Milna (općina): razlika između inačica

Koordinate: 43°20′N 16°27′E / 43.33°N 16.45°E / 43.33; 16.45
Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 49: Redak 49:
* [[Juraj Bonači]], hrv. visoki mornarički časnik
* [[Juraj Bonači]], hrv. visoki mornarički časnik
* [[Frane Scarneo]], gradonačelnik 1865.-1882.
* [[Frane Scarneo]], gradonačelnik 1865.-1882.
* [[Luka Bonačić Dorić]], čilski publicist, povjesničar i pisac
* [[Luka Bonačić Dorić]], čileanski publicist, povjesničar i pisac
* [[Stipe Bonačić]], svećenik
* [[Filip Galović]], jezikoslovac, dijalektolog
* [[Ivan Jurin]], svećenik
* [[Nino Galović]], nogometaš


== Spomenici i znamenitosti ==
== Spomenici i znamenitosti ==

Inačica od 10. srpnja 2016. u 00:47

Milna

grb
Država Hrvatska
ŽupanijaSplitsko-dalmatinska

NačelnikAnamaria Rošin
NaseljaBobovišća na Moru, Bobovišća, Ložišća, Milna, Podhume

Površina[1]34,9 km2
Površina središta21,7 km2
Koordinate43°20′N 16°27′E / 43.33°N 16.45°E / 43.33; 16.45

Stanovništvo[2] (2021.)
Ukupno931
– gustoća27 st./km2
Urbano775
– gustoća43 st./km2

Poštanski broj21405

Zemljovid

Milna na zemljovidu Hrvatske
Milna
Milna

Milna na zemljovidu Hrvatske

Pogled sa sjevernog ruba naselja

Milna je općina u Hrvatskoj na otoku Braču.

Općinska naselja

U sastavu je općine 5 naselja (stanje 2006.), a to su: Bobovišća, Bobovišća na Moru, Ložišća, Milna i Podhume.

Zemljopis

Milna je najveće naselje na zapadnoj obali otoka Brača. Smještena je u dubokoj uvali koja gleda na Splitska vrata. U Splitskim vratima, ispred milnarske uvale, nalazi se otočić Mrduja oko koje se odvija Mrdujska regata.

Milna je sa Splitom povezana katamaranom, a trajektna luka u Supetru je udaljena oko 20 km.

Stanovništvo

Popis 2011.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Općina Milna ima 1.034[3] stanovnika. Većina stanovništva su Hrvati s 95,45%[4], a po vjerskom opredjeljenu većinu od 92,36% čine pripadnici katoličke vjere.[5]

Uprava

Povijest

Naselje se razvilo početkom 17. stoljeća,te je bilo najvažnija luka na Braču do sredine 20. stoljeća, u nju je do ranih 1980-ih pristajao i trajekt.

Milna se otcijepila od nerežiške župe 1646. godine, pa se otada mogu pratiti oscilacije njenoga stanovništva. Godine 1674. brojila je 110 stanovnika, već 1705. ima 300, a 1738. 355 ljudi. Taj broj raste kroz cijelo 18. stoljeće, pa crkveni vizitatori bilježe 1752. preko 400 žitelja, a 1760. godine oko 550.[6] Zbog tako nagloga porasta stanovnici su 1783. počeli graditi veliku baroknu crkvu na kojoj je radio Bračanima već poznati graditelj Ignacije Macanović. Crkva je bila popločana grobovima mjesnih bratovština i grobnicama odličnijih milnarskih obitelji. U okvir bračke obrambene arhitekture spada i dvorac Anglešćina, snažna i zatvorena građevina usred mjesta, a čini se da ga je podigla obitelj Cerineo. Milna 1873. godine ima općinskoga liječnika, ljekarnika i dvije primalje.

