Gojko Nikoliš: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m gen. NOVJ > NOVJ-a
Nema sažetka uređivanja
Redak 1: Redak 1:
{{Infookvir životopis
'''Gojko Nikoliš''' ([[Sjeničak]] 1911. - [[Pariz]] 1995.), liječnik, pisac, sudionik [[NOR]]-a, [[Orden narodnog heroja|Narodni heroj Jugoslavije]].
| ime = Gojko Nikoliš
| slika = Gojko_Nikoliš_u_Španiji.jpg
| veličina = 300 px
| opis slike = Gojko Nikoliš kao časnik [[Internacionalne brigade|Internacionalnih brigada]] u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]
| pseudonim =
| rođenje = [[11. kolovoza]] [[1911.]] <br> [[Sjeničak]]
| mjesto_rođenja =
| smrt = [[11. srpnja]] [[1995.]] <br> [[Le Mans]], [[Francuska]]
| mjesto_smrti =
| nacionalnost =
| poznat_po =
| zanimanje = liječnik, sudionik [[NOB]]-a, časnik [[JNA]]
}}

'''Gojko Nikoliš''' ([[Sjeničak]], [[11. kolovoza]] [[1911.]] - [[Le Mans]], [[11. srpnja]] [[1995.]]), liječnik, pisac, sudionik [[NOR]]-a, [[Orden narodnog heroja|Narodni heroj Jugoslavije]].


== Životopis ==
== Životopis ==


Dr. Gojko Nikoliš je rođen 11. kolovoza 1911. godine u selu [[Sjeničak Lasinjski]] kod [[Vrginmost]]a na [[Kordun]]u u obitelji pravoslavnog [[svećenik|svećenika]]. Poslije završene osnovne škole u rodnom selu i gimnazije u [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Srijemski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] medicinu je završio u [[Beograd]]u 1936. godine. Tijekom studiranja postao je član [[SKOJ|SKOJ-a]] i [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]]. Sudionik je [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] od 1937. godine kao dragovoljac na strani republikanaca. Bio je ravnatelj bolnice u Pontonesu, a potom načelnik saniteta u bataljunu Devete internacinalne brigade u vreme [[Bitka na rijeci Elbi|bitke na rijeci Elbi]] 1938. godine.
Dr. Gojko Nikoliš je rođen 11. kolovoza 1911. godine u selu [[Sjeničak Lasinjski]] kod [[Vrginmost]]a na [[Kordun]]u u obitelji pravoslavnog [[svećenik|svećenika]]. Poslije završene osnovne škole u rodnom selu i gimnazije u [[Karlovac|Karlovcu]] i [[Srijemski Karlovci|Sremskim Karlovcima]] medicinu je završio u [[Beograd]]u 1936. godine. Tijekom studiranja postao je član [[SKOJ|SKOJ-a]] i [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]]. Sudionik je [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]] od 1937. godine kao dragovoljac na strani republikanaca. Bio je ravnatelj bolnice u Pontonesu, a potom načelnik saniteta u bataljunu Devete internacionalne brigade u vrijeme [[Bitka na Ebru (1938.)|Bitke na rijeci Ebro]] [[1938.]] godine.<ref name="NH">[http://www.znaci.net/00001/10_190.htm Narodni heroji Jugoslavije - Nikoliš Mihajla Gojko]</ref>


Poslije raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] uključuje se u pripreme za podizanje ustanka i 19. kolovoza 1941. godine odlazi za liječnika u Kragujevački NOP odred. Krajem studenog u [[Užice|Užicu]] stupa na dužnost referenta saniteta [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOVJ-a]] na kojoj će ostati do kraja rata. Rukovodio je spašavanjem ranjenika u [[Igmanski marš|Igmanskom maršu]] i kod [[Bitka na Neretvi|Bitke na Neretvi]]. Tijekom rata izgubio je suprugu Ivanku koju je policija u [[Zagreb]]u ubila 1942. godine i brata Dušana kojeg je ubila beogradska policija.
Poslije raspada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]] uključuje se u pripreme za podizanje ustanka i [[19. kolovoza]] [[1941.]] godine odlazi za liječnika u Kragujevački NOP odred. Krajem studenog u [[Užice|Užicu]] stupa na dužnost referenta saniteta [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOVJ-a]] na kojoj će ostati do kraja rata. Rukovodio je spašavanjem ranjenika u [[Igmanski marš|Igmanskom maršu]] i kod [[Bitka na Neretvi|Bitke na Neretvi]]. Tijekom rata izgubio je suprugu Ivanku koju je policija u [[Zagreb]]u ubila [[1942.]] godine i brata Dušana kojeg je ubila beogradska policija.


