Kiseline: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Vidi
Oznake: mobilni uređaj m.wiki
m uklonjena promjena suradnika 188.252.216.48 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Ivica Vlahović
Redak 4: Redak 4:
Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se [[oksokiseline]]. One koje su bez njega zovu se [[neoksokiseline]].
Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se [[oksokiseline]]. One koje su bez njega zovu se [[neoksokiseline]].


Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže [[ion]] vodika, koji potiče kiselost. Ovo sve vam je za neku stvar. Dobit cete asa svakako.
Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže [[ion]] vodika, koji potiče kiselost.


Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te [[korozija|nagrizati]] [[kovine|metale]].
Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te [[korozija|nagrizati]] [[kovine|metale]].
Opekline na [[Koža|koži]] uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.
Opekline na [[Koža|koži]] uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.


[[Neutralizacija]] je reakcija između kur kiseline i baze, što za produkt ima [[Soli|sol]] i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.
[[Neutralizacija]] je reakcija između kiseline i baze, što za produkt ima [[Soli|sol]] i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.


Postoji nekoliko [[indikator]]a kiselosti: [[lakmus]] papir, [[metil oranž]], [[fenoftalein]] i [[cikla]].
Postoji nekoliko [[indikator]]a kiselosti: [[lakmus]] papir, [[metil oranž]], [[fenoftalein]] i [[cikla]].
Redak 27: Redak 27:
|}
|}


Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne arakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O<sub>2</sub>H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).<ref>[https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559 E-škola], odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.</ref>
Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O<sub>2</sub>H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).<ref>[https://web.archive.org/web/20070625164600/http://eskola.chem.pmf.hr/odgovori/odgovor.php3?sif=3559 E-škola], odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.</ref>


== Izvori ==
== Izvori ==

Inačica od 8. svibnja 2016. u 22:42

Znak sigurnosti koji služi kao upozorenje da opasne kiseline oštećuju kožu i nagrizuju metal.

Kiseline (često predstavljena općom forumulom HA [H+A-]) su kemijski spojevi koji sadrže pH vrijednost nižu od 7,0 kada se rastopi u vodi, što je nalik suvremenoj definiciji Johannesa Nicolausa Brønsteda i Martina Lowryja koji su nezavisno opisali kiselinu kao kemijski spoj koji daje vodikov ion (H+) drugom spoju (koji se naziva bazom). Kiseline se sastoje od vodika i kiselinskog ostatka. Neke od poznatijih primjera su octena kiselina (prisutna u octu) i sumporna ili sulfatna kiselina (prisutna u akumulatorima).

Kiseline koje u svom sastavu imaju kisik zovu se oksokiseline. One koje su bez njega zovu se neoksokiseline.

Sve su kiseline kisele zato što u sebi sadrže ion vodika, koji potiče kiselost.

Većina kiselina može nadražiti kožu pri izravnom dodiru te nagrizati metale. Opekline na koži uzrokovane kiselinama mogu biti ozbiljne (zahtijevajući medicinsku pomoć i uzrokujući teška oštećenja kože) ili manje opasne; ovisno o vrsti kiseline i koncentraciji vodikovih iona.

Neutralizacija je reakcija između kiseline i baze, što za produkt ima sol i vodu. Kiselinu razblažujemo tako što odajemo vodu u kiselinu, kap po kap, i intenzivno mješamo štapićem. Jedini izuzetak je sumporna kiselina, kod koje se kiselina dodaje u vodu na već opisan način.

Postoji nekoliko indikatora kiselosti: lakmus papir, metil oranž, fenoftalein i cikla.

Prema stupnju disocijacije razlikujemo 4 grupe kiselina:

Kiselina Stupanj disocijacije Primjer kiseline
vrlo slabe kiseline K < 10-7 H2S
slabe kiseline K = 10-7 - 10-2 H2CO3
jake kiseline K = 10-2 - 103 H2S04
vrlo jake kiseline K > 103 HNO3

Po redoslijedu opadajućeg prioriteta pri odabiru i imenovanju glavne karakteristične skupine, kiseline su peti po redu razredni spojevi (slijedom COOH i C(O)O2H; zatim njihovi S- i Se-derivati, pa redom sulfonske, sulfinske, selenonske itd., fosfonske, arsonske itd. kiseline).[1]

Izvori

  1. E-škola, odgovorio: Tomislav Portada, PMF, arhivirano 25. lipnja 2007.