Pavo Barišić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 64: Redak 64:
Novinarka [[Jutarnji list|Jutarnjeg Lista,]] [[Tanja Rudež]], 2008. godine je objavila da Pavo Barišić drži tri puta veću nastavnu satnicu nego što je godišnja norma punog nastavnog opterećenja. Prema njenom navodu, u to vrijeme Barišić je držao 19 kolegija na 4 sveučilišta (Zagreb, Split, Osijek i Zadar); ukupno 450 sati po semestru, dok je puno nastavno opterećenje iznosi 150 sati po semestru. Tadašnji rektor [[Aleksa Bjeliš]] istaknuo je da je optimalno da profesor drži dva kolegija, te da su već tri previše. Pavel Gregorić i [[Gvozden Flego]] izrazili su skepsu oko kvalitete takvih kolegija. <ref>[http://www.jutarnji.hr/arhiva/pavo-barisic-drzi-19-kolegija-na-4-fakulteta/372814/ Pavo Barišić drži 19 kolegija na 4 fakulteta]</ref> Te tvrdnje demantirao je tadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Splitu Josip Milat, ustvrdivši da je Barišić umjesto navodnih 13 zapravo držao svega 5 kolegija.<ref>[http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/1974043/ministar-na-udaru-optuzbi-aktualni-i-bivsi-dekan-ffst-a-brane-pavu-barisica/ Ministar na udaru optužbi: aktualni i bivši dekan FFST-a brane Pavu Barišića]</ref>
Novinarka [[Jutarnji list|Jutarnjeg Lista,]] [[Tanja Rudež]], 2008. godine je objavila da Pavo Barišić drži tri puta veću nastavnu satnicu nego što je godišnja norma punog nastavnog opterećenja. Prema njenom navodu, u to vrijeme Barišić je držao 19 kolegija na 4 sveučilišta (Zagreb, Split, Osijek i Zadar); ukupno 450 sati po semestru, dok je puno nastavno opterećenje iznosi 150 sati po semestru. Tadašnji rektor [[Aleksa Bjeliš]] istaknuo je da je optimalno da profesor drži dva kolegija, te da su već tri previše. Pavel Gregorić i [[Gvozden Flego]] izrazili su skepsu oko kvalitete takvih kolegija. <ref>[http://www.jutarnji.hr/arhiva/pavo-barisic-drzi-19-kolegija-na-4-fakulteta/372814/ Pavo Barišić drži 19 kolegija na 4 fakulteta]</ref> Te tvrdnje demantirao je tadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Splitu Josip Milat, ustvrdivši da je Barišić umjesto navodnih 13 zapravo držao svega 5 kolegija.<ref>[http://www.vijesti.rtl.hr/novosti/hrvatska/1974043/ministar-na-udaru-optuzbi-aktualni-i-bivsi-dekan-ffst-a-brane-pavu-barisica/ Ministar na udaru optužbi: aktualni i bivši dekan FFST-a brane Pavu Barišića]</ref>


Barišić je dva puta tužio novinarku Rudež i oba puta novinarka je bila oslobođena optužbi. Nakon što ju je Barišić i treći put tužio, Rudež se odlučila ispričati, navodeći kako joj je žao ako je člankom naštetila njegovoj časti i ugledu, ali je i dalje inzistirala da su sve objavljene informacije točne. <ref>[http://www.telegram.hr/politika-kriminal/izgledan-novi-ministar-obrazovanja-u-istom-je-ministarstvu-vec-bio-pomocnik-ali-je-morao-otici-zbog-omanjih-afera/ Izgledan novi ministar obrazovanja u istom je ministarstvu već bio pomoćnik ali je morao otići zbog omanjihafera]</ref> <ref>[http://www.telegram.hr/politika-kriminal/gospodin-barisic-danas-je-izjavio-kako-je-prijava-za-plagiranje-protiv-njega-odbacena-provjerili-smo-i-izgleda-da-je-malo-lagao/ Gospodin Barišić je izjavio kako je prijava za plagiranje protiv njega odbačena; provjerili smo i malo je lagao]</ref>
Barišić je dva puta tužio novinarku Rudež i oba puta novinarka je bila oslobođena optužbi. Nakon što ju je Barišić i treći put tužio, Rudež se odlučila ispričati, navodeći kako joj je žao ako je člankom naštetila njegovoj časti i ugledu. <ref>[http://www.telegram.hr/politika-kriminal/izgledan-novi-ministar-obrazovanja-u-istom-je-ministarstvu-vec-bio-pomocnik-ali-je-morao-otici-zbog-omanjih-afera/ Izgledan novi ministar obrazovanja u istom je ministarstvu već bio pomoćnik ali je morao otići zbog omanjihafera]</ref> <ref>[http://www.telegram.hr/politika-kriminal/gospodin-barisic-danas-je-izjavio-kako-je-prijava-za-plagiranje-protiv-njega-odbacena-provjerili-smo-i-izgleda-da-je-malo-lagao/ Gospodin Barišić je izjavio kako je prijava za plagiranje protiv njega odbačena; provjerili smo i malo je lagao]</ref>


