Opsada Sigeta: razlika između inačica
dopuna |
ispravak |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Bitka |
{{Bitka |
||
naziv = Opsada Sigeta |
| naziv = Opsada Sigeta |
||
slika=[[Datoteka:Oton Ivekovic, Nikola Subic Zrinski.jpg|300px]] |
| slika = [[Datoteka:Oton Ivekovic, Nikola Subic Zrinski.jpg|300px]] |
||
opis slike= [[Oton Iveković]]: Juriš Nikole Šubića Zrinskog i preostalih branitelja iz sigetske tvrđave. |
| opis slike = [[Oton Iveković]]: Juriš Nikole Šubića Zrinskog i preostalih branitelja iz sigetske tvrđave. |
||
sukob = Stogodišnji hrvatsko-turski rat |
| sukob = Stogodišnji hrvatsko-turski rat |
||
vrijeme = [[ |
| vrijeme = [[5. kolovoza]] - [[7. rujna]] [[1566.]]<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=55865 www.enciklopedija.hr], natuknica Siget, pristupljeno 21. listopada 2016.</ref> |
||
mjesto = [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]], [[Mađarska]] |
| mjesto = [[Siget (Sigetski kotar, Mađarska)|Siget]], [[Mađarska]] |
||
ishod = pobijedilo [[Osmansko Carstvo]] |
| ishod = pobijedilo [[Osmansko Carstvo]] |
||
strana1 = [[Osmansko Carstvo]]<br>tatarske postrojbe<br>Moldavija |
| strana1 = [[Osmansko Carstvo]]<br>tatarske postrojbe<br>Moldavija |
||
strana2 = [[Habsburška Monarhija]]:<br>hrvatske postrojbe (većinom)<br>ugarske postrojbe |
| strana2 = [[Habsburška Monarhija]]:<br>hrvatske postrojbe (većinom)<br>ugarske postrojbe |
||
zapovjednik1 = [[Sulejman I.]]<br>[[Mehmed-paša Sokolović]] |
| zapovjednik1 = [[Sulejman I.]]<br>[[Mehmed-paša Sokolović]] |
||
zapovjednik2 = [[Nikola Šubić Zrinski]] |
| zapovjednik2 = [[Nikola Šubić Zrinski]] |
||
postrojbe1 = 100 000-300 000 vojnika: 80 000 osmanskih vojnika<b>; 12 000-15 000 tatarskih vojnika<br>700 moldavskih vojnika<br>300 topova |
| postrojbe1 = 100 000-300 000 vojnika: 80 000 osmanskih vojnika<b>; 12 000-15 000 tatarskih vojnika<br>700 moldavskih vojnika<br>300 topova |
||
postrojbe2 = 2 300-3 000 vojnika, većinom Hrvata<ref>Većina branitelja bili su Hrvati. To se izričito spominje u izvješćima o bitci koji dolaze iz prve ruke. Zapisano u "Podsjedanje i osvojenje Sigeta" Franje Črnka, komornika Zrinskog, te jednog od preživljelih vojnika ove bitke. Kasnija djela također potvrđuju da su Hrvati bili većina među braniteljima: "Vazetje Sigeta grada" (1573.) [[Brne Karnarutić]]a, "Szigeti veszedelem" (1647.) Nikole VII. Zrinskog te "Opsida Sigecka" (1647.) Petra Zrinskog.</ref> |
| postrojbe2 = 2 300-3 000 vojnika, većinom Hrvata<ref>Većina branitelja bili su Hrvati. To se izričito spominje u izvješćima o bitci koji dolaze iz prve ruke. Zapisano u "Podsjedanje i osvojenje Sigeta" Franje Črnka, komornika Zrinskog, te jednog od preživljelih vojnika ove bitke. Kasnija djela također potvrđuju da su Hrvati bili većina među braniteljima: "Vazetje Sigeta grada" (1573.) [[Brne Karnarutić]]a, "Szigeti veszedelem" (1647.) Nikole VII. Zrinskog te "Opsida Sigecka" (1647.) Petra Zrinskog.</ref> |
||
gubitci1 = Sulejman I. umire prirodnom smrću pretkraj bitke.<br>20 000<ref>Lieber, Francis (1845). Encyclopædia Americana: A popular dictionary of arts, sciences, literature, history, politics, and biography 13. Philadelphia: Columbia University Library, str. 345</ref>-30 000<ref>Tait, William (1853). Tait's Edinburgh magazine 20. Edinburgh: Sutherland and Knox., str. 679</ref><ref>Coppée, Henry (1864). The United States service magazine 2. New York: C. B. Richardson., str.562-565</ref> poginulih u bitci ili umrlih od bolesti. |
