Augusto Pinochet: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 38: Redak 38:


== Životopis ==
== Životopis ==
=== Rani život ===


Rodio se [[1915.]] g., u Valparaisu. Sa napunjenih 18 godina ušao je u vojnu školu. [[1972.]] socijalisti [[Salvador Allende|Salvadora Allendea]] imenovali su ga zapovjednikom čileanskih oružanih snaga. Njegov uspon u vojsci bio je brz. Godine [[1939.]] postaje drugi, a [[1941.]] prvi časnik. Službovao je u rodnom [[Valparaíso|Valparaísu]] i [[Iquique]]u Čileu, kao i u Arici i Quitu u [[Ekvador]]u.
Rodio se [[1915.]] g., u Valparaisu. Sa napunjenih 18 godina ušao je u vojnu školu. [[1972.]] socijalisti [[Salvador Allende|Salvadora Allendea]] imenovali su ga zapovjednikom čileanskih oružanih snaga. Njegov uspon u vojsci bio je brz. Godine [[1939.]] postaje drugi, a [[1941.]] prvi časnik. Službovao je u rodnom [[Valparaíso|Valparaísu]] i [[Iquique]]u Čileu, kao i u Arici i Quitu u [[Ekvador]]u.


=== Vojna karijera ===
=== Vojna karijera i privatni život ===
U ranim godinama Pinochet nije bio zainteresiran za politiku, iako je kao visoki časnik pedesetih godina bio umiješan u radu protiv Socijalističke partije Čilea. Godine [[1973.]], u nadi da će se oduprijeti najvećoj gospodarskoj katastrofi u povijesti Čilea, Allende i njegova vlada pokušali su da se izvuku iz stagnacije, ali je rezultat bila hiperinflacija i potpuna gospodarska paraliza, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo naroda. Ubrzo Allendeovi ljudi proglašavaju Pinocheta zapovjednikom vojske. Međutim, Pinochet je za manje od mjesec dana izveo državni udar, uz vojnu pomoć koja mu je došla iz SAD-a. Bio je oženjen za Lucíu Hiriart s kojom je imao petero djece.
U ranim godinama Pinochet nije bio zainteresiran za politiku, iako je kao visoki časnik pedesetih godina bio umiješan u radu protiv Socijalističke partije Čilea. Godine [[1973.]], u nadi da će se oduprijeti najvećoj gospodarskoj katastrofi u povijesti Čilea, Allende i njegova vlada pokušali su da se izvuku iz stagnacije, ali je rezultat bila hiperinflacija i potpuna gospodarska paraliza, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo naroda. Ubrzo Allendeovi ljudi proglašavaju Pinocheta zapovjednikom vojske. Međutim, Pinochet je za manje od mjesec dana izveo državni udar, uz vojnu pomoć koja mu je došla iz SAD-a. Bio je oženjen za Lucíu Hiriart s kojom je imao petero djece.


Redak 50: Redak 51:
Na gospodarskom planu, Pinochet je predvodio ubrzanu tranziciju ka gospodarstvu slobodnog tržišta čime je usporio inflaciju, vratio je nacionaliziranu imovinu, poticao je strana ulaganja itd. Godine 1976. na vlast u [[SAD]] došao je [[Jimmy Carter]] koji je optuživao Pinocheta što je dovelo do zahlađenja odnosa između [[SAD]]-a i [[Čile]]a. Tijekom 1977. godine povjerenstvo za ljudska prava [[UN]]-a prvi put je osudilo Pinochetov režim. Pinochet je [[1978.]] godine raspisao referendum na kome je bio upit o podržavanju njegovog režima, na što je 78% glasača glasovalo u njegovu korist.
Na gospodarskom planu, Pinochet je predvodio ubrzanu tranziciju ka gospodarstvu slobodnog tržišta čime je usporio inflaciju, vratio je nacionaliziranu imovinu, poticao je strana ulaganja itd. Godine 1976. na vlast u [[SAD]] došao je [[Jimmy Carter]] koji je optuživao Pinocheta što je dovelo do zahlađenja odnosa između [[SAD]]-a i [[Čile]]a. Tijekom 1977. godine povjerenstvo za ljudska prava [[UN]]-a prvi put je osudilo Pinochetov režim. Pinochet je [[1978.]] godine raspisao referendum na kome je bio upit o podržavanju njegovog režima, na što je 78% glasača glasovalo u njegovu korist.


