Natalija Gončarova: razlika između inačica
nova stranica: 230px|minijatura|desno|Natalija Gončarova '''Natalija Sergejevna Gončarova''' (rus. Ната́лья Серге́евна... |
ispravka rodbinske veze sa Puškinovom ženom: ruska W. правнучатая племянница; franc. W. arrière-petite-fille u odnosu na Nataliju Nikolajevnu Gončarovu; 2-3 manje izmjene |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Natalia Sergeyevna Goncharova.jpg|230px|minijatura|desno|Natalija Gončarova]] |
[[Datoteka:Natalia Sergeyevna Goncharova.jpg|230px|minijatura|desno|Natalija Gončarova]] |
||
'''Natalija Sergejevna Gončarova''' ([[ruski|rus]]. Ната́лья Серге́евна Гончаро́ва; [[Tula]], [[4. lipnja]] [[1881]]. — [[Pariz]], [[17. listopada]] [[1962]].) bila je [[Ruska avangarda|ruska avangardna]] [[slikar]]ica, [[kostimograf]]kinja, spisateljica, [[ilustrator]]ica i scenska [[dizajner]]ica. |
'''Natalija Sergejevna Gončarova''' ([[ruski|rus]]. Ната́лья Серге́евна Гончаро́ва; [[Tula]], [[4. lipnja]] [[1881]]. — [[Pariz]], [[17. listopada]] [[1962]].) bila je [[Ruska avangarda|ruska avangardna]] [[slikar]]ica, [[kostimograf]]kinja, spisateljica, [[ilustrator]]ica i scenska [[dizajner]]ica. Sestra njezine prabake bila je Natalija Nikolajevna Gončarova, [[žena]] pjesnika [[Aleksandar Puškin|Aleksandra Puškina]]. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Natalija Gončarova rođena je u Tuli na imanju svog oca, poznatog [[arhitekt]]a i [[matematičar]]a, Sergeja Gončarova. 1891. godine [[obitelj]] se preselila u [[Moskva|Moskvu]], gdje je 1901. upisala Moskovsku školu slikarstva, kiparstva i arhitekture. Tu je upoznala Mihajla Larionova, koji je također bio student iste škole. Kasnije su formirali životnu vezu. |
Natalija Gončarova rođena je u Tuli na imanju svog oca, poznatog [[arhitekt]]a i [[matematičar]]a, Sergeja Gončarova. 1891. godine [[obitelj]] se preselila u [[Moskva|Moskvu]], gdje je 1901. upisala Moskovsku školu slikarstva, kiparstva i arhitekture. Tu je upoznala Mihajla Larionova, koji je također bio student iste škole. Kasnije su formirali životnu vezu. |
||
Larionov i Gončarova su osnivači dvaju važnih ruskih umjetničkih grupa: “Jack of Diamonds” (1909.-1911.) i mnogo radikalnije “Magareći rep” (1912.-1913.). ''Magareći rep'' je zamišljen kao namjeran prekid utjecaja europske umjetnosti i uspostavljanje nezavisne ruske škole moderne umjetnosti. Utjecaj ruskog [[ |
Larionov i Gončarova su osnivači dvaju važnih ruskih umjetničkih grupa: “Jack of Diamonds” (1909.-1911.) i mnogo radikalnije “Magareći rep” (1912.-1913.). ''Magareći rep'' je zamišljen kao namjeran prekid utjecaja europske umjetnosti i uspostavljanje nezavisne ruske škole moderne umjetnosti. Utjecaj ruskog [[futurizam|futurizma]] je vidljiv i u daljim radovima Gončarove. U početku preokupirana [[ikonopis]]om i primitivizmom ruske narodne umjetnosti, Gončarova je postala poznata zbog svojih futurističkih radova, kao što je „Biciklist“. |
||
[[Datoteka:Natalia Goncharova, 1913, The Cyclist, oil on canvas, 78 x 105 cm, The Russian Museum, St.Petersburg.jpg|220px|minijatura|lijevo|"Biciklist", 1913.]] |
