Vanja Radauš: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 71: | Redak 71: | ||
Slika:Bombas_Gradski_park_Zemun.jpg|''Bombaš'', u Gradskom parku u [[Zemun]]u, postavljen 1946. |
Slika:Bombas_Gradski_park_Zemun.jpg|''Bombaš'', u Gradskom parku u [[Zemun]]u, postavljen 1946. |
||
Slika:Moderna_galerija_Zagreb_dvoriste_240209.jpg|Skulptura "Ranjenik" smještena na cvjetnom rondu u dvorištu [[Moderna galerija|Moderne galerije]] u Zagrebu. |
Slika:Moderna_galerija_Zagreb_dvoriste_240209.jpg|Skulptura "Ranjenik" smještena na cvjetnom rondu u dvorištu [[Moderna galerija|Moderne galerije]] u Zagrebu. |
||
Slika:Hugo_Conrad_von_Hötzendorf.jpg|Poprsje [[Hugo Conrad von Hötzendorf|Huga Conrada von Hötzendorfa]], u Osijeku na Europskoj aveniji |
Slika:Hugo_Conrad_von_Hötzendorf.jpg|Poprsje [[Hugo Conrad von Hötzendorf|Huga Conrada von Hötzendorfa]], u Osijeku na Europskoj aveniji. |
||
Slika:Koncarev spomenik u Zagrebu.jpg|Spomenik [[Rade Končar|Rade Končara]], u krugu tvornice Končar-Siemens u Zagrebu. |
|||
Slika:Spomenik_palim_borcima-Podsused.JPG|Spomenik partizanima iz Podsuseda, poginulima u NOB-i, Zagreb. |
|||
</gallery> |
</gallery> |
||
Inačica od 18. srpnja 2016. u 22:03
| Vanja Radauš | |
 | |
| Rođenje | 29. travnja 1906., Vinkovci |
|---|---|
| Smrt | 24. travnja 1975., Zagreb |
| Vrsta umjetnosti | kiparstvo - slikarstvo |
| Praksa | Zagreb, Pariz |
| Utjecali | Rodin, Bourdelle |
| Poznata djela | Bacač diska, Spomenik palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu, Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue, Vatroslav Lisinski |
| Portal o životopisima | |
Vanja Radauš (Vinkovci, 29. travnja 1906. - Zagreb, 24. travnja 1975.), bio je hrvatski kipar, slikar i književnik. Jedan je od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne umjetnosti 20. stoljeća.[1]
Životopis
Vanja Radauš rođen je u Vinkovcima 1906. godine. U rodnom gradu polazio je osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je kiparstvo na Akademiji, u Zagrebu, od 1924. do 1930. godine.[2] Sudjelovao je u Narodnooslobodilačkom pokretu za vrijeme Drugoga svjetskog rata.[2] Bio je redoviti profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti od 1945. do 1969. godine.[1] Od 1947. godine član je HAZU, a od 1950. godine je, kao majstor kiparstva, vodio svoju majstorsku radionicu za studente postdiplomce.[1] Vanja Radauš je na nagovor skladateljice Ivane Lang izradio kip Vatroslava Lisinskoga koji se i danas čuva u Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.
Godine 1975. počinio je samoubojstvo, što kao uzrok smrti nije razjašnjeno u potpunosti.[3]
Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[4]
Djelo
Kiparstvo je diplomirao 1930. godine na zagrebačkoj Likovnoj akademiji kod Ivana Meštrovića. U prvome razdoblju (1932.-1943.) stvarao je pod utjecajem Rodina i Bourdellea. Godine 1932. postaje članom grupe Zemlja i izlaže na mnogim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1936. godine radi seriju crteža "Dance macabre" a 1937. godine dekalkomanije[5] koje prethode našoj nefigurativnoj umjetnosti lirske orijentacije. Vanja Radauš 1950. godine izabran je, uz Vojina Bakića, Kostu Angelija Radovanija i Zorana Mušiča, i predstavljao je Jugoslaviju na Venecijanskom bijenalu.
