrog prijama, tvrtka Commodore je požurila serijsku proizvodnju novog računala koje je bilo dostupno u brojevima u kolovozu 1982. godine. Zbog žurbe nastali su mnogi problemi oko kvalitete same proizvodnje a i neke nedorađenosti u operacijskom sustavu, primitivan BASIC nasljeđen od VIC-20, skupa disketna jedinica, rabljenje serijskog IEEE-488 radi kompatibilnost s prijašnjim PET/CBM proizvodnim linijama samo su usporavali rad računala, nepostojeće naredbe u BASICu za upravljanje grafikom i zvukom. [1]Problemi s kvalitetom proizvoda bili su naglašeni na početku s računalom koje su ispravljene 1983. godine, dok probelmi s disketnom jedinicom Commodore 1541 ispravljene su 1984. godine.

Ulaskom na tržište u kolovozu 1982. godine Commodore 64 sa 64 KB memorije (38911 bajtova slobodnih za programe u BASIC-u), zvučnim čipom MOS 6581 (SID) i procesorom MOS 6510 (procesor MOS 6502 sa 6-bitnim IO portom) i dobrom cijenom ušao je na već gusto naseljenom tržištu kućnih računala kojem su glavni takmaci bili ZX Spectrum 48, Applea II te Atarija 400 i 800.

Zahvaljujući zvučnom čipu SID i grafičkom integriranom krugu VIC II C64 se isticao kao kućno računalo izvrsnog zvuka i grafike. Bila je to jedna od njegovih glavnih prednosti pred konkurentima, posebice Spectrumom. Imao je vrlo dobru tipkovnicu. Rani modeli iz 1982. godine imali su nešto drugačiju boju (i danas imaju najveću kolekcionarsku vrijednost), kasnije su modeli postali poznato "smećkasti", a pri kraju proizvodnje pojavio se model C64C ili C64 II, (kako je nazvan u Njemačkoj) koji je imao kućište poput Commodorea 128 (ujedno danas ima najmanju kolekcionarsku vrijednost). Inače, jedan od razloga slabije kolekcionarske vrijednosti je taj da su pojedini unutrašnji IC sklopovi u C64C-u radili na 5 volti (za razliku od 9v kod starijeg modela) i ispravljeni su neki nedostaci SID čipa ("curenje" kanala i šum). Posljedica je drukčiji zvuk i neki efekti koji su se koristili u DEMO-ima nisu isto ili uopće funkcionirali.

Zadnji model C64 zvao se C64G (tzv. ALDI), na tržištu se pojavio krajem 80-ih i trajao do 1990. i izvana je nalikovao prethodniku, dok je unutarnja arhitektura bila znatno drugačija, kako bi se pojeftinila proizvodnja (kompatibilnost je sačuvana). Takav jeftini model bio je prvenstveno namijenjen kao jeftina igraća konzola za zemlje koju se netom izlazile iz socijalističkoga bloka, ali je poslužila i mnogim entuzijastima u njima koji jednostavno do tada nisu imali pristup zapadnom tržištu, a bili su željni programiranja na kućnim računalima. C64GS je bio pokušaj Commodorea da napravi konzolu na velikoj bazi igrica koje su postojale za C64, ali to je napravljeno prekasno, kada su već na tržištu bile mnogo bolje i jače 16 bitne konzole. Imao je identičnu matičnu, samo je port za cartridge bio okrenut prema gore i nije imao tipkovnicu.

Također, sredinom 80-tih dobar broj korisnika C64 zamijenio je originalni kazetofon vanjskim disketnim pogonom za diskete veličine 5,25" (model 1541). Bila je to velika jedinica, gotovo poput računala, ali veće cijene. Kasnije se pojavio elegantniji model diska 1541II, a na kraju i model 1571 prvenstveno napravljen za C128. U vrijeme uporabe RAM-a od 1 do 128 KB, bez unutarnjeg tvrdoga diska, taj korak je predstavljao revoluciju. Uglavnom svi kasniji modeli kućnih računala zamijenili su kazetofon s savitljivm (engl. "floppy") diskom.

Zanimljiv je i model Commodore SX64 koji je predstavljao prijenosni C64, naravno u dosezima tadašnje tehnologije iz ranih 1980-tih. I danas je najveći raritet, velike kolekcionarske vrijednosti Commodore 65 ili (Commodore DX64), kojih je nekoliko stotina prototipova proizvedeno '90 - '91 i prodano nakon propasti Commodorea, s novim BASIC-om, ugrađenim 3,5" disketnom jedinicom i drugim poboljšanjima.

U drugoj polovici 1980.-tih tvrtka Commodore je nastavila uspješan niz Commodore računala, prvo uvodeći GEOS, grafički operativni sustav prve te vrste uopće, koji je u potpunosti zaživio na nasljedniku C64 računala - Amigi 500 i 1000. Slično grafičko sučelje razvio je i Apple za Macintoshe, te Microsoft za PC-je (Windows).

Zanimljivost je da je Commodore godinama pokušavao izbaciti C64 iz proizvodnje, ali potražnja je bila konstantna i velika. Ironično je da je nakon prekidanja proizvodnje Commodora 64 u travnju 1994. da je tvrtka Commodore je bankrotirala 29. travnja 1994.

