Manmohan Singh: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 45: | Redak 45: | ||
|nasljednik4=[[Pranab Mukherjee]] |
|nasljednik4=[[Pranab Mukherjee]] |
||
|prethodnik4=[[Kunwar Natwar Singh]] |
|prethodnik4=[[Kunwar Natwar Singh]] |
||
|nasljednik5= |
|nasljednik5=[[Amitav Ghosh]] |
||
|prethodnik5= |
|prethodnik5=[[I. G. Patel]] |
||
|predsjednik1= |
|predsjednik1= |
||
|predsjednik2= |
|predsjednik2= |
||
| Redak 57: | Redak 57: | ||
|premijer4= |
|premijer4= |
||
|premijer5= |
|premijer5= |
||
|mandat_start= [[2004.]] |
|mandat_start=[[22. svibja]] [[2004.]] |
||
|mandat_kraj= [[2014.]] |
|mandat_kraj=[[26. svibnja]] [[2014.]] |
||
|mandat_start2=[[2011.]] |
|mandat_start2=[[2011.]] |
||
|mandat_kraj2=[[2011.]] |
|mandat_kraj2=[[2011.]] |
||
|mandat_start3=[[1991.]] |
|mandat_start3=[[21. srpnja]] [[1991.]] |
||
|mandat_kraj3=[[1996.]] |
|mandat_kraj3=[[16. svibnja]] [[1996.]] |
||
|mandat_start4=[[2005.]] |
|mandat_start4=[[2005.]] |
||
|mandat_kraj4=[[2006.]] |
|mandat_kraj4=[[2006.]] |
||
|mandat_start5=[[1982.]] |
|mandat_start5=[[15. rujna]] [[1982.]] |
||
|mandat_kraj5=[[1985]] |
|mandat_kraj5=[[15. siječnja]] [[1985.]] |
||
}} |
}} |
||
'''Manmohan Sing ''' je predsjednik vlade [[Indija|Indije]] od [[22. svibnja]] [[2004.]] do [[26. svibnja]] [[2014.]] Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo [[1991.]] dok je bio ministar financija. Rođen je [[26. rujna]] [[1932.]] u Gahu u [[Zapadni Punjab|Zapadnom Punjabu]] u današnjem [[Pakistan]]u. Član je stranke [[Indijski nacionalni kongres]]. Prvi je [[Sik]], koji je postao predsjednik vlade. |
'''Manmohan Sing ''' je predsjednik vlade [[Indija|Indije]] od [[22. svibnja]] [[2004.]] do [[26. svibnja]] [[2014.]] Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo [[1991.]] dok je bio ministar financija. Rođen je [[26. rujna]] [[1932.]] u Gahu u [[Zapadni Punjab|Zapadnom Punjabu]] u današnjem [[Pakistan]]u. Član je stranke [[Indijski nacionalni kongres]]. Prvi je [[Sik]], koji je postao predsjednik vlade. |
||
| Redak 72: | Redak 72: | ||
Ekonomist je po zanimanju i jedno je vrijeme radio u [[MMF]]-u. Magistrirao je 1954. u Chandigarhu u Punjabu. Ponovo je diplomirao u Cabrigeu 1957., a doktorirao je [[1962.]] u [[Oxford]]u. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u [[UN]]-u, [[MMF]]-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar financija u vladi [[Narasimo Rao|Narasima Raoa]] i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom financijske krize. Tokom vlasti Stranka Bharatiya Janata ( BJP ) bio je vođa oporbe od [[1998.]] do [[2004.]] |
Ekonomist je po zanimanju i jedno je vrijeme radio u [[MMF]]-u. Magistrirao je 1954. u Chandigarhu u Punjabu. Ponovo je diplomirao u Cabrigeu 1957., a doktorirao je [[1962.]] u [[Oxford]]u. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u [[UN]]-u, [[MMF]]-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar financija u vladi [[Narasimo Rao|Narasima Raoa]] i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom financijske krize. Tokom vlasti Stranka Bharatiya Janata ( BJP ) bio je vođa oporbe od [[1998.]] do [[2004.]] |
||
== |
==Ekonomske reforme i uspon na vlast== |
||
Kasnih 1980-ih bio je guverner središnje banke Indije, a ministar financija je postao 1991.g. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada. Ekonomska liberalizacija Singha i Raoa otvorila je put k izravnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi s velikim deficitom. Devizne pričuve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako platiti dospjele obroke kredita. Počele su pripreme da se zlatne pričuve Indije stave kao hipoteka u engleskoj banci da bi se dobio novac neophodan Indiji u plaćanju dospjelih obveza. Rješenje te krize Singh i Rao našli su u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991.g. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tijekom 1990-ih i 2000-ih. Indija je dosegla visoki stupanj rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna Narasim Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim. |
Kasnih 1980-ih bio je guverner središnje banke Indije, a ministar financija je postao 1991.g. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada. Ekonomska liberalizacija Singha i Raoa otvorila je put k izravnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi s velikim deficitom. Devizne pričuve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako platiti dospjele obroke kredita. Počele su pripreme da se zlatne pričuve Indije stave kao hipoteka u engleskoj banci da bi se dobio novac neophodan Indiji u plaćanju dospjelih obveza. Rješenje te krize Singh i Rao našli su u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991.g. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tijekom 1990-ih i 2000-ih. Indija je dosegla visoki stupanj rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna Narasim Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim. |
||
== |
==U opoziciji i izbori 2004.== |
||
Manmohan Singh je ostao u Kongresnoj stranci, iako je bio marginaliziran i trpio stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999.g. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu stranke, u vrijeme kad se mnogo vodećih političara Kongresne stranke pobunilo protiv izbora Sonie Gandhi za vođu oporbe i predsjednika Kongresne stranke. Soniu Gandhi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog talijanskog podrijetla.{{nedostaje izvor}} Iako je tada izgledalo da Indijski nacionalni kongres nema budućnosti Singh je ostao u njemu i pomogao u reformi stranačke platfome i organizacije. |