=== Plagiranje ===
=== Plagiranje ===

Inačica od 15. veljače 2017. u 17:03

Pavo Barišić
Pavo Barišić

Ministar znanosti i obrazovanja Vlade Republike Hrvatske
trenutačno
u službi od
19. listopada 2016.
Prethodnik Predrag Šustar
Rođenje 9. rujna 1959.
Zanimanje znanstvenik, filozof

Pavo Barišić (9. rujna 1959.), hrvatski filozof, ministar znanosti i obrazovanja u Vladi Republike Hrvatske.

Životopis

Bio je znanstveni savjetnik u Institutu za filozofiju u Zagrebu[1] i redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu.[2] Objavljuje knjige i znanstvene radove na hrvatskom, njemačkom i engleskom, od kojih su neki prevedeni na japanski, korejski, španjolski i dr.

Obrazovanje

Na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu završio je studij prava 1982. Studij filozofije i germanistike diplomirao je 1983. na Filozofskom fakultetu.[1] Magisterij znanosti stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1985. radom “Praktična filozofija u Hegela”.[3]

Doktorski studij pohađao je na Sveučilištu u Augsburgu gdje je doktorirao 1989. disertacijom Welt und Ethos [Svijet i ethos].[4] Potporom Zaklade Alexander von Humboldt boravio je kao gostujući istraživač na Sveučilištu u Augsburgu 1997.-1998. i Münchenu 2004. Predavao ja kao gostujući profesor na Sveučilištu Kwansei Gakuin u Japanu 2002.-2003.[1]

Služba

Znanstveni je savjetnik u Institutu za filozofiju, gdje je bio ravnatelj 1991.-2001. Bio je direktor programa trajne istraživačke djelatnosti Povijest hrvatske filozofije i temeljni problemi filozofije 1997.-2002.[1] Sudjeluje u projektu Hrvatska filozofija i znanost u europskom kontekstu od 12. – 20. st.[5]

Redoviti je profesor na Sveučilištu u Splitu. Bio je pročelnik Odsjeka za filozofiju 2005.-2013. Voditelj je međunarodnoga projekta institucionalne suradnje Filozofija i demokracija između Sveučilišta Ludwig Maximilian u Münchenu i Sveučilišta u Splitu.[1]

Glavni je urednik časopisa i istoimene biblioteke Filozofska istraživanja i Synthesis philosophica 1993.-2005. Pomoćnik je ministra znanosti, obrazovanja i športa 2004.-2006., predsjednik Upravnoga vijeća Agencije za znanost i visoko obrazovanje 2005.-2006., voditelj Operativnoga stožera Bolonjskoga procesa 2005.-2006. i predsjednik Savjeta Sveučilišta u Splitu 2005.-2007. Predsjednik Hrvatskoga filozofskog društva bio je 2007.-2009. Od 2014. predsjednik je Kluba hrvatskih humboldtovaca. Glavni je tajnik Međunarodne i predsjednik Hrvatske Paneuropske unije. Utemeljitelj je Kluba znanstvenika i bio je član Predsjedništva UBH Prsten.[3]

Kodirektor je međunarodnoga skupa „Filozofija i demokracija“ na Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.[1] Član je Uredništva časopisa Dokos (Toledo, Španjolska), Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine (Zagreb, Hrvatska), Međunarodnoga savjeta Jahrbuch für Hegelforschung (Bochum, Njemačka) i časopisa Limes (Vilnius, Litva).[3]

Dobitnik je nagrade za znanstvenu izvrsnost u Institutu za filozofiju 2015.[3]

