Konstantin I., kralj Grčke: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Redak 53: | Redak 53: | ||
Visokoškolsko obrazovanje završio je u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Pretrpio je poraz tijekom grčko-turskog rata za [[Kreta|Kretu]] [[1897.]] godine i nije uspio ujediniti Kretu s Grčkom [[1909.]] godine, no uspio je vratiti povjerenje naroda za vrijeme [[balkanski ratovi|balkanskih ratova]] 1912.-1913. nakon čega je naslijedio svoga oca na grčkom prijestolju. |
Visokoškolsko obrazovanje završio je u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Pretrpio je poraz tijekom grčko-turskog rata za [[Kreta|Kretu]] [[1897.]] godine i nije uspio ujediniti Kretu s Grčkom [[1909.]] godine, no uspio je vratiti povjerenje naroda za vrijeme [[balkanski ratovi|balkanskih ratova]] 1912.-1913. nakon čega je naslijedio svoga oca na grčkom prijestolju. |
||
Kao zet njemačkog cara [[Vilim II., njemački car|Vilima II.]] trudio se zadržati neutralnost Grčke po izbijanju [[Prvi svjetski rat|Prvog svijetskog rata]] (1914.-1918.), premda je grčka vlada podupirala sile [[Antanta|Antante]]. Godine [[1917.]] bio je prisiljen [[abdikacija|abdicirati]] s prijestolja u korist mlađeg sina [[Aleksandar, kralj Grčke|Aleksandra]], zbog svojih pronjemačkih stavova i sukoba s grčkom vladom predvođenom [[premijer]]om Eleuthériosom Venizélosom, ali nije se odrekao svojih kraljevskih prava.<ref>[http://www.britannica.com/biography/Constantine-I-king-of-Greece Constantine I of Greece Britannica Online]</ref> |
Kao zet njemačkog cara [[Vilim II., njemački car|Vilima II.]] trudio se zadržati neutralnost Grčke po izbijanju [[Prvi svjetski rat|Prvog svijetskog rata]] (1914.-1918.), premda je grčka vlada podupirala sile [[Antanta|Antante]]. Godine [[1917.]] bio je prisiljen [[abdikacija|abdicirati]] s prijestolja u korist mlađeg sina [[Aleksandar, kralj Grčke|Aleksandra]], zbog svojih pronjemačkih stavova i sukoba s grčkom vladom predvođenom [[premijer]]om [[Elefterios Venizelos|Eleuthériosom Venizélosom]], ali nije se odrekao svojih kraljevskih prava.<ref>[http://www.britannica.com/biography/Constantine-I-king-of-Greece Constantine I of Greece Britannica Online]</ref> |
||
Poslije smrti kralja Aleksandra i pada premijera Venizélosa s vlasti [[1920.]] godine, [[plebiscit]]om je vraćen na kraljevsko prijestolje. Nastavi je antitursku politiku premijera Venizélosa koja je dovela do katastrofalnog poraza u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] [[1922.]] godine zbog čega je po drugi put bio prisiljen odstupiti s prijestolja, ovaj put u korist svog najstarijeg sina [[Đuro II., kralj Grčke|Đure II.]]<ref>[http://www.britannica.com/biography/Constantine-I-king-of-Greece Constantine I of Greece Britannica Online]</ref> |
Poslije smrti kralja Aleksandra i pada premijera Venizélosa s vlasti [[1920.]] godine, [[plebiscit]]om je vraćen na kraljevsko prijestolje. Nastavi je antitursku politiku premijera Venizélosa koja je dovela do katastrofalnog poraza u [[Mala Azija|Maloj Aziji]] [[1922.]] godine zbog čega je po drugi put bio prisiljen odstupiti s prijestolja, ovaj put u korist svog najstarijeg sina [[Đuro II., kralj Grčke|Đure II.]]<ref>[http://www.britannica.com/biography/Constantine-I-king-of-Greece Constantine I of Greece Britannica Online]</ref> |
||
Inačica od 23. travnja 2016. u 20:58
| Konstantin I. | |
|---|---|
.jpg)
| |
| Konstantin I. Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg | |
| grčki kralj | |
| Vladavina | 18. ožujka 1913. – 11. lipnja 1917. 19. prosinca 1920. - 27. rujna 1922. |
| Prethodnik | Đuro I. |
| Nasljednik | Aleksandar |
| Prethodnik | Aleksandar |
| Nasljednik | Đuro II. |
| Supruga | Sofija Hohenzollern |
| Djeca | Đuro II. Aleksandar Helena Pavao Irena Katarina |
| Dinastija |  Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg
|
| Otac | Đuro I. |
| Majka | Olga Konstantinovna Holstein-Gottorp-Romanov |
| Rođenje | 2. kolovoza 1868., Atena |
| Smrt | 11. siječnja 1923., Palermo, Italija |
| Vjera | pravoslavac |
Konstantin I. (grč. Κωνσταντῖνος Αʹ, Konstantínos Αʹ) (Atena, 2. kolovoza 1868. – Palermo, Italija, 11. siječnja 1923.), grčki kralj od 1913. do 1917. i od 1920. do 1922. godine. Bio je najstariji sin kralja Đure I. iz danske dinastije Schleswig-Holstein-Sonderburg-Glücksburg, ogranka dinastije Oldenburg.
Visokoškolsko obrazovanje završio je u Njemačkoj. Pretrpio je poraz tijekom grčko-turskog rata za Kretu 1897. godine i nije uspio ujediniti Kretu s Grčkom 1909. godine, no uspio je vratiti povjerenje naroda za vrijeme balkanskih ratova 1912.-1913. nakon čega je naslijedio svoga oca na grčkom prijestolju.
Kao zet njemačkog cara Vilima II. trudio se zadržati neutralnost Grčke po izbijanju Prvog svijetskog rata (1914.-1918.), premda je grčka vlada podupirala sile Antante. Godine 1917. bio je prisiljen abdicirati s prijestolja u korist mlađeg sina Aleksandra, zbog svojih pronjemačkih stavova i sukoba s grčkom vladom predvođenom premijerom Eleuthériosom Venizélosom, ali nije se odrekao svojih kraljevskih prava.[1]
Poslije smrti kralja Aleksandra i pada premijera Venizélosa s vlasti 1920. godine, plebiscitom je vraćen na kraljevsko prijestolje. Nastavi je antitursku politiku premijera Venizélosa koja je dovela do katastrofalnog poraza u Maloj Aziji 1922. godine zbog čega je po drugi put bio prisiljen odstupiti s prijestolja, ovaj put u korist svog najstarijeg sina Đure II.[2]
Bilješke
Vanjske poveznice
- Constantine I of Greece Britannica Online (engl.)
- Constantine I, King of Greece - International Encyclopedia of First World War (engl.)
| Prethodnik: | Grčki kralj | Nasljednik: |
| Đuro I. (1863. - 1913.) | Aleksandar (1917. - 1920.) |