Manmohan Singh je ostao u Kongresnoj stranci, iako je bio marginaliziran i trpio stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999.g. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu stranke, u vrijeme kad se mnogo vodećih političara Kongresne stranke pobunilo protiv izbora Sonie Gandhi za vođu oporbe i predsjednika Kongresne stranke. Soniu Gandhi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog talijanskog podrijetla.{{nedostaje izvor}} Iako je tada izgledalo da Indijski nacionalni kongres nema budućnosti Singh je ostao u njemu i pomogao u reformi stranačke platfome i organizacije. |
||
Kongresna stranka u koaliciji s drugim strankama je dobila parlamentarne izbore 2004.g., najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BJP-om, koje se okrenulo srednjem sloju. [[Sonia Gandhi]] je tada bila čelnica Kongresne stranke i očekivalo se da ona postane predsjednica vlade. Nije pristala biti predsjednicom vlade i umjesto toga imenovala je Manmohana Sinhga. Postao je predsjednik vlade 19. ožujka 2004.g. |
Kongresna stranka u koaliciji s drugim strankama je dobila parlamentarne izbore 2004.g., najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BJP-om, koje se okrenulo srednjem sloju. [[Sonia Gandhi]] je tada bila čelnica Kongresne stranke i očekivalo se da ona postane predsjednica vlade. Nije pristala biti predsjednicom vlade i umjesto toga imenovala je Manmohana Sinhga. Postao je predsjednik vlade 19. ožujka 2004.g. |
||
== |
==Predsjednik vlade== |
||
Singhova vlada se fokusirala na smanjenje proračunskog deficita, ali s druge strane je za siromašne seljake stvorila program oprosta dugova. Ekonomskom i poreznom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja vjerskih napetosti i sukoba u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao što su muslimani ili kršćani. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces s Pakistanom, što se osjeti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD, Kinom i EU-om. Međutim Indija nije uspjela dobiti podršku ključnog saveznika Rusije za stalno mjesto s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a.<ref>[http://india.gov.in/govt/whoswho.php?id=4 Profile-Prime Ministre of India]</ref><ref>[http://www.pmindia.nic.in/meet.htm Prime Minister's office]</ref> |
Singhova vlada se fokusirala na smanjenje proračunskog deficita, ali s druge strane je za siromašne seljake stvorila program oprosta dugova. Ekonomskom i poreznom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja vjerskih napetosti i sukoba u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao što su muslimani ili kršćani. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces s Pakistanom, što se osjeti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD, Kinom i EU-om. Međutim Indija nije uspjela dobiti podršku ključnog saveznika Rusije za stalno mjesto s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a.<ref>[http://india.gov.in/govt/whoswho.php?id=4 Profile-Prime Ministre of India]</ref><ref>[http://www.pmindia.nic.in/meet.htm Prime Minister's office]</ref> Dana 26. svibnja 2014. podnio je ostavku predsjednika vlade i naslijedio ga je [[Narendra Modi]]. |
||
== Izvori == |
== Izvori == |
||
| Redak 96: | Redak 96: | ||
[[Kategorija:Političari nakon 1989.]] |
[[Kategorija:Političari nakon 1989.]] |
||
[[Kategorija:Predsjednici vlada]] |
[[Kategorija:Predsjednici vlada]] |
||
[[Kategorija:Arhitekti]] |
|||
Inačica od 15. siječnja 2017. u 19:06
 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
 |
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu. Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika. |
| Manmohan Singh | |
| |
| 18. predsjednik vlade Indije | |
|---|---|
| trajanje službe 22. svibja 2004. – 26. svibnja 2014. | |
| Zamjenik | L. K. Advani |
| Prethodnik | Atal Bihari Vajpayee |
| Nasljednik | Narendra Modi |
| Ministar željeznica | |
| trajanje službe 2011. – 2011. | |
| Prethodnik | Mamata Banerjee |
| Nasljednik | Dinesh Trivedi |
| Ministar financija | |
| trajanje službe 21. srpnja 1991. – 16. svibnja 1996. | |
| Prethodnik | Yashwant Sinha |
| Nasljednik | Jaswant Singh |
| Ministar vanjskih poslova | |
| trajanje službe 2005. – 2006. | |
| Prethodnik | Kunwar Natwar Singh |
| Nasljednik | Pranab Mukherjee |
| Guverner središnje banke Indije | |
| trajanje službe 15. rujna 1982. – 15. siječnja 1985. | |
| Prethodnik | I. G. Patel |
| Nasljednik | Amitav Ghosh |
| Rođenje | 26. rujna 1932., Gah Britanska Indija |
| Politička stranka | Indijski nacionalni kongres |
| Zanimanje | ekonomist,profesor,političar,službenik,socijalni radnik |
Manmohan Sing je predsjednik vlade Indije od 22. svibnja 2004. do 26. svibnja 2014. Smatraju ga arhitektom moderne Indije zbog ekonomske liberalizacije koju je pokrenuo 1991. dok je bio ministar financija. Rođen je 26. rujna 1932. u Gahu u Zapadnom Punjabu u današnjem Pakistanu. Član je stranke Indijski nacionalni kongres. Prvi je Sik, koji je postao predsjednik vlade.