Snažan pečat ostavio je svojim kiparskim ciklusima (Tifusari, 1956.-1959., Panopticum croaticum, 1959.-1961., Čovjek i kras, 1961.-1963., Krvavi fašnik, 1966., Apstraktne forme, 1966.-1968., Zatvori i logori, 1969., te Stupovi hrvatske kulture, 1969.-1975.).[1] Raspon Radauševa opusa proteže se od medalje do spomeničkih ostvarenja.[1]
- spomenik u Perivoju slobode, Karlovac,[6] 1955.
Književno stvaralaštvo
Vanja Radauš za života objavio je dvije zbirke pjesama, Slavonijo zemljo plemenita iz 1969. godine i Kosilica vremena, objavljenu 1971. godine te poemu Requiem za tifusare, isto 1971. godine.[8][9] Posmrtno je 2000. godine dr. Hrvojka Mihanović-Salopek priredila knjigu pjesama Buđenje snova, Radauševu donedavno nepoznatu rukopisnu poeziju nastalu od 1968. do 1974. godine.[9][10][11] Njegov prozni opus, većinom, ostao je neobjavljen a za života objavio je dva ulomka romana Let u bezdan i Vihori u virovima (1973.).[9]
Pjesnički utjecaj
Nekoliko pjesama Vanje Radauša uglazbila je skladateljica Ivana Lang.[12] Radaušev pjesnički opus bio je izvorom njezina trajnoga interesa potkraj pedesetih i na početku šezdesetih godina 20. stoljeća te ona tada piše popijevku Slavonija, prvu na njegov tekst.[13] Na njegove tekstove zatim sklada, 1965. godine, i popijevku Lisinskom (op. 65) te, 1970. godine, ciklus Bezimenoj (op. 75):
- "Da li se svjetovi gase
- Da li je ovo oblak u mojoj sobi
- Svejedno da li su pravci krivulje
- Prošla je godina"
a 1974. godine popijevku Prosula se sunčina (op. 85).[13]
Književna djela
- Mi pamtimo..., Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1945.
- Slavonijo zemljo plemenita, (zbirka pjesama), Zora, Zagreb, 1969.
- 1. Znanstveni sabor Slavonije i Baranje, JAZU, Zagreb, 1970. (urednik)
- Arhitektonski spomenici Slavonije: tursko razdoblje, barok i klasicizam, Povijesni muzej Hrvatske-JAZU, Zagreb, 1971. (urednik)
- Kosilica vremena, (zbirka pjesama), Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1971.
- Requiem za tifusare, (poema), Vlastita naklada, Zagreb, 1971.[8]
- Srednjovjekovni spomenici Slavonije, JAZU, Zagreb, 1973.
- Spomenici Slavonije iz razdoblja XVI do XIX stoljeća, JAZU, Zagreb, 1975.
Posmrtno
- Slavonijo, zemljo plemenita / Vanja Radauš, (prir. i pog. napisao Goran Rem), Privlačica, Vinkovci, 1994.
- Buđenje snova, (knjiga pjesama), Naklada Ljevak, Zagreb, 2000., (prir. dr. Hrvojka Mihanović-Salopek)
Nagrade
- 1937.: I. nagrada, Novi Sad. (s Jozom Kljakovićem).[14]
- 1959.: Godišnja Nagrada Vladimir Nazor - Likovna umjetnost.[15]
Galerija djela
-
-
Petrica i galženjaki (bronca), 1973., Dvorac Oršić u Gornjoj Stubici. -
Spomenik palim hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu na zagrebačkom Mirogoju, rad Radauš-Turkalj. -
Spomenik poginulim borcima i žrtvama fašističkoga terora u Puli. -
![Poprsje Đure Đakovića u Zagrebu, Medveščak 2, postavljena 1986., rad iz 1969.[16]](//upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/cf/Poprsje_%C4%90ure_%C4%90akovi%C4%87a.JPG/108px-Poprsje_%C4%90ure_%C4%90akovi%C4%87a.JPG)
Poprsje Đure Đakovića u Zagrebu, Medveščak 2, postavljena 1986., rad iz 1969.[16] -
Bombaš, u Gradskom parku u Zemunu, postavljen 1946. -
Skulptura "Ranjenik" smještena na cvjetnom rondu u dvorištu Moderne galerije u Zagrebu. -
Poprsje Huga Conrada von Hötzendorfa, u Osijeku na Europskoj aveniji. -
Spomenik Rade Končara, u krugu tvornice Končar-Siemens u Zagrebu. -
Spomenik partizanima iz Podsuseda, poginulima u NOB-i, Zagreb.
