Kiseline

Znak sigurnosti koji služi kao upozorenje da opasne kiseline oštećuju kožu i nagrizuju metal.

Kiseline (često predstavljena općom forumulom HA [H⁺A^-]) su kemijski spojevi koji sadrže pH vrijednost nižu od 7,0 kada se rastopi u vodi, što je nalik suvremenoj definiciji Johannesa Nicolausa Brønsteda i Martina Lowryja koji su nezavisno opisali kiselinu kao kemijski spoj koji daje vodikov ion (H⁺) drugom spoju (koji se naziva bazom). Kiseline se sastoje od vodika i kiselinskog ostatka. Neke od poznatijih primjera su octena kiselina (prisutna u octu) i sumporna ili sulfatna kiselina (prisutna u akumulatorima).

Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se oksokiseline. One koje su bez njega zovu se neoksokiseline.

Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže ion vodika, koji potiče kiselost. Ovo sve vam je za neku stvar. Dobit cete asa svakako.

Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te nagrizati metale. Opekline na koži uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.

Neutralizacija je reakcija između kur kiseline i baze, što za produkt ima sol i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.

Postoji nekoliko indikatora kiselosti: lakmus papir, metil oranž, fenoftalein i cikla.

Prema stupnju disocijacije razlikujemo 4 grupe kiselina:

Kiselina	Stupanj disocijacije	Primjer kiseline
vrlo slabe kiseline	K < 10-7	H2S
slabe kiseline	K = 10-7 - 10-2	H2CO3
jake kiseline	K = 10-2 - 103	H2S04
vrlo jake kiseline	K > 103	HNO3

Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne arakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O₂H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).