Inačice

  • Commodore C64 (debeljko)
  • Commodore 64-II ili Commodore 64-C
  • C64G
  • C64CR
  • C64-Aldi
  • PET64, Educator 64, Model 4064
  • SX-64, DX64, SX100
  • C64 Games System
  • Commodore Max


Osnovni tehnički podaci

Računalo C64

Galerija međuspojnika

Periferne jedinice

Sklopovlje

Tiskana pločica Commodore 64 (Rev A PAL 1982)
Tiskana pločica Commodore 64C ("C64E" Rev B PAL 1992)


VIC-II

VIC-II bio je nasljednik grafičkog integriranog kruga VIC koji je bio rabljen u računalu VIC-20, i imao je sljedeća svojstva:

  • 16kB adresno područje za zaslon, znakove, i za pokretne likove (sprites)
  • Video modovi
    • 320x200 video rezolucija s 2 boje u svakom 8x8 bloku točkica
    • 160x200 u multibojnoj rezoluciji
  • Znakovni mod
    • 40x25 znakova
  • Pokretni likovi
    • 8 likova po liniji zaslona
      • 24*21 pixela ili 12 * 21 multibojna
  • Rasterski prekidi
  • Glatko pokretaje ekrana
  • Nezavisno osvježavanje DRAMa
  • Mogućnost nezavisnom pristupu sabirnici i iskljućivanju pristupa mikroprocesora
Heks Adresa Decimalna Adresa Stranica Sadržaj
$D000-$D3FF 53248-54271 Stranice 208-211 VIC-II registri

SID

Memorijska karta

RAM Memorijska karta
Heks adresa Decimalna adresa Stranica Sadržaj
$0000-$00FF 0-255 Stranica 0 Nulta stranica rezervirana za mikroprocesor MOS 6510
$0100-$01FF 256-511 Stranica 1 Sadrži prostor za stog rezervirano za MOS 6510
$0200-$02FF 512-767 Stranica 2 Operacijski sustav i pokazivači za BASIC
$0300-$03FF 768-1023 Stranica 3 Operacijski sustav i pokazivači za BASIC
$0400-$07FF 1024-2047 Stranice 4-7 Memorija za ekran
$0800-$9FFF 2048-40959 Stranice 8-159 Slobodni prostor za BASIC programe (38911 bajta)
$A000-$BFFF 40960-49151 Stranice 160-191 Slobodni prostor za programe u strojnom jeziku
$C000-$CFFF 49152-53247 Stranice 192-207 Slobodni prostor za programe u strojnom jeziku
$D000-$D3FF 53248-54271 Stranice 208-211
$D400-$D4FF 54272-54527 Stranice 212-215
$D800-$DBFF 55296-56319 Stranice 216-219
$DC00-$DCFF 56320-56575 Stranica 220
$DD00-$DDFF 56576-56831 Stranica 221
$DE00-$DFFF 56832-57343 Stranice 222-223 Rezervirano za proširenja
$E000-$FFFF 57344-65535 Stranice 224-255 Slobodni prosotr za programe u strojnom jeziku
ROM Memorijska karta
Heks adresa Decimalna adresa Stranica Sadržaj
$8000-$9FFF 32768-40959 Stranice 128-159 ROM kaseta (niža)
$A000-$BFFF 40960-49151 Stranice 160-191 BASIC prevodilac ROM ili ROM kaseta (viša)
$D000-$DFFF 53248-57343 Stranice 208-223 Znakovni ROM
$E000-$FFFF 57344-65535 Stranice 224-255 KERNAL ROM ili ROM kaseta (viša)


U/I Memorijska karta
Heks adresa Decimalna adresa Stranica Sadržaj
$0000-$0001 0-1 - CPU U/I
$D000-$D3FF 53248-54271 Stranice 208-211 VIC-II registri
$D400-$D7FF 54272-55295 Stranice 212-215 SID registri
$D800-$DBFF 55296-56319 Stranice 216-219 Memorija za boje na ekranu
$DC00-$DCFF 56320-56575 Stranica 220 CIA 1
$DD00-$DDFF 56576-56831 Stranica 221 CIA 2
$DE00-$DEFF 56832-57087 Stranica 222 U/I 1
$DF00-$DFFF 57088-57343 Stranica 223 U/I 2

Troškovi proizvodnje

Tvrtka Commodore bila je vertikalno integrirana tvrtka jer je proizvodila tri najvažnije komponente računala Commodore 64: SID, VIC-II i MOS 6510 dok su ostale komponente bile nabavljane po prilično niskoj cijeni. Prema podacima koje su na raspolaganju, prilikom izlaska na tržište 1982. godine troškovi proizvodnje jedinice bila je USD$135,00 dok je maloprodajna cijena bila USD$595,00.[2] Dne 1985. malopordajna cijena Commodore 64 pala je na USD$149, dok su troškovi proizvodnje bili između USD$30-50,00.

Troškovnik[3]
Broj Cijene u 1985 [USD] Dio
3 1 ROMovi[3]
8 1.85 Dinamički RAMovi
4 SID (zvučni) IC
4 VIC-II (grafički) IC
3 RF modulator
1-2 6510 8-bitni mikroprocesor
5 Ostala elektronika TTL, buffers, regulatori napajanja, otpornici, i kondenzatori
10 maks Tipkovnica
1-2 Tiskana pločica
1-2 Plastična kutija
5-10 Napajanje i kablovi
1-2 Pakovanje i priručnik
Ukupno: USD$52,8 - 61,8

Programska podrška

Igre

Galerija softwera

Vanjske poveznice

Napomena: Većina poveznica vodi na internet stranice na engleskom jeziku.

Emulatori

Arhive

Povijest

Razno

SID


  1. http://spectrum.ieee.org/ns/pdfs/commodore64_mar1985.pdf Design case history: the Commodore 64, pristpuljeno 08. travnja 2016
  2. http://spectrum.ieee.org/ns/pdfs/commodore64_mar1985.pdf Design case history: the Commodore 64, str. 57, pristpuljeno 08. travnja 2016
  3. a b Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor ieee85