Razlika između inačica stranice »Jelena Čović«

Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Dodano 138 bajtova ,  prije 5 godina
bez sažetka
m (uklonjena kategorija Slikarice uz pomoć dodatka HotCat)
'''Jelena Čović''' ([[Subotica]], [[13. srpnja]] [[1879.]] - [[12. listopada]] [[1951.]]) je, bila je poznata subotička akademska [[slikarstvo|slikarica]]. Bila je prvom akademski obrazovanom slikaricom među [[Hrvati u Vojvodini|Hrvatima]] sa sjevera [[Bačka|Bačke]] <ref name="Miković">[[Milovan Miković]]: Povratak izbrisanog slikara, ''Klasje naših ravni'', br. 1-2/2003., str. 108.<br>[[Blaško H. Vojnić]]: ''Hrvatska riječ'', 15. svibnja 1953.</ref>. Najpoznatiji su njeninjezini [[portret]]i.
 
== Životopis ==
RodilaJelena Čović rodila se [[1879.]] godine u Subotici od oca Grge Čovića, odvjetničkog pisara i majke Sibile rođ. Malagurski, u siromašnoj obitelji.
 
Unatoč teškoj imovinskoj situaciji u obitelji, još u mladosti odlučila se za slikarski poziv. [[1900.]] jegodine otišla je u [[Šopron]] učiti slikarstvo, u privatnu školu mađarskog akademskog slikara Gusztava Brandla Kesegija, Školu za primijenjenu umjetnost.<ref name="Merković">Radio Subotica na hrvatskom. Na današnji dan: 6. srpnja. Priredio: [[Lazar Merković]]</ref> Novčanu potporu za to školovanje je dobila od netkog od rodbine.
 
Jelena Čović se pokazala darovitom, tako da je 6. srpnja 1901. godine<ref name="Merković"/> već imala svoju samostalnu izložbu [[crtež]]a i to u [[Subotica|Subotici]], u velikoj dvorani hotela Pešta (donedavno jednoj od prostorija Narodnog kazališta).<ref name="Merković"/> Izložila je crteže koje je mjesec dana prije izložila na promotivnoj izložbi škole.<ref name="Merković"/> Vidjeli su je brojni imućniji i utjecajni Subotičani, a i medijski odjek je bio vrlo povoljan, jer je dobila same pohvale. Sve je to rezultiralo da je grad Subotica, kojem je tada gradonačelnikom bio [[Lazar Mamužić]] izglasovao da joj se dade financijska potpora za daljnje školovanje.
 
Jelena Čović je potom nastavila školovanje u Šopronu, a poslije u [[Budimpešta|Budimpeštu]] i [[München]] u kojem je boravila od 1903.- do 1905. godine, a u međuvremenu jemeđudobi imala je još jednu samostalnu izložbu. To je razdoblje bilo vrhuncem njenog stvarateljskog, ali i životnog razdoblja. Nakon toga su njenenjezine životne prilike su se pogoršavale. Novi sastav gradske uprave odobrio joj je odobrio daleko manje stipendije u odnosu na one koliko je Mamužićeva uprava učinila. Ipak pomoću nepoznatih ljubitelja umjetnosti je [[1904.]] godine Jelena Čović dobila je prostor (vila) na [[Palić]]u gdje je mogla ostvariti svoju zamisao o ljetnjoj slikarskoj školi (gradska uprava to nije odobrila).
 
U svojoj školi je kako se pokazalo, bila ispred svogsvoga vremenadoba: izvodila je učenike u prirodu gdje je držala nastavu. U svjetskoj praksi je to postala normalna stvar tek nakon pojave impresionizma.
 
Po konačnom povratku iz Münchena je imala je zamisao otvoriti tečaj umjetnosti u Subotici, no životna praksa u Subotici je bila je drukčija. Potom se zaposlila u Slobodnom liceju u kojem je radila sve dok istome vlasnik nije postala država, nakon čega je Jelena Čović ostala bez posla.
 
[[1907.]] jegodine otišla je iz Subotice u [[Keseg]] kod subotičke veleposjednice Gabrijele Vermes, koja je bila mecena mnogima, a posebice joj je drago bilo slikarstvo.
 
Poslije je zabilježeno da je Čović radila u galeriji u [[Berlin]]u i u [[pariz|pariškom]] [[Louvre]]u, gdje je kopirala slike velikih majstora.
 
1909. godine, u svojoj 30-oj godini je, dokumentirano je u knjizi da je Jelena Čović bila među najviđenijim osobama u Bačkoj, što je bila velika stvar s obzirom na to da je u to vrijeme vrlo malo žena bilo u tom statusu.
 
Kod Jelene Čović je slikanje počela učiti poznata subotička slikarica [[Angelina Mačković]] <ref name="Miković"> </ref>. Uvidjevši njennjezin dar, Jelena Čović i njennjezin otac su ju uputili studirati u Njemačku.
 
Početkom Prvog[[Prvi svjetskogsvjetski ratarat|Prvoga sesvjetskoga rata]] vraća se u Suboticu u kojoj ostaje do kraja rata. Slab imovinski status pratio ju je pratio sve vrijeme.
 
Ni nakon rata gradske vlasti nemaju razumijevanja za njenenjezine molbe da joj se da atelje. Poslije je Jelena Čović radila u Građanskoj školi gdje je predavala likovni odgoj. [[1930-ih]] Jelena Čović opet dolazi u pozornost i opet je subotičko slikarstvo obogatila svojim likovnim opusom.
 
Pred [[Drugi svjetski rat]] njenooduzela joj se oduzela desna ruka i njenomnjezinom slikanju bio je bio kraj.
 
Ipak, nekoliko mjeseci prije njene smrti doživjela je doživjela još jednu skupnu izložbu odnosno njenanjezina su djela bila izložena zajedno sas ostalim subotičkim likovnim umjetnicima.
 
Umrla je [[1951.]] godine. Do smrti bila je bila jedina akademska slikarica u vojvođanskih Hrvata <ref name="Miković"> </ref>.
 
NjenNjezin veliki slikarski opus proučava se i danas.<ref name="Merković"/> Njime se bavi kustosica Likovnog odjela [[Gradski muzej u Subotici|Gradskog muzeja u Subotici]] [[Olga Kovačev Ninkov]].<ref name="Merković"/>
 
== ReferenceIzvori ==
{{izvori}}
* {{srsrp iconoznaka}} [http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2079/strane/feljton.htm Subotičke] Subotičanke koje su zadužile ovaj grad - Bila je prva i neshvaćena, 4. siječnja 2008.
* {{srsrp iconoznaka}} [http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2080/strane/feljton.htm Subotičke] Subotičanke koje su zadužile ovaj grad - Male slike za veliki život, 11. siječnja 2008.
* {{srsrp iconoznaka}} [http://www.suboticke.net/arhiva/broj%2081/strane/feljton.htm Subotičke]Subotičanke koje su zadužile ovaj grad - Sve je slike poklonila, 18. siječnja 2008.
 
{{GLAVNIRASPORED:Čović, Jelena}}
 
<!-- srbijanski, jugoslavenski, mađarski (do 1918.) -->
[[Kategorija:Vojvođanski slikari]]

Navigacijski izbornik