Preustroj JNA: razlika između inačica

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
Novija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
preustroj
 
Redak 27: Redak 27:


==Priprema za rat==
==Priprema za rat==
Dan nakon [[Razoružanje TO u Hrvatskoj|naredbe o razoružanju TO]] od 14. svibnja 1990., 15. svibnja načelnik Generalštaba oružanih snaga potpisao je naredbu za preustroj i prekvalifikaciju snaga u Hrvatskoj i BiH. Naredbom ukinuta je Komanda obrane grada Zagreba, a umjesto nje osnovan je Zagrebački (10.) korpus. Korpus je osnovan od snaga na području Zagreba koje su do tada bile u sastavu Varaždinskog i Riječkog korpusa, Komande obrane grada Zagreba, 6. proleterske pješačke divizije iz Karlovca i postrojbi izravno podređenih Komandi 5. vojne oblasti.<ref name="hcz">[http://hcz-zu.hr/1986-1991-brojno-stanje-formacija-naoruzanje-i-oprema-jna-prije-pocetka-domovinskog-rata/ 1986. – 1991. – Brojno stanje, formacija, naoružanje i oprema JNA prije početka Domovinskog rata], objavljeno 30. travanj 2014., pristupljeno 14. listopada 2016.</ref> [[Borisav Jović|Jović]] je zapisao u svom dnevniku da su te promjene imale ulogu da se stvore korpusi koji "će biti sposobni da budu u funkciji kao na Kosovu", dakle da se JNA ojača i spremi za razračunavanje s "unutarnjim neprijateljem", odnosno s eventualnim demokratskim snagama koje bi na višestranačkim izborima pobijedile.<ref name="hcz" /> Preustrojem [[JNA]] po [[Velika Srbija|velikosrpskim]] granicama, razoružavanjem teritorijalne obrane Hrvatske te ustrojavanjem oklopnih jedinica po uzoru na one na [[Kosovo|Kosovu]], dojučerašnja narodna vojska pretvorila se u srpsku vojsku spremnu za rat.
Dan nakon [[Razoružanje TO u Hrvatskoj|naredbe o razoružanju TO]] od 14. svibnja 1990., 15. svibnja načelnik Generalštaba oružanih snaga potpisao je naredbu za preustroj i prekvalifikaciju snaga u Hrvatskoj i BiH. Naredbom ukinuta je Komanda obrane grada Zagreba, a umjesto nje osnovan je Zagrebački (10.) korpus. Korpus je osnovan od snaga na području Zagreba koje su do tada bile u sastavu Varaždinskog i Riječkog korpusa, Komande obrane grada Zagreba, 6. proleterske pješačke divizije iz Karlovca i postrojbi izravno podređenih Komandi 5. vojne oblasti.<ref name="hcz">[http://hcz-zu.hr/1986-1991-brojno-stanje-formacija-naoruzanje-i-oprema-jna-prije-pocetka-domovinskog-rata/ 1986. – 1991. – Brojno stanje, formacija, naoružanje i oprema JNA prije početka Domovinskog rata], objavljeno 30. travanj 2014., pristupljeno 14. listopada 2016.</ref> [[Borisav Jović|Jović]] je zapisao u svom dnevniku da su te promjene imale ulogu da se stvore korpusi koji "će biti sposobni da budu u funkciji kao na Kosovu", dakle da se JNA ojača i spremi za razračunavanje s "unutarnjim neprijateljem", odnosno s eventualnim demokratskim snagama koje bi na višestranačkim izborima pobijedile.<ref name="hcz" /> Preustrojem [[JNA]] po [[Velika Srbija|velikosrpskim]] granicama, razoružavanjem teritorijalne obrane Hrvatske te ustrojavanjem oklopnih jedinica po uzoru na one na [[Kosovo|Kosovu]], dojučerašnja narodna vojska pretvorila se u srpsku vojsku spremnu za [[Domovinski rat|rat]], koji je počeo samo nekoliko mjeseci kasnije. [[Balvan-revolucija]] u kolovozu 1990., [[Bitka za Pakrac]] u ožujku 1991. godine.


