Daria Marjanović: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
doprinosi D;
Redak 43: Redak 43:
Uza sve navedeno, od 2002. do 2013. bila je stručna suradnica u nastavi [[FPZG|Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu]].
Uza sve navedeno, od 2002. do 2013. bila je stručna suradnica u nastavi [[FPZG|Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu]].


Od 2013. do 2016. glavna je urednica ''[[Glas Hrvatske|Glasa Hrvatske]]'', međunarodnoga programa [[Hrvatski radio|Hrvatskoga radija]].<ref name="Glas Hrvatske"/>
Od 2013. do 2016. glavna je urednica ''[[Glas Hrvatske|Glasa Hrvatske]]'', međunarodnoga programa [[Hrvatski radio|Hrvatskoga radija]]<ref name="Glas Hrvatske"/>, gdje je utemeljila [[multimedija|multimediju]], pokrenula [[internetske stranice]] i i društvene mreže na 4 jezika (hrvatski, engleski, njemački i španjolski).


Članica je Američke udruge medijskih edukatora (engl. ''Broadcast Education Association'') i Međunarodne udruge frankofonih novinara (fr. ''Union internationale de la presse francophone'').
Članica je Američke udruge medijskih edukatora (engl. ''Broadcast Education Association'') i Međunarodne udruge frankofonih novinara (fr. ''Union internationale de la presse francophone'').

Inačica od 7. listopada 2016. u 22:48

Daria Marjanović
Daria Marjanović
Daria Marjanović (2016.)
Rođenje lipanj 1959.
Sarajevo, BiH
Zvanje novinarka i prevoditeljica
Razdoblje 1980-ih do danas

Daria Marjanović (Sarajevo, lipanj 1959.) hrvatska je televizijska novinarka, urednica, voditeljica i prevoditeljica.[1][2]

Životopis

Diplomirala je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1984. s temom "Antonin Artaud, poetska avantura teatra". Nakon toga seli u Zagreb, predaje talijanski i francuski jezik, te postaje voditeljicom prevoditeljske službe na Univerzijadi u Zagrebu 1987. i odgovornom urednicom trojezičnoga "Sportskog rječnika" u 12 svezaka (Atletika, Gimnastika, Kajak, Košarka, Mačevanje, Nogomet, Odbojka, Plivanje, Skokovi u vodu, Tenis, Vaterpolo i Veslanje) i "Priručnika fraza i izraza u sportu" Univerzijade.[3]

Na Hrvatskoj radioteleviziji radi od 1988. kao novinarka, a potom i urednica[4] u Zagrebačkoj panorami te sudjeluje u posebnim kulturnim, zabavnim i sportskim projektima: Eurosongu, Eurokazu, Danima satire, Eurobasketu, Europskom prvenstvu u atletici itd.

Prvu vlastitu tjednu emisiju Žuta minuta dobiva 1990. u timu koji pokreće mozaični HTV 2, a kasnije i ratni program Za slobodu te emisije Idemo dalje, Hrvatska zemlja i ljudi i Dobar dan. Od 1992. dnevna je urednica i voditeljica emisije Dobro jutro, Hrvatska, u sklopu kojega svaka dva tjedna radi i autorsko Dobro jutro subotom.

Od 1993. u paru s kolegom i prijateljem Joškom Martinovićem uređuje i vodi televizijske projekte Živa istina i Zlatna ribica, koji su tijekom sedam godina emitiranja postali vrlo popularni.[5]

Nakon godine stručnog usavršavanja u Americi – PDY Program na Odsjeku za komunikacije Sveučilišta Tennessee u Knoxvilleu, 2001. radi samostalni dokumentarno-zabavni serijal Navodno,[1] a zatim i nekoliko nastavaka magazina Cro Expo, rađenog paralelno na hrvatskom i engleskom jeziku. U to doba postaje stalnom izvjestiteljicom i nacionalnom koordinatoricom Hrvatske radiotelevizije za CNN World Report.

Daria Marjanović u TV redakciji

Od 2002. urednica je Hrvatske televizije za koprodukciju Alpe Dunav Jadran HTV-a i srednjoeuropskih javnih televizija: ta "zajednička suradnja ovih javnih televizija bila je u to vrijeme pravi presedan s obzirom na različite političke sustave i gospodarstva".[6] Mentor joj je bio Branko Lentić, a svojedobno je u jednom intervjuu za tjednik Nacional izjavila da "uređivanje emisije Alpe Dunav Jadran doživljava kao osobitu čast.[7] Istodobno je u razdoblju od 2004. do 2008. bila i urednica redakcije Dobro jutro, Hrvatska.[1]

Sudjelovala je u prvim TV radionicama Kooperacije mediteranskih zemalja COPEAM u AlžiruGhardaïa 2005. kao polaznik i Sétif 2006. kao trener. Završila je Školu dokumentarca (2003.) i Radionicu internetskog novinarstva (2008.) na Visokoj školi novinarstva u Montpellieru u Francuskoj. Godine 2010. drugi put ide u Ameriku na godinu stručnog usavršavanja na Odsjeku novinarstva Državnoga sveučilišta Arizone u Phoenixu (Hubert H. Humphrey Global Leadership Program),[8] gdje je kao završni rad izradila web portal svoje studijske grupe.[9][10]

Uza sve navedeno, od 2002. do 2013. bila je stručna suradnica u nastavi Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Od 2013. do 2016. glavna je urednica Glasa Hrvatske, međunarodnoga programa Hrvatskoga radija[4], gdje je utemeljila multimediju, pokrenula internetske stranice i i društvene mreže na 4 jezika (hrvatski, engleski, njemački i španjolski).

