Razlika između inačica stranice »Trijalizam«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obrisana 183 bajta ,  prije 5 godina
bez sažetka
[[Datoteka:Trijalistički_zemljovid_prema_Ivi_Pilaru_1910.png|mini|desno|Prijedlog trijalističkog ustroja prema dr. Ivi Pilaru]]
 
'''Trijalizam''' ili podjela na tri dijela je zamisao i težnja da se [[Austro-Ugarska Monarhija]] preuredi u državnu zajednicu u kojoj bi uz Carevinu [[cislajtanija|Austriju]] i Kraljevinu [[Ugarska|Ugarsku]] postojala i treća ravnopravna jedinica koja bi okupljala južne Slavene u jednu državnu cjelinu predvođenu Kraljevinom [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija|Hrvatskom]]. Pobornici te zamisli unutar Habsburške obitelji bili su kraljević [[Princ Rudolf (Austro-Ugarska)|Rudolf]], nadvojvoda [[Leopold Salvator]], prijestolonasljednik [[Franjo Ferdinand]], upravo podržavanje preustroja carevine je jedan od glavnih razloga atentata na njega u [[Sarajevski atentat|Sarajevu]]. Posljednji kralj [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.(IV.)]] u nekoliko navrata je podržao trijalistički preustroj na čije neprovođenje djeluje ugarska vlada i ponajprije grof [[Istvan Tisza]], no u posljednjim danima carevine daje potporu trijalizmu pod pritiskom kralja Karla 22. listopada 1918.<ref name="Matijević">Matijević, Zlatko,. ''Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.)'', Zagreb, 2008., UDK: 329.17(497.5)SP”1918”, str. 1109.</ref> U Hrvatskoj poznati zagovaratelji trijalističkog preustroja carevine su [[Nikola Zvonimir Bjelovučić]], [[Ivo Pilar]], [[Stjepan Sarkotić]], [[Svetozar Borojević]], [[Ivo Prodan]], generali [[Luka Šnjarić]]
i [[Mihael Mihaljević]]<ref name="Kazimirović"> Vasa Kazimirović, ''NDH u svetlu nemačkih dokumenata i dnevnika Gleza fon Horstenau 1941 – 19441941–1944'', Beograd, 1987., pstr. 56.-57.</ref>, itd.
 
== Proglašenje trijalističke Austro-Ugarsko-Hrvatske monarhije 1918.g. ==
 
Pred sam kraj monarhije predsjednik pro-monarhističke [[Čista_stranka_prava|Čiste Stranke prava]] dr.[[Aleksandar Horvat]] uz zastupnike [[Ivo Frank|Ivu Franka]] i [[Josip Pazman|Josipa Pazmana]], te generale [[Luka Šnjarić|Luku Šnjarića]] i [[Mihael Mihaljević|Mihaela Mihaljevića]]<ref name="Kazimirović"> Vasa Kazimirović ''NDH u svetlu nemačkih dokumenata i dnevnika Gleza fon Horstenau 1941 – 1944'', Beograd 1987., p.56.-57.</ref> predvodi hrvatsko izaslanstvo u Beč i Budimpeštu u svrhu pregovora o trijalističkom ustroju monarhije.<ref name="Jedna infamija">Jedna Hrvatska ‘H. Rieči’”, 1918., no. 2167</ref> Kralj [[Karlo I. Austrijski|Karlo I.(IV.)]] prima ih u Bad Ishlu 21. Listopada 1918. i pristaje na njihove zahtjeve o preustroju monarhije, pod uvijetom da od ugarske strane dobiju priznanje s obzirom da je kralj dao zakletvu o integritetu krune Ugarske..<ref name="A. PAVELIĆ"> A. Pavelić (lawyerodvjetnik), ''Doživljaji'', str. 432.</ref> <ref name="Dr. Aleksandar Horvat">''Dr. Aleksandar Horvat ''Povodom njegove pedesetgodišnjice rodjenja'', ''Hrvatsko pravo'', Zagreb, 17/1925., br. 5031</ref> <ref name="Edmund von Glaise-Horstenau">Edmund von Glaise-Horstenau, ''Die Katastrophe. Die Zertrümmerung Österreich-Ungarns und das Werden der Nachfolgestaaten'', Zürich – Leipzig – Wien, 1929., str. 302.-303.</ref> Izaslanstvo je već sljedećeg dana stiglo u BudipeštuBudimpeštu gdje ih je dočekao grof [[Istvan Tisza]], nakon rasprave ugarsko ministarsko vijeće pod vodstvom ugarskog premijera [[Aleksandar Wekerle|Aleksandra Wekerlea]] razrješuje kralja Karla I.(IV.) zakletve i potpisuje manifest o ujedinjeju svih hrvatskih zemalja.<ref name="Dr. Aleksandar Horvat">Same page 17/1925., br. 5031</ref> <ref name="Budisavljević">SameBudisavljević, pageSrđan. ''Stvaranje-Države-SHS'', Zagreb, 1958., str. 132.-133.</ref> Odmah po potpisivanju manifesta u Zagrebu [[Fran Milobar]] prima brzojav, u kojem se traži da pripremi javni proglas o uspostavljanju Zvonimirovog kraljevstva.<ref name="F. Milobar">F. Milobar, ''Slava dr. Aleksandru Horvatu!'', ''Hrvatsko pravo'', 20/1928., nobr. 5160</ref> U to vrijeme u Zagrebu se stvaraju dva tabora, jedan za očuvanje monarhije i drugi za rušenje, zanimljivst da oba tabora na isti dan organiziraju manifestacije jedan za stvaranje trijalističke Hrvatske, a drugi za stvaranje SHS države.<ref name="Budisavljević">Budisavljević, Srđan, ''Stvaranje-Države-SHS'', Zagreb, 1958, str. 132.-133.</ref>
 