==Literatura==
==Literatura==

Inačica od 14. listopada 2016. u 18:16

Preustroj JNA po velikosrpskim granicama

Preustroj JNA je naziv za reorganizaciju JNA pod kodnim imenom "Jedinstvo" iz razdoblja 1987. – 1990., pod vođenjem admirala Branka Mamule.[1]

Uvod

Obrambeni sustav SFRJ od usvajanja Koncepcije općenarodne obrane 1968. godine čine JNA i TO,[2] a ova koncepcija ONO i DSZ osnažena je Ustavom iz 1974. godine koji je decentralizirao Jugoslaviju, odnosno republike i pokrajine su dobile prevlast nad saveznom državom.[3] Skoro dvadeset godina (1968. – 1987.) JNA je imala ustroj i teritorijalnu organizaciju, koja se doduše povremeno mijenjala u manjim aspektima, ali je ipak zadržala ustroj koji se u literaturi redovno naziva republičkim ustrojem vojske.[4]

Decentralizirane republike poslije Titove smrti 1980. godine oslobođene Titovog diktatorskog nadzora[5] 1980-ih nastojale su se demokratizirati, počele su sporu transformaciju prema demokratskim društvima. Vojni vrh JNA je u Sloveniji i Hrvatskoj vidio najveću opasnost, protiveći se, nakon kraja hladnoga rata neminovnim promjenama u SFRJ i većoj samostalnosti republika. Općenito, na riječima, zauzimali su se za "ravnopravnost naroda i narodnosti".

Preustroj

U realnosti, JNA se osamostalila i postala samostalan čimbenik.[6] Samostalna JNA odnosno njeni čelnici (Mamula i Kadijević) željeli su potpuni nadzor nad oružanom silom, te im je Teritorijalna obrana smetala jer se u biti radilo u slabijoj, ali republički nadziranoj postrojbi, iako su njeni zapovjednici formalno bili podložni lokalnim zapovjednicima JNA.[7] Stoga je 1986. predložena, a u veljači prihvaćena inicijativa o preustroju JNA pod kodnim imenom vojišne organizacije Jedinstvo.[8] Preustroj JNA stvorio je četiri vojne oblasti:[9]

  • Vojnopomorsku oblast sa sjedištem u Splitu - koju su ugrubo činili dio Istre, Primorje, Dalmacija i otoci, te crnogorsko primorje
  • 5. VO sa sjedištem u Zagrebu, koja su činile Slovenija i manji dio Hrvatske, tj. Hrvatska zapadno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag[10] bez onoga uključenog u Vojnopomorsku oblast
  • 1. VO sa sjedištem u Beogradu koju je činio ostatak Hrvatske (istočno od crte Virovitica-Karlovac-Karlobag), BiH, Vojvodina i dio Srbije
  • 3. VO sa sjedištem u Skoplju koju je činio ostatatak Srbije, Crna Gora, Kosovo i Makedonija

Bit ovakvog preustroja je (Kadijević tumači) da se umjesto šest armija kopnene vojske formiraju tri vojišta čija je područna podjela potpuno zanemarila "administrativne" granice republika i pokrajina, kao da republike ne postoje. Sam pojam "administrativnih granica", koji rabi general Veljko Kadijević, ukazuju da je JNA prihvatila velikosrpsku političku platformu, da granice republika nisu granice država. Na taj način posredno se ne priznaje ni federativno uređenje Jugoslavije, dakle, niti sama Jugoslavija kao država.[11]

Cilj, potčinjavanje JNA Srbiji i Miloševiću, se bliži

Paralelno kako se JNA preustrojavala i spremala za rat[12], u Srbiji početkom rujna 1987., nakon 8. sjednice Centralnog komiteta SK Srbije Milošević preuzima potpunu vlast u Srbiji, generali JNA su bili sumnjičavi prema Miloševiću i njegovoj politici.[13] No, već sredinom 1988. godine, po svjedočenju generala Veljka Kadijevića, armijski je vrh nudio Miloševiću da, uz podršku JNA, postane novi premijer SFRJ. [14] Potkraj 1980-ih pojačava se politička srbizacija JNA te ona početkom 1990-ih postaje oruđe velikosrpske politike srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića i sudjeluje u agresiji na Sloveniju, agresiji na Hrvatsku i agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

U knjizi "Slučaj Jugoslavija", objavljenoj 2000. godine u Podgorici, Branko Mamula potvrđuje kako je armijski vrh SFRJ planirao i izvodio aktivnosti koje su za cilj imale uspostavu vojne diktature (državnog udara) u Jugoslaviji i to znatno prije negoli su sjeverozapadne republike pale u ruke "nacionalistima", pa i prije nego što je u Srbiji kormilo preuzeo Milošević:

"Poznato je da je JNA, barem njezin značajan dio, do posljednjeg trenutka ostao čvrsto na pozicijama komunizma i čvrste jugoslavenske federacije. No, kako se opcija čvrste federacije u svojoj biti poklapala s najvažnijim ciljevima miloševićevskog velikosrpstva ("svi Srbi u jednoj državi") sasvim je razumljivo da je JNA ubrzo postala i njegovom snažnom braniteljicom".[15]

Priprema za rat

Dan nakon naredbe o razoružanju TO od 14. svibnja 1990., 15. svibnja načelnik Generalštaba oružanih snaga potpisao je naredbu za preustroj i prekvalifikaciju snaga u Hrvatskoj i BiH. Naredbom ukinuta je Komanda obrane grada Zagreba, a umjesto nje osnovan je Zagrebački (10.) korpus. Korpus je osnovan od snaga na području Zagreba koje su do tada bile u sastavu Varaždinskog i Riječkog korpusa, Komande obrane grada Zagreba, 6. proleterske pješačke divizije iz Karlovca i postrojbi izravno podređenih Komandi 5. vojne oblasti.[16] Jović je zapisao u svom dnevniku da su te promjene imale ulogu da se stvore korpusi koji "će biti sposobni da budu u funkciji kao na Kosovu", dakle da se JNA ojača i spremi za razračunavanje s "unutarnjim neprijateljem", odnosno s eventualnim demokratskim snagama koje bi na višestranačkim izborima pobijedile.[16] Preustrojem JNA po velikosrpskim granicama, razoružavanjem teritorijalne obrane Hrvatske te ustrojavanjem oklopnih jedinica po uzoru na one na Kosovu, dojučerašnja narodna vojska pretvorila se u srpsku vojsku spremnu za rat, koji je počeo samo nekoliko mjeseci kasnije. Balvan-revolucija u kolovozu 1990., Bitka za Pakrac u ožujku 1991. godine.

Literatura

  • Davor Marijan, Polemos, "JEDINSTVO” – POSLJEDNJI USTROJ JNA", br. 6, 2003.
  • Davor Marijan, "Slom Titove armije", Golden marketing-Tehnička knjiga - Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-212-339-5
  • Martin Špegelj, Sjećanja vojnika, Znanje, Zagreb 2001.
  • Veljko Kadijević, Moje viđenje raspada, Politika, Beograd 1993.

Izvori

  1. ↑ Davor Marijan, Polemos, "JEDINSTVO” – POSLJEDNJI USTROJ JNA", br. 6, 2003., str. 11
  2. ↑ Marijan, 2008., str. 31
  3. ↑ Marijan, 2008., str. 84
  4. ↑ Marijan, 2003., str. 12
  5. ↑ Marijan, 2008., str. 84
  6. ↑ Marijan, 2008., str. 84-85
  7. ↑ Marijan, 2008., str. 108
  8. ↑ Marijan, 2008., str. 108-109
  9. ↑ Marijan, 2008., str. 111-113
  10. ↑ Priprema JNA i KOS-a za konačni obračun, Bože Vukušić, "Granice nove Jugoslavije bile su već definirane prije spomenutim preustrojom JNA kojim se Prva vojna oblast na zapadu prostirala do veliko-srpske crte Virovitica-Karlovac-Karlobag.", objavljeno 18. svibanj 2013., pristupljeno 13. listopada 2016.
  11. ↑ JNA je planski pretvorena u vojnu silu srpskog imperija!, Davor Domazet Lošo, feljton Slobodne Dalmacije Kako je pripremana agresija na Hrvatsku, objavljeno 19. rujna 2000., pristupljeno 13. listopada 2016.
  12. ↑ Marijan, 2008., str. 121, "razvoj samohodnog višecijevnog lansera raketa Orkan"
  13. ↑ Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 391, ISBN 953-6045-22-2
  14. ↑ Veljko Kadijević, "Moje viđenje raspada:Vojska bez države", Politika, Beograd, 1993.g.
  15. ↑ Dr.sc. Dražen Živić, Idejno-politički, vojni, međunarodno-pravni i demografski aspekti srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku
  16. ↑ a b 1986. – 1991. – Brojno stanje, formacija, naoružanje i oprema JNA prije početka Domovinskog rata, objavljeno 30. travanj 2014., pristupljeno 14. listopada 2016.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Preustroj_JNA&oldid=4788365"