Dragutin Domjanić: razlika između inačica

Dragutin Domjanić
	; Bista na Strossmayerovom trgu u Zagrebu
Puno ime	Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić
Pseudonim	Milivoj Seljan; Vujec Grga
Rođenje	12. rujna 1875..; Adamovec
Smrt	7. lipnja 1933..; Zagreb
Zanimanje	pravnik, književnik
Nacionalnost	Hrvat
Književne vrste	poezija, pjesma u prozi
Književni period	modernizam
	Važnija djela :::"Kipci i popevke" (1917.); "Vu suncu i senci" (1927.); "Po dragomu kraju" (1933.);
	Portal o životopisima

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 11. veljače 2017. u 13:29

Dragutin Milivoj Domjanić (Adamovec 12. rujna 1875. - Zagreb 7. lipnja 1933.), hrvatski pravnik i pjesnik.

Životopis

Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u plemenitaškoj obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu.^[1] Završio je pravo na fakultetu u Zagrebu (1898.), gdje je i doktorirao 1899. Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom Pjesme (1909.) koja je bila napisana na štokavici.

Bio je član JAZU i predsjednik Matice hrvatske (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare Goethea, Heinea, Verlainea itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: Kipci i popevke, Fala i Popevke sam slagal.

Autor je i malo znane marionetne igre "Petrica Kerempuh i spametni osel" u kojoj kritički i satirički opisuje hrvatske intelektualce 1920-ih godina. Pisac je koji je prvi u hrvatskoj književnosti cjelovitije i umjetnički zrelije ostvario melodioznost i ritmičnost kajkavskoga dijalektalnoga izraza.

Stil

Pjevao je o duhovnoj ljubavi, o intimi plemićkih domova, o gospodarskim perivojima, markizima i kavalirima minulih dana. Kroz svoja djela Domjanić strahuje od grubosti sadašnjice, žali za svijetom koji odumire, nepovjerljiv je prema novim idejama.

Ljubav prema prošlosti upućuje Domjanića svome materinjskom kajkavskom jeziku. Najpoznatije mu je djelo kajkavska zbirka Kipci i popevke, a pjesme Fala i Popevke sam slagal, koje je obje uglazbio Vlaho Paljetak. I drugi hrvatski skladatelji, primjerice Emil Cossetto, Igor Kuljerić i Ivana Lang uglazbili su nekoliko Domjanićevih pjesama. Njegova lirika, idilična, sentimentalna i rezignantna, podjednako obiluje i slikovitošću i glazbenošću. Na kajkavskom književnom jeziku je spjevao sve svoje pjesme. Napisao je i veći broj književnih prikaza, te nekoliko proznih crtica, koji su uglavnom u duhu njegovih lirskih interesa i stilske manire.

Djela

"Kipci i popevke" (1917.)
"Vu suncu i senci" (1927.)
"Po dragomu kraju" (1933.)

Izvori

↑ Narod.hr rž: 3. lipnja 1607. – Crkva osnovala prvu gimnaziju u Hrvatskoj. 03.06.2016. (pristupljeno 4. lipnja 2016.)

[1] Narod.hr rž: 3. lipnja 1607. – Crkva osnovala prvu gimnaziju u Hrvatskoj. 03.06.2016. (pristupljeno 4. lipnja 2016.)

[1]

@@ Redak 29: / Redak 29: @@
 == Životopis ==
-Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u [[plemstvo|plemenitaškoj]] obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Gornjogradska gimnazija u Zagrebu|gimnaziju]] u Zagrebu.<ref>[http://narod.hr/kultura/3-lipnja-1607-crkva-osnovala-prvu-gimnaziju-u-hrvatskoj Narod.hr] rž: ''3. lipnja 1607. – Crkva osnovala prvu gimnaziju u Hrvatskoj''. 03.06.2016. (pristupljeno 4. lipnja 2016.)</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]].
+Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u [[plemstvo|plemenitaškoj]] obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu.<ref>[http://narod.hr/kultura/3-lipnja-1607-crkva-osnovala-prvu-gimnaziju-u-hrvatskoj Narod.hr] rž: ''3. lipnja 1607. – Crkva osnovala prvu gimnaziju u Hrvatskoj''. 03.06.2016. (pristupljeno 4. lipnja 2016.)</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]].
 Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.-1926). Prevodio je svjetski poznate liričare [[Goethe|Goethea]], [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''.