Bjeloglavi sup: razlika između inačica
m uklonjena promjena suradnika 95.168.102.33 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Zeljko |
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Taksokvir |
|||
| boja = pink |
|||
| naziv = Bjeloglavi sup |
| naziv = Bjeloglavi sup |
||
| slika = Eagle beak sideview A.jpg |
| slika = Eagle beak sideview A.jpg |
Inačica od 22. svibnja 2016. u 10:23
| naziv = Bjeloglavi sup
| slika = Eagle beak sideview A.jpg
| slika_širina = 240px
| slika_opis = Bjeloglavi sup (Gyps fulvus)
| status =
Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)
| regnum = Animalia
| phylum = Chordata
| classis = Aves
| ordo = Accipitriformes
| familia = Accipitridae
| genus = Gyps
| species = G. fulvus
| dvoimeno = Gyps fulvus
| dvoimeno_autorstvo = (Hablizl, 1783.)
| karta_raspon = Gyps fulvus dis.PNG
| karta_raspon_širina = 240px
| karta_raspon_opis = Tamno zeleno: cjelogodišnja staništa bjeloglavih supova
}}
Bjeloglavi sup (lat. Gyps fulvus) je vrsta ptica grabljivica iz porodice jastrebova. Pripada potporodici strvinara starog svijeta (Aegypiinae).
Izgled
Ptica ima relativno malu glavu koju u letu drži spuštenu prema dolje, vrlo velika krila koja djeluju trokutasto i kratak rep koji izgleda kao odrezan. Krila su mu puno šira a rep kraći nego kod kostoberine (Gypaetus barbatus). Mlade ptice su tamnije od odraslih životinja. Odrasli imaju bijelo paperje na glavi i vratu i bjelkast namreškani "okovratnik".
Bjeloglavi sup je velika ptica s rasponom krila od 2,40 - 2,80 m. Duljina ptice je oko 100 cm , a može doseći masu između 6 i 13 kg.
Način života
Očekivani životni vijek im iznosi 30 do 40 godina, a spolnu zrelost dostižu u dobi između 5 i 7 godina. Gnijezdi se između siječnja i ožujka, a ženka polaže samo jedno jaje između sredine siječnja i kraja veljače. Ležanje na jajima traje 110 do 120 dana. Hrani se isključivo uginulim životinjama, najčešće krupnim sisavcima. Nikada ne napada živi plijen. Bjeloglavi supovi tvore labave kolonije i uobičajeno su vjerni svom stalnom staništu. Često lete u jatima od više jedinki.
Životni prostor
Bjeloglavi sup Gyps fulvus živi u južnoj Europi, sjevernoj Africi do sjevero-zapadne Indije, Tibeta i Mongolije. U Europi staništa su im u brdovitim područjima, dok drugdje žive i na ravnicama. Na otoku Cresu nalazi se Eko-centar Caput Insulae-Beli.
Rasprostranjenost
Bjeloglavi sup živi u Maroku, Alžiru, Španjolskoj (8 100 parova), na Sardiniji, duž istočne obale Jadrana (prije svega na otocima Cresu (oko 250 jedinki), Krku, Prviću, Plavniku i Rabu (manji broj jedinki), u Nacionalnom parku Paklenica je do 1999. živijela manja kolonija, kada su prilikom trovanja vukova otrovane posljednje jedinke. Također žive i u Crnoj Gori. Rasprostranjen je u Grčkoj (450 parova), Turskoj, istočnoj obali Sredozemlja i preko Iraka do Irana, Arapskog poluotoka, Indije i središnje Azije.
Pojedinačne životinje su dolazeći iz Slovenije stigle u Austriju. Tu žive poludivlje i već su se i gnijezdile. U Francuskoj je uspješno provedeno vraćanje u prirodu oko 220 parova. U Švicarskoj je prije kratkog vremena izbrojano 54 jedinki, a čini se da populacija snažno raste. Promatrači ptica su 2006. godine izvijestili da su u Njemačkoj, gdje je vrsta bila izumrla, vidjeli oko 200 jedinki.
Veliki dolazak ovih ptica u područja u kojima ih nije bilo dovodi se u vezu s vjerojatnim nedostatkom hrane u Španjolskoj i južnoj Francuskoj što je uslijedilo zbog smjernica Europske Unije o uklanjanju životinjskih lešina [1]. U lipnju 2007. godine su velika jata ovih ptica ponovo viđene u Njemačkoj (samo nad Mönchengladbachom 22 jedinke) i Belgiji (~100 jedinki) [2].
Više tisuća životinja, prije svega mladih, prezimljavaju u Africi do koje stižu prelijećući Gibraltar i Bospor. Pri tome dolaze na jug do Senegala, Malija i Nigera, kao i Sudana i Etiopije.
Na hrvatskom otoku Cresu u mjestu Beli osnovan je istoimeni eko-centar "Beli". Njegov je zadatak zaštititi oko 250 bjeloglavih supova koji se nalaze na tom području. Zakonom su zaštićeni.
Bjeloglavi sup Oštro s otoka Cresa tijekom petogodišnjeg lutanja prevalio je 18 tisuća kilometara i stigao do švedskoga grada Tuvea, do 57. paralele. Nikada do sada niti jedan primjerak njegove vrste nije zabilježen tako daleko na sjeveru planeta. Nakon boravka u oporavilištu za ptice u Göteborgu nastavit će s oporavkom u Hrvatskoj te će krajem rujna 2012. u Belom biti pušten u prirodu.[3]
Galerija
-
Bjeloglavi sup, područje glave
-
Između Cresa i Plavnika 22.VII.2009.
-
Bjeloglavi sup
-
Bjeloglavi sup u letu
-
Bjeloglavi sup u letu
-
Mlada ptica slijeće
-
Ptice u divljini
-
Mladunac u Jeruzalemskom zoološkom vrtu
-
U zaštićenom parku životinja Tripsdrill, Njemačka
Literatura
- Josep del Hoyo, Andrew Elliot, Jordi Sargatal: Handbook of the birds of the World. Vol. 2. New World Vultures to Guineafowl. Lynx Edicions, Barcelona 1994, ISBN 84-87334-15-6
Izvori
- ↑ Handelsblatt: Großer Geier-Einflug über Deutschland 30. Juni 2006
- ↑ n-tv.de: Gänsegeier in Deutschland 22. Juni 2007
- ↑ http://www.hrt.hr/index.php?id=466&tx_ttnews%5Btt_news%5D=177952&tx_ttnews%5BbackPid%5D=465&cHash=e03dc04b0e Sup doletio do Švedske i vraćen na Cres (pristupljeno 29. kolovoza 2012.)
Vanjske poveznice
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Bjeloglavi sup | |
Wikivrste imaju podatke o taksonu Bjeloglavom supu |
- O eko-centru "Beli" (njem.)
- Videomaterijali o bjeloglavom supu (engl.)
- Uvac Special Nature Reserve (engl.)
- Životni ciklus i spol (PDF), Javier Blasco-Zumeta (engl.)
- Flickerov odabir (engl.)
- Javna ustanova Priroda