| gubitci1 = Sulejman I. umire prirodnom smrću pretkraj bitke.<br>20 000<ref>Lieber, Francis (1845). Encyclopædia Americana: A popular dictionary of arts, sciences, literature, history, politics, and biography 13. Philadelphia: Columbia University Library, str. 345</ref>-30 000<ref>Tait, William (1853). Tait's Edinburgh magazine 20. Edinburgh: Sutherland and Knox., str. 679</ref><ref>Coppée, Henry (1864). The United States service magazine 2. New York: C. B. Richardson., str.562-565</ref> poginulih u bitci ili umrlih od bolesti. |
||
gubitci2 = Nikola Šubić Zrinski poginuo je u bitci.<br>Poginula je skoro cijela obrambena posada. |
| gubitci2 = Nikola Šubić Zrinski poginuo je u bitci.<br>Poginula je skoro cijela obrambena posada. |
||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:Park of Hungarian Turkish Friendship Szigetvár 2.jpg|mini|250px|Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu čuvene bitke kod Sigeta.]] |
[[Datoteka:Park of Hungarian Turkish Friendship Szigetvár 2.jpg|mini|250px|Spomenik Nikoli Šubiću Zrinskom i Sulejmanu I. na mjestu čuvene bitke kod Sigeta.]] |
||
'''Opsada Sigeta''' trajala je od [[ |
'''Opsada Sigeta''' trajala je od [[5. kolovoza]] do [[7. rujna]] [[1566.]] godine. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika [[Nikola Šubić Zrinski|Nikole Šubića Zrinskog]] i čitave posade, koja se nije htjela predati Turcima - i svojom žilavom obranom spasila Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke. |
||
Utvrda Siget imala je u drugoj polovici [[16. stoljeće|16. stoljeća]] izuzetni geostrateški značaj za obranu Kraljevstva krune sv. Stjepana, a sprječavala je prodor Turaka prema Budimu i Beču.<ref>[http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/izdvojeni-dogadaji/857-7-rujna-1566-445-godina-od-sigetske-bitke lzmk.hr] (pristupljeno 21. listopada 2016.)</ref> |
Utvrda Siget imala je u drugoj polovici [[16. stoljeće|16. stoljeća]] izuzetni geostrateški značaj za obranu Kraljevstva krune sv. Stjepana, a sprječavala je prodor Turaka prema Budimu i Beču.<ref>[http://www.lzmk.hr/hr/izdanja/natuknice/izdvojeni-dogadaji/857-7-rujna-1566-445-godina-od-sigetske-bitke lzmk.hr] (pristupljeno 21. listopada 2016.)</ref> |
Inačica od 21. listopada 2016. u 17:58
Opsada Sigeta | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
sukob: Stogodišnji hrvatsko-turski rat | |||||||
Oton Iveković: Juriš Nikole Šubića Zrinskog i preostalih branitelja iz sigetske tvrđave. | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Osmansko Carstvo tatarske postrojbe Moldavija |
Habsburška Monarhija: hrvatske postrojbe (većinom) ugarske postrojbe | ||||||
Zapovjednici | |||||||
Sulejman I. Mehmed-paša Sokolović |
Nikola Šubić Zrinski | ||||||
Postrojbe | |||||||
100 000-300 000 vojnika: 80 000 osmanskih vojnika; 12 000-15 000 tatarskih vojnika 700 moldavskih vojnika 300 topova |
2 300-3 000 vojnika, većinom Hrvata[2] | ||||||
Gubitci | |||||||
Sulejman I. umire prirodnom smrću pretkraj bitke. 20 000[3]-30 000[4][5] poginulih u bitci ili umrlih od bolesti. |
Nikola Šubić Zrinski poginuo je u bitci. Poginula je skoro cijela obrambena posada. |
Opsada Sigeta trajala je od 5. kolovoza do 7. rujna 1566. godine. Zapamćena je po hrabroj pogibiji zapovjednika Nikole Šubića Zrinskog i čitave posade, koja se nije htjela predati Turcima - i svojom žilavom obranom spasila Mađarsku, Hrvatsku i Austriju od pada u turske ruke.
Utvrda Siget imala je u drugoj polovici 16. stoljeća izuzetni geostrateški značaj za obranu Kraljevstva krune sv. Stjepana, a sprječavala je prodor Turaka prema Budimu i Beču.[6]
Nakon mjesec dana opsade Nikola Zrinski s manjim brojem preživjelih vojnika iz utvrde, provalio je iz nje, te zajedno s braniteljima utvrde poginuo u boju. Tijekom opsade umro je i sultan Sulejman I. zvani Veličanstveni.