Istraživanje

Povijest hrvatske filozofije

Bitne odrednice identiteta hrvatske filozofije Barišić rasvjetljuje u „bogatstvu struja europske filozofijske misli“:[6] „Zacijelo je povijesnim okolnostima uvjetovano temeljno obilježje prožetost i pripadnost hrvatske filozofije najraznolikijim kulturnim krugovima i otvorenost prema drugačijemu… na mjestima dodira civilizacija, u blizini različnoga, napetosti suprotstavljenoga zbivaju se plodotvorni susreti drugačijih svjetonazora, osobito razumijevanje i otvorenost prema drugome i drugačijemu, prema stranomu, prema nepoznatomu, otkrivanje novoga. U mnogih hrvatskih filozofa otuda izlazi na vidjelo nastojanje da se prevladaju granice, da se nadiđe razdvojenost, da se posreduje različitost u zajedničkome, da se teži univerzalnome u duhovnom životu.“ Kao primjere takvih težnja ističe pokušaj „Hermana Dalmatina da poveže istočnu duhovnost i arapski misaoni svijet sa zapadnom metafizikom“, nastojanje Frane Petrića da približi „hermetičke i istočnjačke misli platonističkom i aristotelovskom duhovnom nasljeđu“ ili osebujan „zanos Jurja Križanića da pomiri istočnu i zapadnu vjeru i duhovnost“.[7]

Filozofija prava

Istražuje povezanost pojma slobode s pravom i zakonom: „Pitanje o pravu i pravednosti, zakonu i zakonitosti, za Starčevića je ishodišno pitanje ustanovljenja ljudske zajednice u kojem se odlučuje o osnovnoj vrijednosti – ideji slobode. Sažeto iskazan aksiom njegove pravaške filozofije polazi od postavke o čovjekovoj postavljenosti u pravo kao svoju drugu narav – altera natura – što se iskazuje očitovanjima slobodne volje. Pravo je božanska tvorevina postavljena za čovjeka poradi njegove slobode djelovanja i življenja u zajedništvu s drugima. Utemeljenje filozofije prava na ideji slobode na osebujan način potvrđuje Starčevićeva znamenita izreka, koja se provlači kao nit vodilja kroz pravašku argumentaciju: Sloboda bez zakona ne može biti.“[8]

Demokracija

O idealu vladavine puka

Zagovarajući istinske reforme za ostvarenje pravednosti i općega dobra u politici, Barišić ukazuje na tri paradoksa s kojima se sučeljava suvremena vladavina puka: „Demokracija se kao i nekoliko puta u povijesti ponovno nalazi na prekretnici, suočena s tri velike aporije. Kako svladati velike prostore, a da građani budu subjekti uređivanja javnih poslova? Kako se nositi s izazovom velikih brojeva, ako se želi uvažiti sloboda i mišljenje svakoga građanina? Znatan je problem u suvremenom svijetu poglavito odgovoriti na izazove multikulturalnosti. Na prvi se pogled aporije ne čine preteškima, ima svagda ideologija koje nude lake i brze odgovore. Ali živjeti i ostvariti ta jednostavna učenja, znatno je teže… Prava se ljubav prema demokraciji dokazuje ovdje i sada. Za to postići može pomoći jednostavna japanska filozofija wabi-sabi koja priznaje tri stvarnosti: ništa nije trajno, ništa nije dovršeno i ništa nije savršeno. Valja potražiti u vlastitim redovima vjerodostojne reformatore, zauzete za pravdu i opće dobro, ne obične zavodnike puka. Solon poručuje, raspoznajte među sobom skromne, razborite i samozatajne ljude koji znaju put do jednostavnih istina za življenje u demokraciji i slobodi. Tako ćete … s ponosom moći kazati – znali su ujediniti puk, učiniti građane slobodnima, uvaženima i odgovornima za upravljanje zajedničkim poslovima, vrijedilo je slijediti ih na putu istinske vladavine puka.“[9]

Post-demokracija

U kritičkom odmaku od diskursa post-demokracije, za opis globalnoga stanja vladavine puka Barišić koristi usporedbu s Polibijem: „Kada zagovornici post-demokracije opisuju suvremene simptome degeneracije parlamentarne demokracije, tada posežu za drevnom pričom o cikličnom razvoju državnih ustava ... Rimski povjesničar … opisao je znakovitu pojavu nastanka i izopačavanja pojedinih državnih oblika prema stoičkoj slici prirodnoga slijeda. Demokracija se rađa iz otpora nepravednoj strahovladi i nasilju izopačene oligarhijske vladavine kada građani preuzmu na sebe teret brige za zajedničko dobro i nadzor nad općim poslovima države. Nakon nepravedne i nasilne vlasti bogatih oligarha građani doživljavaju demokratski ustav kao nešto čarobno i blagotvorno. Jednakost i sloboda govora i mišljenja promatraju se kao najviše vrednote sve dok ima živih svjedoka koji su doživjeli i iskusili zlo i nepravde oligarhijske vladavine.“[10]