Godine 1980. Pinochet donosi novi Ustav koji mu je omogućio da ostane predsjednik do [[1989.]] Tijekom 1982. se pogoršala politika gospodarstva, dovodeći na rub bijede mnogo ljudi. Godine 1985. skupine protiv Pinocheta su se ujedinile protiv režima i osnovale su "Nacionalni sporazum" za prijelazak na punu [[demokracija|demokraciju]] i zahtijevale su od Pinocheta da ih sasluša. Njihovi zahtjevi su odmah odbijeni. Dana [[7. rujna]] [[1986.]] "Domoljubna fronta" Manuela Rodrigueza pokušala je izvršiti atentat na Pinocheta koji je on čudom preživio. Neuspjeli pokušaj atentata je doveo do novih uhićenja i još većeg pritiska na oporbene ljevičarske grupe. Godinu dana poslije atentata raspisan je [[plebiscit]] o tome treba li Pinochet treba ostati na vlasti, koji je održan [[5. listopada]] [[1988.]] Na plebiscitu je 55% glasača<ref name="Elections">[http://www.tribunalcalificador.cl/resultado.php Tribunal Calificador], Chilean governmental website {{es icon}}</ref> izglasalo nepovjerenje Pinocheta, opredijelivši se radije za Patricia Aylwina, koji je pripadao Demokršćanskoj stranci. Već [[6. listopada]] Pinochet je priznao poraz, ali se nije odrekao funkcije zapovjednika vojske. Godine 1990. održani su slobodni izbori na kojima je pobjedu odnio [[Patricio Aylwin]].
Godine 1980. Pinochet donosi novi Ustav koji mu je omogućio da ostane predsjednik do [[1990.]] Tijekom 1982. se pogoršala politika gospodarstva, dovodeći na rub bijede mnogo ljudi. Godine 1985. skupine protiv Pinocheta su se ujedinile protiv režima i osnovale su "Nacionalni sporazum" za prijelazak na punu [[demokracija|demokraciju]] i zahtijevale su od Pinocheta da ih sasluša. Njihovi zahtjevi su odmah odbijeni. Dana [[7. rujna]] [[1986.]] "Domoljubna fronta" Manuela Rodrigueza pokušala je izvršiti atentat na Pinocheta koji je on čudom preživio. Neuspjeli pokušaj atentata je doveo do novih uhićenja i još većeg pritiska na oporbene ljevičarske grupe. Godinu dana poslije atentata raspisan je [[plebiscit]] o tome treba li Pinochet ostati na vlasti, koji je održan [[5. listopada]] [[1988.]] Na plebiscitu je 55% glasača<ref name="Elections">[http://www.tribunalcalificador.cl/resultado.php Tribunal Calificador], Chilean governmental website {{es icon}}</ref> izglasalo nepovjerenje Pinocheta, opredijelivši se radije za Patricia Aylwina, koji je pripadao Demokršćanskoj stranci. Već [[6. listopada]] Pinochet je priznao poraz, ali se nije odrekao funkcije zapovjednika vojske. Godine 1990. održani su slobodni izbori na kojima je pobjedu odnio [[Patricio Aylwin]].


=== Razdoblje poslije vladavine i smrt ===
=== Razdoblje poslije vladavine i smrt ===

Inačica od 11. prosinca 2016. u 16:57

Augusto Pinochet
Augusto Pinochet

31. predsjednik Čilea
trajanje službe
17. prosinca 1974. – 11. ožujka 1990.
Prethodnik Salvador Allende
Nasljednik Patricio Aylwin
Predsjednik Junta vlade Čilea
trajanje službe
11. rujna 1973. – 11. ožujka 1981.
Prethodnik  nitko
Nasljednik José Toribio Merino
Rođenje 25. studenog 1915., Valparaiso, Čile
Smrt 10. prosinca 2006., Santiago, Čile
Politička stranka nijedna
Zanimanje general, državnik

Augusto José Ramón Pinochet Ugarte (Valparaiso, 25. studenog 1915. - Santiago, 10. prosinca 2006.), državnik, general i predsjednik Čilea. Bio je vođa četveročlane vojne hunte[1] koja je s vlasti svrgnula socijalističkoga predsjednika Allendea 1973. godine. Njegova vlast je potrajala sve do 1990. godine. Kasnije je uveo gospodarske reforme koje su pomogle razvoju čileanskog gospodarstva.

Životopis

Rani život

Rodio se 1915. g., u Valparaisu. Sa napunjenih 18 godina ušao je u vojnu školu. 1972. socijalisti Salvadora Allendea imenovali su ga zapovjednikom čileanskih oružanih snaga. Njegov uspon u vojsci bio je brz. Godine 1939. postaje drugi, a 1941. prvi časnik. Službovao je u rodnom Valparaísu i Iquiqueu Čileu, kao i u Arici i Quitu u Ekvadoru.

Vojna karijera i privatni život

U ranim godinama Pinochet nije bio zainteresiran za politiku, iako je kao visoki časnik pedesetih godina bio umiješan u radu protiv Socijalističke partije Čilea. Godine 1973., u nadi da će se oduprijeti najvećoj gospodarskoj katastrofi u povijesti Čilea, Allende i njegova vlada pokušali su da se izvuku iz stagnacije, ali je rezultat bila hiperinflacija i potpuna gospodarska paraliza, što je izazvalo veliko nezadovoljstvo naroda. Ubrzo Allendeovi ljudi proglašavaju Pinocheta zapovjednikom vojske. Međutim, Pinochet je za manje od mjesec dana izveo državni udar, uz vojnu pomoć koja mu je došla iz SAD-a. Bio je oženjen za Lucíu Hiriart s kojom je imao petero djece.