Gojko Nikoliš je bio vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja [[AVNOJ|AVNOJ-a]] i vijećnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]]. U činu general-pukovnika poslije rata bio je načelnik sanitetske službe u [[JNA]]. Obnašao je i dužnost veleposlanika Jugoslavije u [[Indija|Indiji]]. Bio je član [[SANU|SANU-a]].
Gojko Nikoliš je bio vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja [[AVNOJ|AVNOJ-a]] i vijećnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja [[ZAVNOH|ZAVNOH-a]]. U činu general-pukovnika poslije rata bio je načelnik sanitetske službe u [[JNA]]. Obnašao je i dužnost veleposlanika Jugoslavije u [[Indija|Indiji]]. Bio je član [[SANU|SANU-a]], a narodnim je herojem proglašen [[20. prosinca]] [[1951.]] godine.<ref name="NH"></ref>


Publicističkim i književnim radim bavio se od rane mladosti. Još tijekom rata pokreće "Bilten", organ saniteta Vrhovnog štaba. Početkom osamdesetih objavljuje svoje memoare.
Publicističkim i književnim radim bavio se od rane mladosti. Još tijekom rata pokreće "Bilten", organ saniteta Vrhovnog štaba. Početkom osamdesetih objavljuje svoje memoare.


===Raspad Jugoslavije i smrt===
U beogradskom listu "Politika" 18. sječnja 1987. godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i [[Pavle Savić]]. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijankom rukovodstvu.


U beogradskom listu "Politika" 18. sječnja [[1987.]] godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i [[Pavle Savić]]. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijanskom rukovodstvu.
Početkom devedesetih godina Gojko Nikoliš sukobio se sa ratnom politikom režima [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i zajedno sa svojom drugom suprugom, francuskinjom Margo, otišao u [[Francuska|Francusku]] gdje je umro 11. lipnja 1995. godine

Sudjelovao je na skupu Udruženja Srba porijeklom iz Hrvatske koji žive u Beogradu, koji je održan [[29. lipnja]] [[1990.]] godine u Sava centru u [[Beograd]]u. Na skupu je održao govor u kojemu je pozvao na borbu za kulturnu autonomiju [[Srbi u Hrvatskoj|Srba u Hrvatskoj]] u suradnji s "demokratski raspoloženim Hrvatima", dok je ideju prekrajanja granica i vojne intervencije u svrhu stvaranja Velike Srbije proglasio "suludim i samoubistvom Srbije". Zbog takvih je stavova bio izviždan od strane publike, a njegovi kolege akademici [[SANU|SANU-a]] - organizatori skupa [[Jovan Rašković]] i [[Dobrica Ćosić]] - nisu pokušali smiriti svjetinu, već su mu poručili da skrati izlaganje.<ref name="znaci">[http://www.znaci.net/00001/23_10_4.htm Zašto je izviždan general, narodni heroj i akademik, dr. Gojko Nikoliš]</ref>

Nekoliko je dana kasnije objavio otvoreno pismo Jovanu Raškoviću i prijateljima u kojemu je ponovno naglasio svoje protivljenje bilo kakvom oružanom sukobu i velikosrpskoj ideji. Između ostalog, napisao je:
{{citat|Ne vidim mogućnost povlačenja bilo kakve jasne geografsko-nacionalne granice... u šahovskoj tabli, gde su izmešana srpska i hrvatska sela, a gradovi multinacionalni. (...) Za prvu kap krvi, bilo čije, u ovakvoj jednoj akciji snosili bi smrtnu odgovornost propagatori ove ideje.<ref name="znaci"></ref>}}

Godine [[1992.]] odlazi u [[Francuska|Francusku]] zajedno sa svojom suprugom Margo, gdje je i umro [[11. srpnja]] [[1995.]] godine, bez generalske mirovine koja mu je u međuvremenu oduzeta i shrvan propašću Jugoslavije u krvavim ratovima.


== Djela ==
== Djela ==
Redak 19: Redak 41:
* ''[[Sava Mrkalj]] - povijest o jednom stradalniku'', Prosvjeta, Zagreb 1980.
* ''[[Sava Mrkalj]] - povijest o jednom stradalniku'', Prosvjeta, Zagreb 1980.
* ''Memoari, korijeni, stablo pavetina'', Liber-Prosveta, Zagreb-Beograd 1981.
* ''Memoari, korijeni, stablo pavetina'', Liber-Prosveta, Zagreb-Beograd 1981.

==Izvori==
{{reflist}}


== Literatura ==
== Literatura ==

Inačica od 21. studenoga 2016. u 17:39

Gojko Nikoliš
Gojko Nikoliš
Rođenje 11. kolovoza 1911.
Sjeničak
Smrt 11. srpnja 1995.
Le Mans, Francuska
Zanimanje liječnik, sudionik NOB-a, časnik JNA
Portal o životopisima

Gojko Nikoliš (Sjeničak, 11. kolovoza 1911. - Le Mans, 11. srpnja 1995.), liječnik, pisac, sudionik NOR-a, Narodni heroj Jugoslavije.