[[Datoteka:Natalia Goncharova, 1913, The Cyclist, oil on canvas, 78 x 105 cm, The Russian Museum, St.Petersburg.jpg|220px|minijatura|lijevo|"Biciklist", 1913.]] |
||
Kao vođe moskovskih futurista, Gončarova i Larionov organizirali su provokativna večernja predavanja u istom tonu kao i njihove talijanske kolege. Gončarova je također bila uključena u [[grafički dizajn]] - pisanje i ilustriranje u futurističkom stilu. |
Kao vođe moskovskih futurista, Gončarova i Larionov organizirali su provokativna večernja predavanja u istom tonu kao i njihove talijanske kolege. Gončarova je također bila uključena u [[grafički dizajn]] - pisanje i ilustriranje u futurističkom stilu. |
||
Gončarova je bila i član ''[[Plavi jahač|Plavog jahača]]'', avangardne grupe osnovane 1911. godine. 1915. godine počela je dizajnirati [[kostim]]e za [[balet]] i nastanila se u [[Ženeva|Ženevi]]. U Pariz se preselila 1921. godine, gdje je dizajnirala niz scenografija iz [[Sergej Djagiljev| |
Gončarova je bila i član ''[[Plavi jahač|Plavog jahača]]'', avangardne grupe osnovane 1911. godine. 1915. godine počela je dizajnirati [[kostim]]e za [[balet]] i nastanila se u [[Ženeva|Ženevi]]. U Pariz se preselila 1921. godine, gdje je dizajnirala niz scenografija iz [[Sergej Djagiljev|Djagiljevljevih]] baleta. |
||
Ona i Larionov postali su francuski državljani 1939. godine. |
Ona i Larionov postali su francuski državljani 1939. godine. |
Inačica od 27. kolovoza 2016. u 20:51
Natalija Sergejevna Gončarova (rus. Ната́лья Серге́евна Гончаро́ва; Tula, 4. lipnja 1881. — Pariz, 17. listopada 1962.) bila je ruska avangardna slikarica, kostimografkinja, spisateljica, ilustratorica i scenska dizajnerica. Sestra njezine prabake bila je Natalija Nikolajevna Gončarova, žena pjesnika Aleksandra Puškina.
Životopis
Natalija Gončarova rođena je u Tuli na imanju svog oca, poznatog arhitekta i matematičara, Sergeja Gončarova. 1891. godine obitelj se preselila u Moskvu, gdje je 1901. upisala Moskovsku školu slikarstva, kiparstva i arhitekture. Tu je upoznala Mihajla Larionova, koji je također bio student iste škole. Kasnije su formirali životnu vezu.
Larionov i Gončarova su osnivači dvaju važnih ruskih umjetničkih grupa: “Jack of Diamonds” (1909.-1911.) i mnogo radikalnije “Magareći rep” (1912.-1913.). Magareći rep je zamišljen kao namjeran prekid utjecaja europske umjetnosti i uspostavljanje nezavisne ruske škole moderne umjetnosti. Utjecaj ruskog futurizma je vidljiv i u daljim radovima Gončarove. U početku preokupirana ikonopisom i primitivizmom ruske narodne umjetnosti, Gončarova je postala poznata zbog svojih futurističkih radova, kao što je „Biciklist“.
Kao vođe moskovskih futurista, Gončarova i Larionov organizirali su provokativna večernja predavanja u istom tonu kao i njihove talijanske kolege. Gončarova je također bila uključena u grafički dizajn - pisanje i ilustriranje u futurističkom stilu.
Gončarova je bila i član Plavog jahača, avangardne grupe osnovane 1911. godine. 1915. godine počela je dizajnirati kostime za balet i nastanila se u Ženevi. U Pariz se preselila 1921. godine, gdje je dizajnirala niz scenografija iz Djagiljevljevih baleta.
Ona i Larionov postali su francuski državljani 1939. godine.
Umrla je u Parizu, 1962. godine.