Michelson-Morleyjev pokus: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nadopunio Michelson-Morleyev pokus
Redak 1: Redak 1:
[[datoteka:Michelson-Morleyev pokus 2.png|mini|desno|250px|Put zrake svjetlosti kroz Michelsonov interferometar: dvije zrake svjetlosti iz izvora svjetlosti se miješaju (interferiraju) preko ogledala na kojem je nanešeno srebro same na jednoj polovini i nakon toga odlaze do senzora ili osjetnika. Te dvije zrake se mogu miješati s pojačanjem ako su dvije zrake svjetlosti u fazi, ili oslabiti ako nisu u fazi, ovisno o udaljenostima između sva 3 ogledala.]]
'''Michelson-Morleyev pokus''' bio je pokus iz 1887. godine koji su sprovela dvojica znanstvenika [[Albert Abraham Michelson]] (1852. - 1931.) i [[Edward Morley|Edward Williams Morley]] (1838. –1923.). Pokusom su htjeli dokazati postojanje apsolutnog prostora s eterom, ali njihov pokus nije dokazao postojanje [[Eter (fizika)|etera]]. Pokus je promijenio postulate klasične fizike. Rezultati ovog pokusa i do danas se smatraju definitivnim dokazom da svjetlonosni [[eter]] ne postoji.


'''Michelson-Morleyjev pokus''' je najznačajniji i najutjecajniji [[pokus]] s takozvanim nultim rezultatom u [[Povijest fizike|povijesti znanosti]], izveden 1887. u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] u suradnji [[Albert Abraham Michelson|A. A. Michelsona]] i [[Edward Williams Morley|E. W. Morleyja]]. Pokus je bio namijenjen utvrđivanju relativne [[brzina|brzine]] [[gibanje|gibanja]] [[Zemlja|Zemlje]] u odnosu na [[eter]], [[Hipoteza|hipotetičko]] sredstvo kojim se, kako se vjerovalo, šire [[val]]ovi [[svjetlost]]i. Tijekom pokusa osjetljivi Michelsonov [[interferometar]] indirektno je uspoređivao duljine putova svjetlosti, koja se gibala u dva međusobno okomita smjera: u smjeru [[Zemljina putanja|gibanja Zemlje oko Sunca]] i okomito na taj smjer. Ideja pokusa bila je jednostavna: ako je [[brzina svjetlosti]] stalna s obzirom na pretpostavljeni eter kroz koji se [[Zemlja]] giba, onda bi se njezino gibanje moglo utvrditi uspoređivanjem brzine svjetlosti u smjeru gibanja Zemlje, gdje bi trebalo doći do zbrajanja brzine svjetlosti i brzine gibanja Zemlje, s brzinom svjetlosti pod pravim kutom prema smjeru gibanja Zemlje. Međutim, razlike nije bilo, otuda naziv nulti rezultat. Izostanak tog učinka obesnažio je stoljetnu teoriju o postojanju etera i pridonio spoznaji kako je brzina svjetlosti univerzalna [[konstanta]]. Premda nije pouzdano potvrđeno da je [[Albert Einstein]] u oblikovanju [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]] 1905. pošao baš od toga rezultata, pokus je omogućio prihvaćanje nove [[fizika|fizike]] i novih pojmova [[prostor]]a i [[Vrijeme (fizika)|vremena]] u usporedbi s [[Klasična fizika|klasičnom Newtonovom fizikom]]. <ref> '''Michelson-Morleyjev pokus''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=40559] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
Pokusom su pokušali su odrediti razliku u brzini dva svjetlosna snopa. Za mjerenje im je poslužio Michelsonov interferometar, uređaj koji u suvremeno doba ima primjenu u spektrometriji. Prvi svjetlosni snop koji su mjerili dolazio je iz pravca orbitalnog kretanja Zemlje oko Sunca. Drugi svjetlosni snop dolazio je iz pravca koji je pod pravim kutem u odnosu na Zemljino gibanje. Prema njihovoj nultoj hipotezi, svjetlosni snop iz smjera gibanja Zemlje kreće se protiv "eterskog vjetra", zbog čega bi mu brzina morala biti manja od brzine drugog svjetlosnog snopa.


==Izvori==
Pokus je više puta ponovljen. Nije uočena nikakva razlika u brzinama.
{{izvori}}


[[Kontrakcija dužine|Lorentz-Fitzgeraldova hipoteza kontrakcije]] pokušala je objasniti rezultate neuspjeha pokusa, a konačno rješenje dao je 1905. [[Albert Einstein]] u [[posebna teorija relativnosti|posebnoj teoriji relativnosti]]. Njome je izbačen eter kao medij širenja svjetlosti. Postulat ove teorije jest neovisnost [[brzina svjetlosti|brzine svjetlosti]] o brzini gibanja promatrača.


[[Kategorija:Relativnost]]
[[Kategorija:Relativnost]]

Inačica od 26. rujna 2016. u 09:30

Put zrake svjetlosti kroz Michelsonov interferometar: dvije zrake svjetlosti iz izvora svjetlosti se miješaju (interferiraju) preko ogledala na kojem je nanešeno srebro same na jednoj polovini i nakon toga odlaze do senzora ili osjetnika. Te dvije zrake se mogu miješati s pojačanjem ako su dvije zrake svjetlosti u fazi, ili oslabiti ako nisu u fazi, ovisno o udaljenostima između sva 3 ogledala.

Michelson-Morleyjev pokus je najznačajniji i najutjecajniji pokus s takozvanim nultim rezultatom u povijesti znanosti, izveden 1887. u Clevelandu u suradnji A. A. Michelsona i E. W. Morleyja. Pokus je bio namijenjen utvrđivanju relativne brzine gibanja Zemlje u odnosu na eter, hipotetičko sredstvo kojim se, kako se vjerovalo, šire valovi svjetlosti. Tijekom pokusa osjetljivi Michelsonov interferometar indirektno je uspoređivao duljine putova svjetlosti, koja se gibala u dva međusobno okomita smjera: u smjeru gibanja Zemlje oko Sunca i okomito na taj smjer. Ideja pokusa bila je jednostavna: ako je brzina svjetlosti stalna s obzirom na pretpostavljeni eter kroz koji se Zemlja giba, onda bi se njezino gibanje moglo utvrditi uspoređivanjem brzine svjetlosti u smjeru gibanja Zemlje, gdje bi trebalo doći do zbrajanja brzine svjetlosti i brzine gibanja Zemlje, s brzinom svjetlosti pod pravim kutom prema smjeru gibanja Zemlje. Međutim, razlike nije bilo, otuda naziv nulti rezultat. Izostanak tog učinka obesnažio je stoljetnu teoriju o postojanju etera i pridonio spoznaji kako je brzina svjetlosti univerzalna konstanta. Premda nije pouzdano potvrđeno da je Albert Einstein u oblikovanju teorije relativnosti 1905. pošao baš od toga rezultata, pokus je omogućio prihvaćanje nove fizike i novih pojmova prostora i vremena u usporedbi s klasičnom Newtonovom fizikom. [1]

Izvori

  1. Michelson-Morleyjev pokus, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.