Ekonomist je po zanimanju i jedno je vrijeme radio u MMF-u. Magistrirao je 1954. u Chandigarhu u Punjabu. Ponovo je diplomirao u Cabrigeu 1957., a doktorirao je 1962. u Oxfordu. Najobrazovaniji je od svih dosadašnjih indijskih predsjednika vlada. Zbog svoga rada u UN-u, MMF-u i drugim međunarodnim organizacijama jako je cijenjen u svijetu. Bio je ministar financija u vladi Narasima Raoa i njemu se pripisuje zasluga u reformi indijske ekonomije tokom financijske krize. Tokom vlasti Stranka Bharatiya Janata ( BJP ) bio je vođa oporbe od 1998. do 2004.
Ekonomske reforme i uspon na vlast
Kasnih 1980-ih bio je guverner središnje banke Indije, a ministar financija je postao 1991.g. u vladi Narasima Raoa. Smatra se arhitektom reformi koje je počela sprovoditi vlada. Ekonomska liberalizacija Singha i Raoa otvorila je put k izravnim stranim investicijama. Indija se dotad nalazila u teškoj krizi s velikim deficitom. Devizne pričuve zemlje su bile iscrpljene. Zbog toga nije mogla lako platiti dospjele obroke kredita. Počele su pripreme da se zlatne pričuve Indije stave kao hipoteka u engleskoj banci da bi se dobio novac neophodan Indiji u plaćanju dospjelih obveza. Rješenje te krize Singh i Rao našli su u ekonomskoj liberalizaciji. Liberalizacija iz 1991.g. je bila prvi korak u seriji liberalizacija, koje su uslijedile tijekom 1990-ih i 2000-ih. Indija je dosegla visoki stupanj rasta i velike devizne rezerve. Iako je ekonomska liberalizacija bila uspješna Narasim Rao je poražen na izborima, jer ga je veliki dio naroda smatrao korumpiranim.
U opoziciji i izbori 2004.
Manmohan Singh je ostao u Kongresnoj stranci, iako je bio marginaliziran i trpio stalne poraze na izborima 1996., 1998. i 1999.g. Nije se pridružio pobunjeničkom krilu stranke, u vrijeme kad se mnogo vodećih političara Kongresne stranke pobunilo protiv izbora Sonie Gandhi za vođu oporbe i predsjednika Kongresne stranke. Soniu Gandhi su nacionalisti počeli napadati zbog njenog talijanskog podrijetla.[nedostaje izvor] Iako je tada izgledalo da Indijski nacionalni kongres nema budućnosti Singh je ostao u njemu i pomogao u reformi stranačke platfome i organizacije.
Kongresna stranka u koaliciji s drugim strankama je dobila parlamentarne izbore 2004.g., najviše zahvaljujući siromašnijem stanovništvu razočaranom BJP-om, koje se okrenulo srednjem sloju. Sonia Gandhi je tada bila čelnica Kongresne stranke i očekivalo se da ona postane predsjednica vlade. Nije pristala biti predsjednicom vlade i umjesto toga imenovala je Manmohana Sinhga. Postao je predsjednik vlade 19. ožujka 2004.g.
Predsjednik vlade
Singhova vlada se fokusirala na smanjenje proračunskog deficita, ali s druge strane je za siromašne seljake stvorila program oprosta dugova. Ekonomskom i poreznom politikom potakao je veliku ekonomsku ekspanziju. Lansirao je kampanju smanjenja vjerskih napetosti i sukoba u Indiji i počeo je politički podržavati manjine kao što su muslimani ili kršćani. Na vanjskom planu nastavio je mirovni proces s Pakistanom, što se osjeti po smanjenom terorizmu u Kašmiru. Ojačane su veze i sa SAD, Kinom i EU-om. Međutim Indija nije uspjela dobiti podršku ključnog saveznika Rusije za stalno mjesto s pravom veta u Vijeću sigurnosti UN-a.[1][2] Dana 26. svibnja 2014. podnio je ostavku predsjednika vlade i naslijedio ga je Narendra Modi.