Prema iskazu članova hrvatske delgacije u Budimpešti grof Istvan Tisza nakon potpisivanja manifesta poručio im “Ich sehe ein, dass wir gegenüber Kroatien grosse Fehler begangen haben” (Uvidio sam, da smo počinili velike pogrješke prema Hrvatskoj)<ref name="S. MATKOVIĆ>S. Matković, “Tko je bio Ivo Frank?”, ''Politički zatvorenik'', Zagreb, 17/2007., br. 187, str. 23.</ref>
no. 187, 23.</ref>
 
Nakon potpisivanja manifesta u Zagrebu su tog dana bile dvije manifestacije jedna vođena za rušenje K.u.K. monarhije ispred Hrvatskog narodnog kazališta i druga za očuvanje trijalističke monarhije.<ref name="Budisavljević-133">istoBudisavljević, Srđan. ''Stvaranje-Države-SHS'', Zagreb, 1958., str. 133.</ref> Nakon mnogo pokušaja od strane hrvatskih izaslanika da se monarhija preuredi za vrijeme rata, čak i uz stalnu potporu cara Karla I. Ugarska strana je do samog kraja nastojala održati integritet zemalja krune Ugarske. Njihov konačni pristanak na preuređenje ugarske strane monarhije bio je prekasan, a sama monarhija bila pred očitim raspadom. Već slijedećeg dana 23. listopada 1918. ugarski premijer Alexander Wekerle podnosi ostavku a ugarsko ministarsko vijeće se raspušta.<ref name="SZABÓ DÁNIEL">SZABÓSzabó, DÁNIELDániel. ''Wekerle Sándor utolsó miniszterelnöksége'', pstr. 16.</ref> Hrvatski Sabor samostalno 29. listopada 1918. donosi odluku na temelju punog prava samodređnja, koje je priznato od svih zaraćenih strana i proglašuje prekid svih državno-pravnih veza s jedne strane Kr. Dalmacije, Hrvatske, Slavonije s Rijekom, s druge strane Ugarskom i Austrijom. Posebno se ukida prva odreba nagodbe iz 1868. i svi ostali amandamani nakon nje. Sabor također proglašava jedinstvo i ujedinjenje svih hrvatskih zemalja i ulazak u Državu SHS.<ref name="Hrvatska Država">''Hrvatska Država'', novine ''Javni proglas Sabora 29.10.1918.'' Objavljeno 29.10.1918. br. 299. str. 1.</ref> Zanimljivost je da Sabor nikada nije svrgnuo s prijestolja kralja Karla I., niti je potvrdio ulazak Hrvatske (SHS) u državnu zajednicu sa Srbijom što je danas navedeno u preambuli ustava RH.<ref name="Narodne novine">''[[Narodne novine]]'', br. 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/2000, 124/2000 – pročišćeni tekst, 28/2001, 41/2001 – pročišćeni tekst, 55/2001 – ispravak</ref>
 
== Bjelovučićev prijedlog Austro-Ugarsko-Hrvatske monarhije ==
 
U prijedlozima trijalizma [[Austro-Ugarska Monarhija]] preimenovala bi se u Austro-Ugarsko-Hrvatsku monarhiju. Svaki vladar bi se morao zasebno kruniti u Austriji, Ugarskoj i Hrvatskoj. Svi zajednički poslovi bi nosili prednaslov c.k. ([[carski i kraljevski]]). <ref name="Bjelovučić">Bjelovučić, Nikola Zvonimir,. ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911.</ref>
 
'''Zajednički poslovi''' u Austro-Ugarsko-Hrvatskoj:
 