Vojni puč i vladavina

Istoga dana Salvador Allende izvršava samoubojstvo[2], a 72 njegova najbliža suradnika su zarobljeni i strijeljani. Zatim je formirana vlada sastavljena od odabranih ljudi koji su zapovijedali vođenjem državnog udara, s Augustom Pinochetom na čelu. Proglašeno je izvanredno stanje i raspustila parlament do daljnjeg. Pinochet je, da bi uništio marksističku prošlost Čilea, odmah osnovao novu tajnu policiju pod imenom "Uprava nacionalne obavještajne službe" ili DINA.

Na gospodarskom planu, Pinochet je predvodio ubrzanu tranziciju ka gospodarstvu slobodnog tržišta čime je usporio inflaciju, vratio je nacionaliziranu imovinu, poticao je strana ulaganja itd. Godine 1976. na vlast u SAD došao je Jimmy Carter koji je optuživao Pinocheta što je dovelo do zahlađenja odnosa između SAD-a i Čilea. Tijekom 1977. godine povjerenstvo za ljudska prava UN-a prvi put je osudilo Pinochetov režim. Pinochet je 1978. godine raspisao referendum na kome je bio upit o podržavanju njegovog režima, na što je 78% glasača glasovalo u njegovu korist.

Godine 1980. Pinochet donosi novi Ustav koji mu je omogućio da ostane predsjednik do 1990. Tijekom 1982. se pogoršala politika gospodarstva, dovodeći na rub bijede mnogo ljudi. Godine 1985. skupine protiv Pinocheta su se ujedinile protiv režima i osnovale su "Nacionalni sporazum" za prijelazak na punu demokraciju i zahtijevale su od Pinocheta da ih sasluša. Njihovi zahtjevi su odmah odbijeni. Dana 7. rujna 1986. "Domoljubna fronta" Manuela Rodrigueza pokušala je izvršiti atentat na Pinocheta koji je on čudom preživio. Neuspjeli pokušaj atentata je doveo do novih uhićenja i još većeg pritiska na oporbene ljevičarske grupe. Godinu dana poslije atentata raspisan je plebiscit o tome treba li Pinochet ostati na vlasti, koji je održan 5. listopada 1988. Na plebiscitu je 55% glasača[3] izglasalo nepovjerenje Pinocheta, opredijelivši se radije za Patricia Aylwina, koji je pripadao Demokršćanskoj stranci. Već 6. listopada Pinochet je priznao poraz, ali se nije odrekao funkcije zapovjednika vojske. Godine 1990. održani su slobodni izbori na kojima je pobjedu odnio Patricio Aylwin.

Razdoblje poslije vladavine i smrt

Po okončanju Pinochetove diktature nova vlada je formirala Nacionalnu komisiju za istinu i pomirenje, čiji je glavni posao bio da utvrđivanje eventualnog kršenja ljudskih prava za vrijeme Pinochetovog režima. Do 1996. Korporacija je utvrdila krivnju Pinochetovog režima za smrt 3,197 osoba i utvrdila imena 600 pripadnika oružanih snaga koji su sudjelovali u kršenju prava. Međutim, Pinochet je proglašen doživotnim senatorom, čime je stekao imunitet unatoč.

Putujući s diplomatskom putovnicom, Pinochet je u rujnu 1998. stigao u Ujedinjeno Kraljevstvo na operaciju leđa. Tu je na zahtjev Španjolske uhićen i zadržan, ali je uslijed diplomatskog nereda pušten nakon 16 mjeseci. Dana 2. ožujka 2000. General Pinochet je stigao u Santiago, gdje mu je nakon četiri mjeseca ukinut diplomatski imunitet. Pinochet je optužen za brojne zločine. Vrhovni sud Čilea je u srpnju 2002. potvrdio da bivši diktator neće izaći pred sud zbog lošeg zdravlja, a tri dana kasnije Pinochet se odrekao titule doživotnog senatora. Dana 3. prosinca 2006., osam dana poslije devedeset prvog rođendana, Pinochet je doživio srčani udar[4] od čijih posljedica je preminuo 10. prosinca u vojnoj bolnici u Santiagu.

Citati

Wikicitati »Rim odsiječe glavu kršćana, a oni se nastaviše se pojavljivati na jedan ili drugi način. Nešto slično se događa s marksistima.«
(10. studenog 1995.)
Wikicitati »Ne zaboravite da je u povijesti svijeta bilo plebiscita, u kojem se sudilo Kristu i Barabi, a narod je izabrao Barabu.«
(25. listopada 1988.)
Wikicitati »Imam kiselo lice. Možda je to razlog zašto oni kažu da sam diktator.«
(24. travnja 1986.)
Wikicitati »Ja se borim za pravednu stvar, borbu za kršćanstvo i duhovnost te protiv marksizma i materijalizma.«

Izvori

  1. [1] video dolaska Pinocheta na aerodrom Santiago, 3 ožujka 2000
  2. Chilean president Salvador Allende committed suicide, autopsy confirms. The Guardian. London. 20. srpnja 2011.
  3. Tribunal Calificador, Chilean governmental website (šp.)
  4. Augusto Pinochet falleció en el Hospital Militar tras sufrir recaída "; El Mercurio"

Poveznice

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Augusto Pinochet