Povijest
Godine 1566., sultan Sulejman I. kreće s više od 100 000 vojnika i 300 topova na šesti vojni pohod s ciljem da ovaj put osvoji Beč. Nikola Zrinski (tadašnji gospodar Međimurja i zapovjednik Mađarske južno od Dunava) je dobro opskrbio grad, te je prije velike i sudbonosne bitke tražio od svojih 2500 ratnika, koji su velikim dijelom bili Hrvati, da mu obećaju poslušnost i vjernost do smrti. Prije toga sam je prisegnuo ovim riječima:
Nadmoćni Turci su nastojali opsadu okončati što prije, kako bi mogli udariti na Beču. Sa svojih 300 topova neprestano su tukli Siget, te su izvodili uzastopne pješačke napade na utvrdu. Na upit izmorenih suboraca o pomoći kojoj se mogu nadati, Nikola Zrinski je odgovorio "Bog je visoko, a kralj daleko". Nakon što su zadnjeg dana opsade napadači uspjeli zapaliti tvrđavu koju malobrojni preživjeli branitelji nisu više mogli ugasiti, krenuo je Nikola Zrinski sa svojim vojnicima u proboj: u teškoj borbi s daleko nadmoćnijim neprijateljem skoro su svi izginuli.
Makar je posada Sigeta od 2500 ljudi izginula praktično do zadnjega (od Turaka su poslije otkupljena samo 4 zarobljenika), Turci su izgubili - računa se - čak do 30.000 ljudi. Tijekom opsade je umro i sam car Sulejman Veličanstveni, te je turska vojska odustala od plana da napadne Beč i time zagospodari širim europskim područjem.
Strateško okružje
Osmanske akcije
Opsada je počela 5. kolovoza i trajala je punih mjesec dana. Kako se sigetska posada junački branila i pritom nanosila teške gubitke turskoj vojsci, veliki vezir Sokolović poslao je Nikoli Šubiću Zrinskom strelicu s pismom u kojem mu je obećao da će mu darovati čitavu Hrvatsku ako mu preda Siget. Malo poslije Sulejman šalje dokaz Zrinskome da su mu zarobili najstarijeg sina Jurja u Međimurju, te traži da mu preda grad ukoliko ga želi živa, a potom su poslali više pisama na hrvatskom, mađarskom i njemačkom jeziku, u kojima su pozivali branitelje da uludo ne gube glave, nego neka se predaju pa će ih sultan još i nagraditi. Iako su znali da ne postoje nikakvi izgledi da im pristigne pomoć, Zrinski i branitelji se nisu ni jednog trenutka pokolebali nego su ostali vjerni svojoj prisezi.
Hrvatske akcije
Zrinski je radi oslabljivanja Turaka poduzimao taktiku ugriza da bi time na prijepad uništio nadmoćne osmanske snage. Tako je u jednoj akciji nanio veliku štetu Osmanlijama iznenadnim upadom na jedan ogranak osmanskih snaga kod Šikloša.
Carske akcije
Do napuštanja obrane Novog grada
Do napuštanja obrane vanjskih zidina Starog grada
Obrana utvrde u starom Sigetu
Tako su od jutra do mraka branitelji i dalje nastavili uspješno odbijati mnogobrojne juriše, nanoseći teške gubitke turskoj vojsci. Sultan Sulejman I. je iznenada umro 5. rujna, ali vezir Mehmed Sokolović vješto je zatajio njegovu smrt, da njegova iscrpljena vojska ne bi izgubila moral. Nakon što su 7. rujna vatrenim strijelama i loptama zapalili grad, Turci su očekivali predaju, ali Zrinski i preživjeli junaci - njih oko 600 - provalili su iz grada, te su junački poginuli, skupo prodajući svoje živote. Nakon što je Juraj Horvat topom napravio prolaz kroz tursku skupinu kod pokretnog mosta, Nikola Zrinski krenuo je u proboj iz utvrde. Najprije je pucao iz samokresa, a zatim Turke nastavio sjeći sabljom. U neravnopravnoj bitci, Turci su Zrinskog triput pogodili iz arkebuza, dvaput u tijelo i jednom u glavu. Kada je pao s konja, okružili su ga njegovi vitezovi kako bi ga obranili. Među ostalima, poginuli su plemići Vuk Papratović, Nikola Kobač, Petar Patačić i Lovro Juranić.
