Nikola Mandić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
točka
Nema sažetka uređivanja
Redak 7: Redak 7:
| malaslika =
| malaslika =
| opis male slike =
| opis male slike =
| slika =
| slika = Nikola Mandić.JPG
| veličina =
| veličina = 250px
| opis slike=
| opis slike =
| podpredsjednik =
| podpredsjednik =
| podpremijer =
| podpremijer = [[Džafer Kulenović]]
| zamjenik =
| zamjenik =
| stranka = [[Hrvatska narodna zajednica|HNZ]], [[Hrvatska težačka stranka|HTS]]
| stranka = [[Hrvatska narodna zajednica|HNZ]], [[Hrvatska težačka stranka|HTS]], [[Ustaše|UHRO]]
| potpis =
| potpis =
| supruga =
| supruga =
| položaj = Predsjednik Vlade [[NDH]]
| položaj = 2. [[Vlada Nezavisne Države Hrvatske#Predsjednik Vlade|Predsjednik Vlade NDH]]
| zanimanje = [[pravnik]]
| čin2 =
|zanimanje = odvjetnik
| fusnote =
|fusnote =
| nasljednik = ukinuto
|nasljednik =
| prethodnik = [[Ante Pavelić]]
|prethodnik =
| nasljednik2 =
|nasljednik2 =
| prethodnik2 =
| predsjednik = [[Ante Pavelić]]
|prethodnik2 =
| mandat_start = [[2. rujna]], [[1943]].
|predsjednik =
|mandat_start = [[2. rujna]], [[1943]].
| mandat_kraj = [[6. svibnja]], [[1945]].
| mandat_start2 =
|mandat_kraj = [[6. svibnja]], [[1945]].
|mandat_start2 =
| mandat_kraj2 =
|mandat_kraj2 =
| vjera =
vjera =
}}
}}



Inačica od 7. srpnja 2016. u 16:58

Nikola Mandić
Nikola Mandić

2. Predsjednik Vlade NDH
trajanje službe
2. rujna, 1943. – 6. svibnja, 1945.
Predsjednik Ante Pavelić
Prethodnik Ante Pavelić
Nasljednik ukinuto
Rođenje 20. siječnja 1869., Travnik, Bosna i Hercegovina
Smrt 7. lipnja 1945., Zagreb, Hrvatska
Politička stranka HNZ, HTS, UHRO
Zanimanje pravnik

Nikola Mandić (Travnik, 20. siječnja 1869.Zagreb, 7. lipnja 1945.), hrvatski političar i odvjetnik.

Životopis

Nikola Mandić rodio se u Travniku 1869. godine. Gimnaziju je završio u Sarajevu. Doktorirao je pravo u Beču 1894. godine.[1] Radi kao sudbeni pristav, a zatim kao odvjetnik u Sarajevu. Još kao mladi odvjetnik bio je predsjednik Hrvatskog pjevačkog društva "Trebević".[2] Godine 1907. suutemenitelj je i predsjednik političke stranke Hrvatska narodna zajednica u BiH. Izabran je u Bosanskohercegovački zemaljski sabor 1910., a godine 1911. njegov je predsjednik.[1] Istodobno je i donačelnik Sarajeva a od godine 1914., Kraljevom odlukom, zamjenik zemaljskog poglavara BiH.[1] Utemeljitelj je i prvi predsjednik Hrvatske centralne banke i podružnice Poljoprivredne banke u Sarajevu.

Godine 1920. izabran je za narodnog zastupnika u Konstituanti (Ustavotvornoj skupšini) Prve Jugoslavije na listi Hrvatske težačke stranke.[1] U Konstituanti je ustao protiv Vidovdanskog ustava i napustio je.[1]

U prve dvije godine postojanja NDH nije se politički angažirao. Tijekom tih prvih godina NDH bio je državni tajnik u mirovini, odvjetnik i predsjednik Odvjetničke komore u Sarajevu.[1] Onda ga je 2. rujna 1943. godine poglavnik Ante Pavelić imenovao za predsjednika Vlade NDH. Na tom položaju ostaje do kraja mijenjajući tri puta sastav vlade.[1] Nakon što je preuzeo dužnost predsjednika vlade uključuje se u već započete pregovore s predstavnicima HSS-a o karakteru i sastavu "nagodbene" vlade gdje se zalaže za koalicijsku vladu, nasuprot Augustu Košutiću koji je bio za nadstranačku (činovničku) vladu i to bez ustaša.[1] Pregovori su završili neuspjehom.

U svibnju 1945. povlači se u Austriju gdje ga sa grupom drugih visokih dužnosnika NDH zarobljavaju Britanci. Bio je u skupini od 130 članova Vlade NDH koje je Britanska vojna policija pokupila u Türacher Bergeru.[3] Dr. Nikola Mandić je s dr. Julijem Makancem i dr. Pavlom Cankijem prebačen 17. svibnja iz logora Spittal na kolodvor Rosenbach, gdje je iz Wolfsberga pristigao i doadmiral Nikola Steinfel, te su odatle zajedno izručeni vlastima komunističke Jugoslavije.[3] Sud II. armije, u Zagrebu 6. lipnja, osudio ga je na smrt.[1]

Izvori

  1. a b c d e f g h i Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 253.
  2. Historijografija.hr: Mirjana Gross: Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1914. Preuzeto 28. prosinca 2011.
  3. a b Martina Grahek Ravančić: Izručenja i sudbine zarobljenika smještenih u savezničkim logorima u svibnju 1945. str. 403., ČSP, br. 2., 391.-416. Preuzeto 28. prosinca 2011.