* Ministarstvo mornarice sa sjedištem u Puli, za koje svaka državna cjelina izdvaja 1/3 troškova. Zastava mornarice plave je boje sa slovima A-H-C (Austria, Hungaria, Croatia). Visoke pomorske škole nalazile bi se u [[Rijeka|Rijeci]] i [[Split|Splitu]]. Glavne ratne luke postale bi [[Pula]] i [[Neum|Klek-Neum]]. <ref name=" Bjelovučić -11">Bjelovučić, Nikola Zvonimir. ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911., str. 11.</ref>
* Ministarstvo kopnene vojske, čini zajedničku vojsku sa sjedištem u [[Beč|Beču]]. Svaka državna cjelina imala bi zasebnu obuku i upravu nad vojskom sa vlastitim časničkim kadrom i jezikom. <ref name=" Bjelovučić -12">Bjelovučić, Nikola Zvonimir. ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911., str. 12.</ref>
* Ministarstvo vanjskih poslova, sa sjedištem u Beču. Poslanici ministarstva bi se izdvajali po trećinu iz svake državne cjeline, ujedno bi i troškove ministarstva jednu trećinu morala plaćati svaka državna cjelina. <ref name=" Bjelovučić -12">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 12.</ref>
* Skupština, prema trijalističkom prijedlogu svaki državni sabor bi slao po četrdeset predstavnika u zajedničku skupštinu. <ref name=" Bjelovučić -13">Bjelovučić, Nikola Zvonimir. ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911., str. 13.</ref>
 
'''Kraljevina Hrvatska'''
 
Prema Bjelovučićevu prijedlogu opseg države bi činile Slovenske zemlje, Istra, Rijeka, Hrvatska-Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina. Trst uz zapadnu Istru postali bi posebno autonomno područje sa Talijanima u političkom smislu izjednačenima sa Hrvatima unutar Kr. Hrvatske. Slovenci, Hrvati i Srbi uživali bi narodnu slobodu pogotovo na lokalnoj razini. Službeni grb čini šahirana bijelo-crvena polja i hrvatska kruna iznad njega, on se također nalazi na sredini trobojne (crveno-bijelo-plave) zastave. Trijalistički prijedlog nalaže zasebno hrvatsko tituliranje plemstva i izjednačavanje bosanskog (Islamskog) sa onim hrvatskim. Školstvo je definirano kroz hrvatski jezik kao službeni, traži se osnivanje visokih učilišta, pomorskih i vojnih akademija na prostoru Kr. Hrvatske. Bogoštovlje čine službene vjere a to su Katolička, koja bi se uzdigla na nacionalnu razinu te bi zagrebački nadbiskup ujedno postao i primas hrvatski. Pravoslavna crkva, razdvojila bi se na srpsku i hrvatsku pravoslavnu. Protestantska crkva, uveo bi se hrvatski jezik. Islamska vjeroispovijest, sa sjedištem u Sarajevu u kojem se nalazi Reisul-ulema i vakufsko-mearifskih sabor. Judaizam, pokušalo bi se uvesti hrvatski jezik koliko to dopušta vjera.<ref name=" Bjelovučić -7-20">Bjelovučić, Nikola Zvonimir. ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911., str. 7.-20.</ref>
 
'''Ministarstva u Kr. Hrvatskoj''', prema Bjelovučićevu prijedlogu
 
* Kraljevsko hrvatsko ministarstvo financija.<ref name=" Bjelovučić -16">Bjelovučić, Nikola Zvonimir. ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911., str. 16.</ref>
* Kraljevsko hrvatsko ministarstvo pravde.<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. -16.<"/ref>
* Kraljevsko hrvatsko ministarstvo trgovine i hrvatskih kolonija (kolonije predstavljaju iseljene Hrvate) .<ref name=" Bjelovučić -16">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. 16.</ref>
* Kraljevsko hrvatsko ministarstvo poljodjelstva.<ref name=" Bjelovučić -17">Bjelovučić, Nikola Zvonimir, ''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911., str. 17.</ref>
* Kraljevsko hrvatsko ministarstvo domobranstva<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. -17.<"/ref>
* Kraljevsko hrvatsko ministarstvo željeznica i saobraćaja<ref name=" Bjelovučić ">''Trijalizam i Hrvatska država'', Dubrovnik, 1911, str. -17.<"/ref>
 
== Izvori ==
 
{{Izvori}}
 
Zlatno* [[Zlatko Matijević]], ''Stranka prava (frankovci) u doba vladavine Narodnoga vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba (listopad - prosinac 1918.)'', HIP, Zagreb, 2008.
 
[[Kategorija:Kraljevina Hrvatska i Slavonija| ]]

Navigacijski izbornik