Gospodarstvo

Uvala Lučice

Milna je prvenstveno turističko mjesto, s dvije marine, nekoliko hotela, poštom, domom zdravlja i velikim brojem vrlo razvedenih uvala. U Milni se nalazi i pogon za preradu ribe, a velik se dio stanovništva bavi uzgajanjem maslina te ribolovom. Milna zbog svog iznimno dobroga položaja (duboki zaljev koji gleda na Splitska vrata) ima velik pomorski potencijal koji i djelomično iskorištava. Na milnarskoj se rivi nalazi nekoliko slastičarnica i trgovina. Premda se mjesto Milna nalazi na zapadnoj strani Brača, mnogobrojne su uvale (Pasikova, Lučice, Maslinova, Osibova...) smještene na jugozapadnome dijelu Brača (najrazvedeniji dio obale otoka) i udaljene su samo 20-ak minuta hoda od izlaza iz mjesta.

Poznate osobe

Spomenici i znamenitosti

  • Župna crkva Gospe od Blagovijesti iz 1783.

Njezin je glavni projektant i graditelj Trogiranin Ignacije Macanović uz suradnju ostalih bračkih graditelja. Ona je jedna od najljepših baroknih bračkih crkava. Zadivljuje njezin smještaj kao i vanjština bogatoga pročelja uz dvije visoke palme, koje su uz crkvu postale simbolom Milne. Unutrašnjost je crkve katedralnoga karaktera. Tri lađe, sedam mramornih baroknih oltara, bogatstvo svjetla, monumentalnost stupova i lukova - sve proporcionalno i skladno. Na pokrajnjim su oltarima uz sakristiju dvije najvrijednije pale. Prva, "Navještenje Marijino", koja se pripisuje Sebastijanu Ricciju i druga, "Uznesenje Marijino" na čijoj je poleđini pisalo "Paolo Veronese pinxit 1500". Cijela je crkva građena u liku Majke Božje, jer su na pročelju dva njezina kamena kipa, a u crkvi četiri oltara i nekoliko kipova. Uz crkvu je sakristija, ondašnja prvobitna crkvica u Milni sagrađena 1519.g. Proširena je koncem XIX.st. U njoj je danas bogata riznica zlatnih, srebrnih i drvenih liturgijskih predmenta znatne umjetničke vrijednosti. Uz sakristiju je zvonik, stariji od župne crkve, koji je sagradio majstor Trifun Bokanić, dovršitelj gradnje trogirskoga zvonika. U župnoj je crkvi nekoliko vrijednih slika-pala od XVII.-XX.st. Posebnu pozornost zaslužuju i orgulje s 25 registara, koje su 1822.g. napravili braća Callido iz Italije. Temeljito su obnovljene 80-ih godina za vrijeme svećenika don Stjepana Bonačića.

  • crkva svetoga Josipa (XIX. stoljeće) (uvala Osibova).
  • crkva svetoga Ivana krstitelja (XIV. stoljeće)(uvala Osibova).
  • crkva svetoga Jere (XIX. stoljeće) (Pantera).
  • crkva svetoga Mikule (XIX. stoljeće) (Racić).
  • crkva svetoga Martina (na brežuljku povrh Milne).
  • crkvica na groblju
  • samostan časnih sestara Kćeri Božje ljubavi

