Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Završio je [[medresa|medresu]] u [[Ljubuški|Ljubuškom]] i učio je orijentalne jezike. Godine [[1877]]. dolazi u [[Sarajevo]] gdje je postao načelnik općine i zastupnik u turskom parlamentu, a poslije austro-ugarskog [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]] postao je gradonačelnik <ref name="proleksis"/>[[1893]]. Na toj dužnosti ostaje do [[1899]]. kad se zbog bolesti povlači. |
Završio je [[medresa|medresu]] u [[Ljubuški|Ljubuškom]] i učio je orijentalne jezike. Godine [[1877]]. dolazi u [[Sarajevo]] gdje je postao načelnik općine i zastupnik u turskom parlamentu, a poslije austro-ugarskog [[Zaposjedanje BiH 1878.|zaposjedanja BiH]] postao je gradonačelnik <ref name="proleksis"/>[[1893]]. Na toj dužnosti ostaje do [[1899]]. kad se zbog bolesti povlači. |
||
Krajem [[19. stoljeće|19. stoljeća]] po [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga, a poznata mu je knjiga “Narodno blago” (1888.). U drugoj knjizi “Istočno blago” (1896.) sabrao je i preveo nove turske, arapske i perzijske poslovice i mudre izreke. Natpis na njegovom nišanu je s jedne strane na [[Perzijski jezik|perzijskom]], a s druge na [[ |
Krajem [[19. stoljeće|19. stoljeća]] po [[Bosna i Hercegovina|Bosni i Hercegovini]] i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga, a poznata mu je knjiga “Narodno blago” (1888.). U drugoj knjizi “Istočno blago” (1896.) sabrao je i preveo nove turske, arapske i perzijske poslovice i mudre izreke. Natpis na njegovom nišanu je s jedne strane na [[Perzijski jezik|perzijskom]], a s druge na [[bosanski jezik|bosanskom jeziku]], a u arapskom pismu. Natpis je ispisan krupnim talik pismom na [[perzijski jezik|perzijskom jeziku]], čiji sadržaj u prijevodu glasi: |
||
:''O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf'', |
:''O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf'', |
||
Inačica od 30. svibnja 2016. u 00:10
Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (Vitina kod Ljubuškog, 19. prosinca 1839. - Sarajevo, 29. srpnja 1902.), bošnjački političar, kulturni i javni djelatnik,[1], književnik i publicist. Otac Rize-bega Kapetanovića.
Završio je medresu u Ljubuškom i učio je orijentalne jezike. Godine 1877. dolazi u Sarajevo gdje je postao načelnik općine i zastupnik u turskom parlamentu, a poslije austro-ugarskog zaposjedanja BiH postao je gradonačelnik [1]1893. Na toj dužnosti ostaje do 1899. kad se zbog bolesti povlači.
Krajem 19. stoljeća po Bosni i Hercegovini i susjednim krajevima bavio se sakupljanjem narodnog blaga. Objavio je nekoliko knjiga, a poznata mu je knjiga “Narodno blago” (1888.). U drugoj knjizi “Istočno blago” (1896.) sabrao je i preveo nove turske, arapske i perzijske poslovice i mudre izreke. Natpis na njegovom nišanu je s jedne strane na perzijskom, a s druge na bosanskom jeziku, a u arapskom pismu. Natpis je ispisan krupnim talik pismom na perzijskom jeziku, čiji sadržaj u prijevodu glasi:
- O uzvišeni (Bože), kada bi moj grijeh bio koliko planina Kaf,
- Ništa ne mari, jer je to naspram tvoje milosti neznana stvar.
Ova vrsta dokumenta potvrđuje da se Mehmed-beg čiji je pseudonim Munibi , bavio i književnim radom i da je bio “pametan civjek”, “pjesnik, povjesničar i čovjek dobrih osobina”. Pokrenuo je list Bošnjak u kojem je zagovarao ideologiju bošnjaštva.[1]
Izvori
- ↑ a b c Kapetanović Ljubušak, Mehmed-beg, Proleksis enciklopedija