Razlika između inačica stranice »Ustaše«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 47 bajtova ,  prije 4 godine
bez sažetka
m (uklonjena promjena suradnika Istinausvijetu (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika Kopriva111)
| političko krilo = ''nema''
}}
'''Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija''' bila je [[Hrvatski nacionalizam|hrvatska nacionalistička]] fašistička<ref>{{cite web|url=http://www.britannica.com/EBchecked/topic/620426/Ustasa |title=Ustasa (Croatian political movement) – Britannica Online Encyclopedia |publisher=Britannica.com |date= |accessdate=3 September 2012}}</ref> organizacija. Pripadnici organizacije nazivani su '''ustaše''', po starijoj hrvatskoj riječi za pobunjenike, ustanike, gerilce. Danas se ta riječ koristi isključivo<ref>(vidi članak [[zauzeto značenje]])</ref> kao naziv za pripadnike organizacije UHRO, organizirane nositelje ustaške strukture vlasti u [[NDH]] te pripadnike [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]]. Ustašku organizaciju osnovao je [[7. siječnja]] [[1929.]] u [[Italija|Italiji]] [[Ante Pavelić]].<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=41447 Hrvatska enciklopedija]</ref> Ustaški pokret nastao je kao radikalan nacionalistički i [[Šovinizam|šovinistički]] odgovor na hrvatsko nezadovoljstvo položajem u [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]]. Između [[1929.]] i [[1941.]] pokret je djelovao kao [[terorizam|teroristička]] organizacija s ciljem stvaranja nezavisne hrvatske države na što većem području, koja bi obuhvaćala i čitavu BiH. Djelovali su uglavnom u emigraciji - [[Fašistička Italija|Italiji]] i [[Kraljevina Mađarska|Mađarskoj]], gdje su imali svoje logore za obuku. [[Mussolini]] je podupirao skupinu, očekujući zauzvrat Dalmaciju i dijelove Hrvatskog primorja. Članovi pokreta izveli su [[1932.]] napad na žandarmerijsku stanicu u [[Brušane|Brušanima]] kraj [[Gospić]]a, a [[1934.]] sudjelovali su u pripremi i izvedbi atentata na kralja [[Aleksandar I. Karađorđević|Aleksandra]] u [[Marseilles]]u. Na Mussolinijevo inzistiranje, nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|napada]] Sila osovine na Jugoslaviju organizacija vlasti i kontrola u novostvorenoj [[NDH]] povjerena je ustaškom pokretu. Vlast je organizirana [[totalitarizam|totalitarno]] i koncentrirana u rukama poglavnika [[Ante Pavelić]]a, oko kojeg je stvoren [[kult ličnosti]]. Fašistička narav ustaškog pokreta te želja za stvaranjem [[Etničko čišćenje|etnički čiste]] države rezultirala je masovnim progonima, zatvaranjima i ubojstvima Srba, Židova, Roma i svih Hrvata neistomišljenika. Tijekom četiri godine postojanja NDH, procjenjuje se da je ubijeno oko 30.000 Židova<ref name="ushmm">{{eng oznaka}} [http://www.ushmm.org/wlc/article.php?lang=en&ModuleId=10005449#RelatedArticles United States' Holocaust Memorial Museum]</ref> te otprilike jednako Roma, dok je broj stradalih civila Srba oko 217.000.<ref name="žerjavić">Žerjavić, Vladimir: Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu, Zagreb: Globus, 1992</ref>
 
Prvo ime organizacije bilo je ''Ustaša - Hrvatska revolucionarna organizacija'' (UHRO), a od [[1933.]] ''Ustaša - Hrvatski revolucionarni pokret''.
{{Glavni|Križari (gerila)|Hrvatski oslobodilački pokret}}
 
Nakon poraza u Drugom svjetskom ratu, mnogi dužnosnici Ustaškog pokreta osuđeni su u Jugoslaviji na smrtne kazne. Dio je ustaških dužnosnika, na čelu s Pavelićem, uspio pobjeći i našao utočište u više zemalja, poglavito Latinske Amerike i Francovoj Španjolskoj. Može se realno smatrati da su ustaše nestali s uspostavom komunističke Jugoslavije (nakon neuspjeloga pokušaja organiziranja otpora "[[Križari (gerila)|križara]]"). [[Ante Pavelić]] i ostatak vojnog i državnog vrha propale NDH osnovao je [[Vlada NDH|Vladu NDH u izbjeglištvu]], a [[1956.]] u Argentini osnovali su [[Hrvatski oslobodilački pokret]], koji se proglasio nasljednikom Ustaškog pokreta, HOS-a i HSP-a. Neki su članovi pokreta i časnici UV progonjeni ili ubijeni od strane agenata [[UDBA]]-e zbog ratnih zločina, poput [[Vjekoslav Luburić|Vjekoslava Luburića]]. I na Pavelića je izvršen atentat 1957., od čijih posljedica je preminuo 1959.
 
Nemali broj sudionika Ustaškog pokreta te pripadnika [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]], raznih činovnika NDH, podupiratelja pokreta poput pojedinih intelektualaca i sl.) je ustrojio hrvatske nacionalne udruge, političke stranke i organizirao kulturno-znanstvenu djelatnost u Amerikama i Europi, kao i drugdje u svijetu. Sve su te organizacije od strane jugokomunističkoga režima najčešće proglašavane ustaškima i [[Terorizam|terorističkima]]. Ipak, dio udruga i pokreta imao je u programu oružanu ili mirnu obnovu NDH, stvaranje NDH, a mnoge su udruge veličale NDH i ustaški pokret.<ref>Matković, 99.</ref>
1.045

uređivanja

Navigacijski izbornik