Jezik

Govor Milne pripada čakavskome narječju, njegovu južnočakavskomu dijalektu. Riječ o posebnome fenomenu - o tzv. cakavizmu, koji se unatoč mnogim utjecajima sa svih strana još jako dobro čuva. U Milni je od davnih dana njegovan cakavizam, i jedna je od samo triju mjesta na Braču, uz Supetar i Sutivan, koja su gniazda cakawizmu, kako ih je još davnih dana nazvao poljski slavist Malecki. Sutivanski se cakavizam u starijih govornika još djelomično čuva, dok je supetarski gotovo iščezao, tako da Milna sa svojim govorom nedvojbeno zaslužuje posebnu pozornost. U Milni na Braču ča se zamjenjuje s co (ce), kod starijih i ca, i upravo po tome ta izoglosa dobiva svoje ime – cakavizam. Osim upitno-odnosne zamjenice co, nailazimo na sveze: zac (zašto), poc (pošto), uc (u što), nac (na što). Moguće je govoriti o dvama tipovima cakavizma. Prvi tip zastupa izgovor c/z/s umjesto č/ž/š, primjerice: covik, cetrdeset; zaba, zuto; maska, sesnajst. U drugome tipu cakavizma zastupljen je izgovor c umjesto č, te glasovi ž i š koji će se izgovarati vrlo meko. U starijih govornika Milne čut ćemo mekše glasove, dakle - drugi tip cakavizma. Makar, s obzirom na mladje, starije i govornike srednje dobi, ova će se dva tipa cakavizma u Milni miješati. Cakavizam je u Milni danas polagano u nestajanju i nekoliko je razloga za to: izumiranje starijega naraštaja, utjecaj govora medija, škole te bliskoga štokaviziranoga splitskoga govora.

Ogledni primjer govora:

   Kộ? Onȁ? Znȏn, znȏn. Tȍ je bȋlo ovẹ̃ zīmệ. Dọ̃śla ti je onȁ u crĩkvu, znȏś kakȍ (o)nȁ dọ̃jde po se poklȍni kȍ da je śvộra... Imãla je lĩpi cȑni kapȍt do tlehȁ, a ol ȉspo(d) se vȉdila jelnȁ parȋ blȗza crvȅna, crvȅna da crvenȉja ne mȍge bȉ(t), i jedȏn pandȋl cȑni kolȗr do kȍlin. I dȍl je imãla lĩpe postolȅ na tãke, onȍ do kośćȋc. A lȕda je stãvila nikệ vȅle rećȋne da su nu se ȕśi posvȅ obȉsile. A nã ruke gvȏnte, crvȅne, da nu se slõźe sa blȗzon i pȍviśe tȅga pệ braćolȅti. Za Sakramệnta! Ondȁ ka(l) je bȋlo onȍ „Prȕźite mȋr“, ondȁ je gvȏnte skȉnula. Jõ govȍrin: „Ȁjme mȅni, da te pokọ̃jna mȁt vȉdi ce cinĩś ol sȅbe!“

Obrazovanje

  • Osnovna škola.
  • Knjižnica.

Škola u Milni službeno je počela s radom 1848./49. godine kao muška dvorazredna pučka škola u privatnoj zgradi obitelji Buzolić u predjelu zvanome Pantera. Škola je u toj zgradi funkcionirala od 1848. do 1882. godine, a nakon toga preseljena je u susjednu zgradu, kuću obitelji Sfarčić, u kojoj se nastava izvodila do 1901. godine. Prvu školsku godinu započeo je učitelj Josip Skarpa. Nastava je bila na talijanskome jeziku do 1890. godine, premda je u dokumentima Kotarskog školskog vijeća od 29. travnja 1878. kao "naukovni" jezik uveden hrvatski. Važnu ulogu u administrativnome i pedagoškome radu imalo je Mjesno školsko vijeće. Ono je bilo naredbodavac i nadzornik, a ravnajući učitelj imao je skromna ovlaštenja. Predsjednik Mjesnoga školskoga vijeća obično je bio župnik. Dana 15. svibnja godine 1875. car Franjo Josip I. posjetio je Milnu i ispitivao učenike na talijanskome i hrvatskome jeziku. Kada je riječ o školi u Milni u tome vremenu, treba imati na umu da tada postoje dvije škole u dvije zasebne zgrade. To su muška dvorazredna i ženska jednorazredna škola smještena u maloj kućici u predjelu zvanom Žalo. Na mjestu nekadašnje ženske škole sagrađena je godine 1901. nova školska zgrada, i to doprinosima Milnarana crkvovinara, o čemu svjedoči spomen-ploča na pročelju školske zgrade. Godine 1934./35. spajaju se muška i ženska škola u Državnu mješovitu šestorazrednu pučku školu, koja nosi naziv Prestolonasljednik Petar II. Prvim upraviteljem imenovan je Frano Trebotić. Godine 1956./57. Narodni odbor Općine Brač školu je osnovao kao sedmorazrednu osnovnu školu. Godine 1959./60. milnarskoj školipripojeni su viši razredi osnovne škole iz Ložišća, a škola u Ložišću postaje njezina područna škola s nižim odjeljenima. Godine 1965./66. Skupština Općine Brač donijela je Rješenje kojim se utvrđuje da na području Milne, Bobovišća i Ložišća djeluje osnovna škola Milna bez područnih odjeljenja što znači da osim milnarske djece školu pohađaju i učenici putnici iz Ložišća i Bobovišća. Učenici su do 1964. godine pješačili 6 km. Iste godine nabavljen je kamion, a zatim autobus sa 16 sjedala, vlasništvo Poljoprivredne zadruge iz Ložišća. Godine1960./61. škola je dobila ime Romano Marinović. Godine 1992./93. školi se ponovno vraća naziv Osnovna škola Milna.

