Franjo Gregurić: razlika između inačica
mNema sažetka uređivanja |
Uklanjanje većine sadržaja poglavlja "Kontroverze" jer navodi pregršt insinuacija bez ijedne reference ili poveznice, i djeluje kao osobno mišljenje autora. Također brišem poveznicu koja to nije. Ovo je enciklopedija a ne forum. |
||
| Redak 37: | Redak 37: | ||
==Kontroverze== |
==Kontroverze== |
||
Gregurić je bio jedan od stupova tzv. tehnomenadžerske struje u HDZ-u koja je bila suprotstavljena nacionalnoj struji koju su vodili ministar obrane [[Gojko Šušak]] i |
Gregurić je bio jedan od stupova tzv. tehnomenadžerske struje u HDZ-u koja je bila suprotstavljena nacionalnoj struji koju su vodili ministar obrane [[Gojko Šušak]] i Tuđmanov savjetnik [[Ivić Pašalić]]. |
||
U aferi Patria, Gregurić je osumnjičen kao osoba koja je primila mito za predsjednika Stjepana Mesića. |
|||
==Literatura== |
|||
Medić, Miroslav: Završni čin afere Patria - Osumnjičeni Franjo Gregurić i savjetnik Patrije Panjević znaju se još iz komunizma, 7dnevno, Zagreb, 6. ožujka 2015., str. 3-4 |
|||
==Vanjske poveznice== |
==Vanjske poveznice== |
||
Inačica od 5. listopada 2016. u 12:23
| Franjo Gregurić | |
| |
| 3. predsjednik Vlade Republike Hrvatske | |
|---|---|
| trajanje službe 17. srpnja 1991. – 12. kolovoza 1992. | |
| Predsjednik | Franjo Tuđman |
| Prethodnik | Josip Manolić |
| Nasljednik | Hrvoje Šarinić |
| Potpredsjednik vlade Republike Hrvatske | |
| trajanje službe 8. studenog 1990. – 17. srpnja 1991. | |
| Rođenje | 12. listopada 1939., Lobor, Hrvatska |
| Politička stranka | Hrvatska demokratska zajednica |
Franjo Gregurić (Lobor, 12. listopada 1939.), hrvatski političar, treći predsjednik Vlade Republike Hrvatske.
Prije 1990-te bio je zaposlen na rukovodećim mjestima u državnom poduzeću Astra.
17. srpnja 1991., kao člana HDZ-a, predsjednik Franjo Tuđman postavio ga je za predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
Kad je preuzeo dužnost predsjednika Vlade, Hrvatska se nalazila u teškoj situaciji. Iako je 25. lipnja 1991. donijela Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti, Hrvatska je odgodila njezine pravne učinke zbog tromjesečnog moratorija međunarodne zajednice, stoga nije bila međunarodno priznata kao samostalna država. U tzv. Krajini izbili su nemiri pobunjenih Srba. Nekoliko tjedana kasnije, nakon nekoliko neuspjeha još neiskusne Hrvatske vojske, u Vladu su ušli i članovi drugih političkih stranaka zastupljenih u Saboru (osim HSP-a). Ta Vlada kasnije je bila poznata i kao Vlada nacionalnog jedinstva.
Za vrijeme mandata Gregurićeve vlade, Hrvatska je se konačno osamostalila (Odluka Sabora od 8. listopada 1991.), a 15. siječnja 1992. priznata je od strane međunarodne zajednice. U veljači 1992., vlada nacionalnog jedinstva počela se raspadati. Najprije ju je napustio Dražen Budiša, predsjednik HSLS-a, iz protesta što je Vlada ponudila autonomiju krajinskim Srbima, a za uzvrat je tražila njihovo priznanje hrvatskog suvereniteta. Budišinu odluku slijedili su i predstavnici drugih stranaka osim HDZ-a. Do kraja njegovog mandata Gregurićevu Vladu ponovno su popunili ministri iz HDZ-a.
Nakon parlamentarnih izbora 1992. godine postao je zastupnikom u Saboru. Obnašao je i dužnost predsjednika Hrvatske vatrogasne zajednice.
Kontroverze
Gregurić je bio jedan od stupova tzv. tehnomenadžerske struje u HDZ-u koja je bila suprotstavljena nacionalnoj struji koju su vodili ministar obrane Gojko Šušak i Tuđmanov savjetnik Ivić Pašalić.
Vanjske poveznice
Gregurić poziva na koaliciju HDZ-a i SDP-a
| |||||||||||||||
