Razlika između inačica stranice »Komunistička partija Hrvatske«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
1940. KPH još zastupa "pacifističku liniju" - u situaciji kada je komunistički [[Sovjetski Savez]] slijedom [[Pakt Ribbentrop-Molotov|Pakta Ribbentropp-Molotov]] u savezništvu s [[Treći Reich|nacističkom Njemačkom]] redom osvajao područja zemalja istoka Europe i na taj način širio komunizam. Glavni sekretar KPH Rade Končar s dijelom rukovodstva Partije sklanja se u Split koji je priključen Kraljevini Italiji, gdje pod budnim okom talijanskih policijskih vlasti može pripremati akcije radi destabilizacije [[Ustaše|ustaškog]] režima koji na iznimno agresivan način provodi ekstremne protužidovske, proturomske i protusrpske mjere u [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] pod njemačkim pokroviteljstvom: izgleda da su talijanske vlasti vidjele u komunistima (još) jedan faktor koji je mogao oslabiti poziciju ustaških vlasti koje nisu Kraljevini Jugoslaviji htjele predati baš sva hrvatska područja uz Jadran koja je Italija zahtijevala nakon sloma Jugoslavije.
 
Nakon odluke jugoslavenskog režima da pristupi [[trojni savez|Trojnom savezu]] KPH nije ni na koji način sudjelovala u aktivnostima protivnika približavanja Njemačkoj - koji su mahom bili vezani uz [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Britanske]] interese, na način sličan vezanosti KPH uz interese tadašnjeg njemačkog saveznika Sovjetskog saveza. U [[Državni udar u Kraljevini Jugoslaviji|državnom udaru od 27. ožujka 1941. god.]] komunisti nisu sudjelovali ni na kakav način. Odmah nakon iznenadnog [[Operacija Barbarossa|napada Njemačke na Sovjetski savez]], hrvatski komunisti (koji su prema Sovjetskom Savezu gojili zanos upravo religioznog tipa) i bez formalne odluke Partije [[22. lipnja]] [[1941]]. osnivaju [[Prvi sisački partizanski odred]] (vidi: [[Dan antifašističke borbe]]). Vodeća je bila uloga KPH i Narodne fronte u kasnijem oružanom otporu, kao i prilikom uspostavljanja [[Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske|Zemaljskoga antifašističkoga vijeće narodnoga oslobođenja Hrvatske]].
 
== Nakon Drugoga svjetskog rata ==
{{glavni|Savez komunista Hrvatske}}
Nakon oslobođenja zemlje od njemačke okupacije KPH, kao dio [[KPJ]], preuzima vlast u Hrvatskoj i nakon - [[Jugokomunistički zločini nakon završetka Drugog svjetskog rata|provođenja revolucionarnog terora]] - zavodi komunističku [[Totalitarizam|totalitarnu]] vladavinu. Nakon razlaza [[Tito i staljinizam|Tita i Staljina]] [[1948.]] godine sa zidova školskih učionica i drugih javnih prostor skidaju se Staljinove slike, a među članovima KPH provodi se "čistka" u kojoj mnogo članova KPH završava u [[Politički logor Goli otok|logoru na Golom Otoku]]; komunistički režim u Jugoslaviji opstaje zahvaljujući znatnoj gospodarskoj, humanitarnoj i vojnoj pomoći [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velike Britanije]]. Godine [[1952]]. KPH mijenja ime u Savez komunista Hrvatske; te nastavlja čvrsto vladati Hrvatskom koja se - doduše ne jednakom brzinom kao europske zemlje koje nisu pod komunističkom vladavinom - znatno industrijalizira i modernizira. 1971. godine vodstvo SKH kojem je na čelu [[Savka Dabčević-Kučar]] nastoji liberalizirati vladavinu uz veće uvažavanje hrvatskog nacionalnog interesa, ali to tzv. [[Hrvatsko proljeće]] biva vrlo grubo slomljeno i vlast u Hrvatskoj preuzimaju [[Antihrvatstvo|antihrvatski]] elementi u redovima SKH. Nakon demokratskih promjena početkom 1990.-ih godina djeluje pod imenom "[[Socijaldemokratska partija Hrvatske]]", te je do sada u dva mandata predvodila vladajuću većinu u [[Hrvatski sabor|Hrvatskom saboru]] i [[Vlada Republike Hrvatske|Vladi]] [[Republika Hrvatska|Republike Hrvatske]].
 
== Sekretari Centralnog komiteta KPH-SKH ==

Navigacijski izbornik