Kultura

  • članovi društva HRVATSKO NARODNO POSIJELO (oko 1930.)

Andro Sfarčić, Zuan Mladinić, Ante Mladinić, dr. Ante Buzolić, Frane Aras, Miko Mandinić, Ivo Lentić, Luka Poklepović, Petar Scarneo, Josip Denegri, Nini Filipić, Rodolfo Scarneo, Toni Buzolić, žandar zvani Ile, Franci Trebotić, Tonko Peruzović-Rošo, Andro Lentić, dr. Ante Mandinić, Nade Sfarčić, Jure Guić, Rikardo Filipić.

  • crkveni pjevački zbor (oko 1936.)

Ivan Marinović (meštre Ive), Nade Sfarčić, Ante Poklepović, Petar Marinović (Runko), Mate Rude, Pere Kosirić, Stjepan Brkuljić, Vicko Butorović, Ivan Poklepović (krivi Ive), Bule Filipić, Josip Butorović, Nikola Poklepović (Pavini), Luca Boginica, Seka Štefe Marinović, Milka Boban, Luca r.Aračić (Šeradota), Marija Mirić, Marica Markusović, Milka Poklepović, Marija Marinović (Runkota), Neda Bonačić (Karmelota), Mileva Urbani, Marija Sekul (Katine), Seka Žuvić, Margarita marinović (Runkota), Jozica Marinović, Marija Markusović, Pičina Marinović r.Grassi, Marija Poklepović, Nada Bonačić, Maro Guić, Neda Markusović, Katica Mladinić (Bateta), Vinka Lozić, Dinka Bonačić (Ludočorini), Lukra Bonačić (Karmelota), Marija Guić (Tamburlota), Katica Markusović ud.Poklepović...

Šport

Betonsko nogometno igralište "Crvana" na kojemu se igraju utakmice maloga nogometa.

Iz Milne potječu neki poznati igrači i treneri Hajduka: Butorović, Poklepović, Buzolić, Lombardić, Peruzović, Trebotić, Galović.

Vanjske poveznice

Izvori

  1. Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
  2. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
  3. [1] Popis stanovništva po gradovima/općinama 2011.
  4. [2] Popis stanovništva prema narodnosti po gradovima/općinama 2011.
  5. [3] Popis stanovništva prema vjeri po gradovima/općinama 2011.
  6. Brački zbornik br. 6, Dasen Vrsalović-Povijest otoka Brača, Skupština općine Brač, Supetar 1968., str. 175.

5. http://hrcak.srce.hr/110678 Galović, Filip (2013). Romanski elementi u nazivlju odjevnih predmeta, obuće i modnih  dodataka u milnarskome idiomu. Čakavska rič 41.1-2: 159-188.