Članica je Američke udruge medijskih edukatora (engl. Broadcast Education Association) i Međunarodne udruge frankofonih novinara (fr. Union internationale de la presse francophone).

Nagrade i priznanja

Daria Marjanović dobitnica je niza domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja,[4] među kojima se osobito ističu:

  • 1997. – nagrada "Marija Jurić Zagorka" Hrvatskoga novinarskoga društva za najbolju reportažu (Tiri-Tonda) i emisiju (Živa istina)[11]
  • 2005. – nagrada Gold Remi na WorldFestu u Houstonu za reportažu "Love and Inclusion"[12]
  • 2005. – nagrada Platinum Remi na WorldFestu u Houstonu za reportažu "Kao pčela"[1][12]
  • 2009. – nagrada za najbolju mini reportažu pod nazivom "Winnetou živi" u kategoriji "Najbolji News Magazin" na Filmskom festivalu u New Yorku[13]
  • 2011. – nagrada Bronze Remi na WorldFestu u Houstonu za dokumentarni film "Kornati, Stones Made of Heaven"[14]
  • 2012. – druga nagrada na Međunarodnom natječaju za multimedijsku priču (engl. International Multimedia News Story Contest) za studijski projekt "Citizens of Nowhere"[15][16]

Prijevodi s francuskog

Izvori

  1. a b c d Božidar Novak (gl. ur.): »Marjanović, Daria«, u: Leksikon radija i televizije, Zagreb: Masmedia/HRT 2006., str. 245, ISBN 953-157-483-9
  2. Večernji.hr – Vesna Petrović: »Daria Marjanović: Prevoditeljica sa šesnaest novinarskih odličja« (objavljeno 25. studenoga 2012.), pristupljeno 28. ožujka 2016.
  3. UNIVERZIJADA ’87 : Sportski rječnik i Priručnik fraza i izraza u sportu, Zagreb: Organizacijski komitet UNIVERZIJADE ’87, 1987.
  4. a b c HRT – Glas Hrvatske: O nama – Daria Marjanović, pristupljeno 17. ožujka 2016.
  5. Jutarnji.hr – Klara Rožman: »Daria Marjanović: Znam da te više neću vidjeti, ali i dalje si s nama« (objavljeno 3. lipnja 2010.), pristupljeno 28. ožujka 2016.
  6. Glas Slavonije.hr – Dražen Bađun: »Trideseti rođendan magazina "Alpe Dunav Jadran"« (objavljeno 28. prosinca 2012.), pristupljeno 28. ožujka 2016.
  7. Nacional.hr (arhiv) – Ana Kirin: »Prva TV emisija koja je prešla željezni zastor« (objavljeno 21. siječnja 2008.), pristupljeno 28. ožujka 2016.
  8. Walter Cronkite School of Journalism and Mass Communication: The Cronkite Journal (Vol.1 No. 6 2011-2012), str. 90, pristupljeno 28. ožujka 2016.
  9. Arizona State University: Cronkite Humphrey Fellows Generation One, pristupljeno 28. ožujka 2016.
  10. YouTube – HumphreyFellowship's channel: Daria Marjanovic, (objavljeno 23. studenoga 2011.), pristupljeno 28. ožujka 2016.
  11. Hrvatsko novinarsko društvo: Popis svih dobitnika nagrada od 1954. godine do danas, pristupljeno 28. ožujka 2016.
  12. a b www.hrt.hr – Evening News 12.5.2005., pristupljeno 17. ožujka 2016. (engl.)
  13. Zadarski list.hr – "Winnetou živi" na CNN-u (objavljeno 13. veljače 2009.), pristupljeno 17. ožujka 2016.
  14. www.territorioscuola.com – "Kornati, Stones Made of Heaven", pristupljeno 17. ožujka 2016.
  15. AEJMS / International Communication Division: News Story Contest, pristupljeno 31. ožujka 2016. (engl.)
  16. www.cronkitezine.asu.edu – "Citizens of Nowhere" (Contact), pristupljeno 31. ožujka 2016. (engl.)
  17. www.borisvian.weebly.com – "Drencula: iz dnevnika Davida Bensona", pristupljeno 17. ožujka 2016.
  18. www.borisvian.weebly.com – "Korisnost erotske književnosti", pristupljeno 17. ožujka 2016.

Vanjske poveznice