Mrtvom Nikoli Zrinskom janjičarski je zapovjednik dao odsjeći glavu. Truplo mu je pokopao Mustafa Vilić iz Banje Luke, nekadašnji Nikolin zarobljenik. Glavu hrvatskog bana, jednog od najvećih europskih junaka onoga vremena, vezir Mehmed-paša Sokolović poslao je svom bratiću budimskom paši Mustafi. Ovaj ju je, pak, kao opomenu poslao carskom generalu Egonu od Salma. U tabor carske vojske kod grada Jure glava Nikole Zrinskog dopremljena je 14. rujna. Nikolinu su glavu 18. rujna preuzeli njegov sin Juraj IV. Zrinski, zet Baltazar Batthyanyi i svak Franjo Tahy. Donijeli su je u Čakovec, a pokopana je u obiteljskoj grobnici Zrinskih u kompleksu pavlinskog samostana u Svetoj Jeleni, uz grob Nikoline prve supruge Katarine Frankopanske.
To junačko djelo Zrinskog, ili kneza Mikule, kako su ga još zvali, izazvalo je divljenje čitave tadašnje Europe, koja ga je nazvala novim Leonidom. Znameniti francuski kardinal Richelieu, ministar na dvoru kralja Luja XIII., napisao je ovo: "Čudo je trebalo da Habsburško Carstvo preživi. I to čudo dogodilo se u Sigetu." Četvorica preživjelih sigetskih branitelja su kasnije otkupljeni, a među njima su bili nećak Zrinskog Gašpar Alapić, te komornik Franjo Črnko, koji je kasnije na hrvatskom, njemačkom i latinskom jeziku vjerno i potanko opisao sigetsku katastrofu u djelu "Podsjedanje i osvojenje Sigeta". Kako su iscrpljeni Turci izgubili više od 30 000 vojnika, nije im bilo druge nego da odustanu od invazije na Beč i Europu.
Nikola Zrinski mlađi (1620.-1664.), praunuk sigetskog junaka, hrvatski državnik i pisac, u svoju je zbirku pjesama "Jadranskoga mora sirena" uvrstio i ep "Opsada Sigeta" u kojem je opisao herojsku smrt svog pradjeda godine 1566., koja je ušla u sve povijesne anale 16. stoljeća. Spomenuti ep, kao i preostali dio zbirke, napisan je na mađarskom jeziku, a na hrvatski jezik ih je preveo njegov brat Petar Zrinski. Iako ga je pisao Hrvat, taj se ep smatra jednim od najvećih dostignuća rane mađarske književnosti.
Iz toga vremena postoji jedna pesimistična izreka koja se često pripisuje samom Zrinskom koji je znao da pomoći ne će biti i da im nema druge nego držati Siget koliko mogu. Kada su Zrinskog pitali o kraljevskom pojačanju i hoće li uspjeti odbiti Turke, Zrinski je odgovorio: "Bog je visoko, a kralj daleko."
Vidi još
Odraz u umjetnosti
- opere
Nikola Šubić Zrinjski Ivana pl. Zajca
- umjetničke slike
Oton Iveković (slika[7]), Johann Peter Krafft, Tivadar Kosztka Csontváry, Simon Hollósy, Alfons Mucha, Antonio Lafreri, Bertalan Székely (tri slike), Simon Hollósy, razni nepoznati slikari, ilustratori, minijaturisti i tiskari kršćanske i osmanske provenijencije
- drame
Literatura
- Franjo Črnko, "Podsjedanje i osvojenje Sigeta", 1566.
Izvori
- Bitka kod Sigeta: Junački otpor do smrti koji je zaustavio turski pohod, dnevno.hr, 19. srpnja 2012.
- ↑ www.enciklopedija.hr, natuknica Siget, pristupljeno 21. listopada 2016.
- ↑ Većina branitelja bili su Hrvati. To se izričito spominje u izvješćima o bitci koji dolaze iz prve ruke. Zapisano u "Podsjedanje i osvojenje Sigeta" Franje Črnka, komornika Zrinskog, te jednog od preživljelih vojnika ove bitke. Kasnija djela također potvrđuju da su Hrvati bili većina među braniteljima: "Vazetje Sigeta grada" (1573.) Brne Karnarutića, "Szigeti veszedelem" (1647.) Nikole VII. Zrinskog te "Opsida Sigecka" (1647.) Petra Zrinskog.
- ↑ Lieber, Francis (1845). Encyclopædia Americana: A popular dictionary of arts, sciences, literature, history, politics, and biography 13. Philadelphia: Columbia University Library, str. 345
- ↑ Tait, William (1853). Tait's Edinburgh magazine 20. Edinburgh: Sutherland and Knox., str. 679
- ↑ Coppée, Henry (1864). The United States service magazine 2. New York: C. B. Richardson., str.562-565
- ↑ lzmk.hr (pristupljeno 21. listopada 2016.)
- ↑ [1]
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Bitka kod Sigeta iz 1566. godine |