Životopis

Dr. Gojko Nikoliš je rođen 11. kolovoza 1911. godine u selu Sjeničak Lasinjski kod Vrginmosta na Kordunu u obitelji pravoslavnog svećenika. Poslije završene osnovne škole u rodnom selu i gimnazije u Karlovcu i Sremskim Karlovcima medicinu je završio u Beogradu 1936. godine. Tijekom studiranja postao je član SKOJ-a i Komunističke partije Jugoslavije. Sudionik je Španjolskog građanskog rata od 1937. godine kao dragovoljac na strani republikanaca. Bio je ravnatelj bolnice u Pontonesu, a potom načelnik saniteta u bataljunu Devete internacionalne brigade u vrijeme Bitke na rijeci Ebro 1938. godine.[1]

Poslije raspada Kraljevine Jugoslavije uključuje se u pripreme za podizanje ustanka i 19. kolovoza 1941. godine odlazi za liječnika u Kragujevački NOP odred. Krajem studenog u Užicu stupa na dužnost referenta saniteta Vrhovnog štaba NOVJ-a na kojoj će ostati do kraja rata. Rukovodio je spašavanjem ranjenika u Igmanskom maršu i kod Bitke na Neretvi. Tijekom rata izgubio je suprugu Ivanku koju je policija u Zagrebu ubila 1942. godine i brata Dušana kojeg je ubila beogradska policija.

Gojko Nikoliš je bio vijećnik Prvog i Drugog zasjedanja AVNOJ-a i vijećnik Prvog, Drugog i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a. U činu general-pukovnika poslije rata bio je načelnik sanitetske službe u JNA. Obnašao je i dužnost veleposlanika Jugoslavije u Indiji. Bio je član SANU-a, a narodnim je herojem proglašen 20. prosinca 1951. godine.[1]

Publicističkim i književnim radim bavio se od rane mladosti. Još tijekom rata pokreće "Bilten", organ saniteta Vrhovnog štaba. Početkom osamdesetih objavljuje svoje memoare.

Raspad Jugoslavije i smrt

U beogradskom listu "Politika" 18. sječnja 1987. godine izlazi humoreska pod naslovom "Vojko i Savle" u kojoj se prepoznaju akademici Gojko Nikoliš i Pavle Savić. Ovaj je tekst izazvao buru u tadašnjoj jugoslavenskoj javnosti, ali i političke potrese u srbijanskom rukovodstvu.

Sudjelovao je na skupu Udruženja Srba porijeklom iz Hrvatske koji žive u Beogradu, koji je održan 29. lipnja 1990. godine u Sava centru u Beogradu. Na skupu je održao govor u kojemu je pozvao na borbu za kulturnu autonomiju Srba u Hrvatskoj u suradnji s "demokratski raspoloženim Hrvatima", dok je ideju prekrajanja granica i vojne intervencije u svrhu stvaranja Velike Srbije proglasio "suludim i samoubistvom Srbije". Zbog takvih je stavova bio izviždan od strane publike, a njegovi kolege akademici SANU-a - organizatori skupa Jovan Rašković i Dobrica Ćosić - nisu pokušali smiriti svjetinu, već su mu poručili da skrati izlaganje.[2]

Nekoliko je dana kasnije objavio otvoreno pismo Jovanu Raškoviću i prijateljima u kojemu je ponovno naglasio svoje protivljenje bilo kakvom oružanom sukobu i velikosrpskoj ideji. Između ostalog, napisao je:

Wikicitati »Ne vidim mogućnost povlačenja bilo kakve jasne geografsko-nacionalne granice... u šahovskoj tabli, gde su izmešana srpska i hrvatska sela, a gradovi multinacionalni. (...) Za prvu kap krvi, bilo čije, u ovakvoj jednoj akciji snosili bi smrtnu odgovornost propagatori ove ideje.[2]«

Godine 1992. odlazi u Francusku zajedno sa svojom suprugom Margo, gdje je i umro 11. srpnja 1995. godine, bez generalske mirovine koja mu je u međuvremenu oduzeta i shrvan propašću Jugoslavije u krvavim ratovima.

Djela

  • Sava Mrkalj - povijest o jednom stradalniku, Prosvjeta, Zagreb 1980.
  • Memoari, korijeni, stablo pavetina, Liber-Prosveta, Zagreb-Beograd 1981.

Izvori

Literatura

  • Narodni heroji Jugoslavije, Mladost, Bograd 1975.