Bokmål: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
[[Datoteka:Målformer i Norge.svg|250px|thumb|right|Zemljovid službenih inačica norveškog jezika po općinama u Norveškoj. Plavo je novonorveški (nynorsk), crveno je bokmål, a sivo neutralna područja.]]
[[Datoteka:Målformer i Norge.svg|250px|thumb|right|Zemljovid službenih inačica norveškog jezika po općinama u Norveškoj. Plavo je novonorveški (nynorsk), crveno je bokmål, a sivo neutralna područja.]]
'''Bokmål''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=nob nob]; u prijevodu ''knjiški jezik'') zvan katkad i riksmål (''državni jezik'' ), jedan je od šest [[Istočnoskandinavski jezici|istočnoskandinavskih]] jezika. Kao i drugi standardni norveški jezik, [[nynorsk]], to je u biti pisani jezik, ali većina Norvežana govori dijalektima koji se više ili manje razlikuju od pisanog jezika. Bokmål je blizu, a dijelom proizlazi iz [[danski jezik|danskog]] jezika 19. stoljeća. Od dva oblika norveškog standarda, Bokmål je stariji i rasprostranjeniji među govornicima, prema procjeni njime se služi 85-90% stanovništva u [[Norveška|Norveškoj]]. Iznimka su zapadni dijelovi Norveške gdje većina govornika još uvijek služi nynorskom. Bokmål je standardna inačica norveškoga jezika koju najčešće uči strani studenti. Konzervativnija pravopisna norma, poznatija kao riksmål, nije službeni jezični oblik, ali naširoko je upotrebljavaju novinari i autori.
'''Bokmål''' (ISO 639-3: [http://www.sil.org/ISO639-3/documentation.asp?id=nob nob]; u prijevodu ''knjiški jezik'') zvan katkad i riksmål (''državni jezik'' ), jedan je od šest [[Istočnoskandinavski jezici|istočnoskandinavskih]] jezika. Kao i drugi standardni norveški jezik, [[nynorsk]], to je u biti pisani jezik, ali većina Norvežana govori dijalektima koji se više ili manje razlikuju od pisanog jezika. Bokmål je blizu, a dijelom proizlazi iz [[danski jezik|danskog]] jezika 19. stoljeća. Od dva oblika norveškog standarda, Bokmål je stariji i rasprostranjeniji među govornicima, prema procjeni njime se služi 85-90% stanovništva u [[Norveška|Norveškoj]]. Iznimka su zapadni dijelovi Norveške gdje se većina govornika još uvijek služi nynorskim. Bokmål je standardna inačica norveškoga jezika koju najčešće uče strani studenti. Konzervativnija pravopisna norma, poznatija kao riksmål, nije službeni jezični oblik, ali je naširoko upotrebljavaju novinari i autori.


==Povijest==
==Povijest==

Inačica od 17. rujna 2016. u 12:43

Zemljovid službenih inačica norveškog jezika po općinama u Norveškoj. Plavo je novonorveški (nynorsk), crveno je bokmål, a sivo neutralna područja.

Bokmål (ISO 639-3: nob; u prijevodu knjiški jezik) zvan katkad i riksmål (državni jezik ), jedan je od šest istočnoskandinavskih jezika. Kao i drugi standardni norveški jezik, nynorsk, to je u biti pisani jezik, ali većina Norvežana govori dijalektima koji se više ili manje razlikuju od pisanog jezika. Bokmål je blizu, a dijelom proizlazi iz danskog jezika 19. stoljeća. Od dva oblika norveškog standarda, Bokmål je stariji i rasprostranjeniji među govornicima, prema procjeni njime se služi 85-90% stanovništva u Norveškoj. Iznimka su zapadni dijelovi Norveške gdje se većina govornika još uvijek služi nynorskim. Bokmål je standardna inačica norveškoga jezika koju najčešće uče strani studenti. Konzervativnija pravopisna norma, poznatija kao riksmål, nije službeni jezični oblik, ali je naširoko upotrebljavaju novinari i autori.

Povijest

Prvi pravopis službeno je usvojen 1907. pod imenom riksmål, a na njemu se radilo od 1879. To je u biti prilagođeni danski književni jezik, jer je u prošlosti Norveška bila u uniji s Danskom, pa su tim dano-norveškim jezikom govorile norveške gradske i intelektualne elite, posebice u glavnom gradu. Kada su velike konzervativne novine Aftenposten 1923. počele objavljivati tekstove na novome pravopisu, danski je jezik praktički izašao iz uporabe u Norveškoj.

Ime bokmål službeno je usvojeno 1929., a predložene su i radikalnije jezične reforme da bi se u budućnosti oba jezična oblika ujedinila u samnorsk. Ovoj se reformi, međutim, protive intelektualci koji zagovaraju stariju ortografiju i riksmål. Nakon Drugog svjetskog rata pojačala se borba protiv zbližavanja dviju standarda u samnorsk, pa su naknadne jezične reforme u bokmålu pravopisno bliže rješenjima koja zastupaju pristaše konzervativnijeg riksmåla.

U školama je za vrijeme Drugog svjetskog rata naglo pao broj polaznika na riksmålu/bokmålu,a nynorsk je učilo više od jedne trećine učenika. Nakon rata došlo je do novih jezičnih reformi, bokmål je ponovno populariziran i bilježio je stalni porast. Danas se taj jezični oblik poučava u gotovo 90% norveških osnovnih škola, a nynorsk je popularniji jezični oblik u regijama na zapadu Norveške.

Jedan je od dva člana norveškog makrojezika [nor][1].

Vidi

Izvori

Vanjske poveznice