![Poprsje Đure Đakovića u Zagrebu, Medveščak 2, postavljena 1986., rad iz 1969.[16]](/wiki/Datoteka:Poprsje_%C4%90ure_%C4%90akovi%C4%87a.JPG)
Vidi još
- Državni grb Narodne Republike Hrvatske, potpuni dizajn.[17]
- Pobuna Hrvata u mjestu Villefranche de Rouergue, skulptura.[18]
Izvori
- ↑ a b c d e D. J., Trideset sjajnih portreta kipara koji je obilježio 20. stoljeće, Večernji list, 30. svibnja 2010., preuzeto 3. lipnja 2012.
- ↑ a b Zbirka pjesama Kosilica vremena u izdanju Matice Hrvatske. (prvo izdanje)
- ↑ Jelka Radauš: Moj se muž sigurno nije ubio, Jutarnji list, 17. lipnja 2006., (Članak sadrži opširni životopis i izjave supruge), preuzeto 30. svibnja 2010.
- ↑ Gradska groblja Zagreb - R, preuzeto 22. veljače 2013.
- ↑ Zavičajni muzej Stjepana Grubera, preuzeto 30. svibnja 2010.
- ↑ Naručeno čišćenje spomenika u Perivoju – o cijeni ovisi hoće li ruglo zablistati , KAportal, 10. travnja 2012.
- ↑ Sandra Cekol, Filatelija: Motivi prigodnih maraka. Tvorac i obnovitelj., Vijenac, broj 316, 13. travnja 2006., preuzeto 22. veljače 2013.
- ↑ a b Matica hrvatska. Katica Čorkalo, Pjesnik zemlje i prozaik sjećanja, preuzeto 22. veljače 2013.
- ↑ a b c dr. sc. Anica Bilić, Vanji Radaušu (1906.-1975.), prigodom stogodišnjice rođenja, Glasnik ZAKUD-a, godina I, broj 2, prosinac 2005., str. 18., (http://www.zakud.com/upload/Glasnik_ZAKUD_2[1].pdf), preuzeto 22. veljače 2013.
- ↑ vjesnik.hr: Sead Begović, Ljepotnost želje za običnim, preuzeto 23. veljače 2011.
- ↑ HAZU: Hrvojka Mihanović-Salopek, Priređene knjige i rukopisi, preuzeto 23. veljače 2011.
- ↑ 'Muzički informativni centar'
- ↑ a b Matica hrvatska. Bosiljka Perić-Kempf, Glazbena povijest: Intimistički opus Ivane Lang, preuzeto 3. lipnja 2012.
- ↑ Hrvatski biografski leksikon: Kljaković, Joza (Josip, Jozo), preuzeto 5. kolovoza 2012.
- ↑ Dobitnici Nagrade Vladimir Nazor, 1959.-2004., preuzeto 3. lipnja 2012.
- ↑ zagrebacki.info: Đuro Đaković, preuzeto 6. ožujka 2013.
- ↑ Stuparić, Darko. Diplomati izvan protokola: ambasadori Titove Jugoslavije, CKD, Zagreb, 1978., str. 75.
»Dali smo ideju da u grbu, a da pri tom ostanemo pri tradicionalnom hrvatskom grbu, treba da budu i more, industrijalizacija i poljoprivreda. Vanja Radauš je to tada slikarski i kiparski uobličio, prema našim idejama. Današnji hrvatski grb Vanjina je kreacija!«(str. 75.) - ↑ Željka Čorak, Postavljen spomenik Vanje Radauša u Villefranche–de–Rouergueu, Vijenac, broj 328, 12. listopada 2006., preuzeto 3. lipnja 2012.
Vanjske poveznice
- Poštanska markica i životopis na Pošta.hr
- Katalog izložbe održane 2010. na Culture.net PDF