Povijesnom prispodobom iznosi na vidjelo kako „najviše vrednote demokracije blijede i nestaju u zaboravu prijenosa s generacije djece na unuke, kada ponovno neki pokušavaju postati moćniji od drugih građana. Toj su kušnji najpodložniji bogati… u tome kvarenju ćudoređa puka, u spremnosti i pohlepnosti za primanjem mita Polibije prepoznaje najveću pogibelj za ‘vrlinu demokracije’. Rezultat je takva procesa postupno vitoperenje demokratskoga državnog ustava u nasilnu vladavinu čvrste ruke. Za tako iskvaren i korumpiran, ali istodobno osiromašen puk kratak je put do nasilne vladavine dovoljno ambicioznih vođa. Iz prevratničkih zbivanja, uzburkanih skupština, krvoprolića, progona, oduzimanja i preraspodjele zemlje Polibije u cikličnom slijedu ustava novi oblik prepoznaje u ‘ohlokratskoj’ vladavini u kojoj puk gubi sve tragove civilizacije i vlada pravo jačega. Na kraju slijedi smirenje uzburkanoga i prevratničkoga stanja, urota i ubijanja u pronalaženju novoga ‘učitelja i despota’… u navedenim snažnim opisima uspona i padova demokracije mogu se prepoznati stanoviti aspekti suvremenih demokratskih procesa u tendencijama bilo prema ohlokratskim bilo prema oligarhijskim ili totalitarnim oblicima. To ne vrijedi samo za demokratske prevrate i preobrazbe političkih vladavina u zemljama na jugoistoku Europe nego se može promatrati i šire u političkim tvorevinama nastalim na ruševinama Sovjetskoga carstva, u demokratskim ushićenjima i razočaranjima u arapskom proljeću, tzv. arabelionu, jednako kao i sklonostima zaboravu i naravno znatno diskretnijim ‘post-demokratskim’ zastranama prema oligarhijskim ili plutokratskim oblicima u zapadnim društvima… Povijest nema kraja, kako su neki autori naivno najavljivali. Ni ideja demokracije nije odumrla, ako građani svojim nesudjelovanjem u igri izražavaju prosvjede protiv namještenih igara partitokratskih struktura i spin doktora. Ali ostaje otvorena mogućnost izražavanja volje koja se očituje kada za to sazriju uvjeti i kada je doista potrebno učiniti promjenu. Zato treba otvoriti prostor za djelovanje i postaviti težište na građanina kao autonomnoga subjekta politike“.[11]

Kontroverze

Dvostruke dnevnice

Barišić je od 2004. do 2006. obnašao dužnost pomoćnika u Ministarstvu obrazovanja i znanosti. Godine 2006. ministar Dragan Primorac ga je smijenio, a mediji su prezentirali da su razlog tome bile razne afere, među kojima se isticala ta da je za jedan skup naplatio dvostruke dnevnice. [12] [13] Pavo Barišić je više puta javno demantirao takve tvrdnje. [14]

Prekomjerna satnica

Novinarka Jutarnjeg Lista, Tanja Rudež, 2008. godine je objavila da Pavo Barišić drži tri puta veću nastavnu satnicu nego što je godišnja norma punog nastavnog opterećenja. Prema njenom navodu, u to vrijeme Barišić je držao 19 kolegija na 4 sveučilišta (Zagreb, Split, Osijek i Zadar); ukupno 450 sati po semestru, dok je puno nastavno opterećenje iznosi 150 sati po semestru. Tadašnji rektor Aleksa Bjeliš istaknuo je da je optimalno da profesor drži dva kolegija, te da su već tri previše. Pavel Gregorić i Gvozden Flego izrazili su skepsu oko kvalitete takvih kolegija. [15] Te tvrdnje demantirao je tadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Splitu Josip Milat, ustvrdivši da je Barišić umjesto navodnih 13 zapravo držao svega 5 kolegija.[16]

Barišić je dva puta tužio novinarku Rudež i oba puta novinarka je bila oslobođena optužbi. Nakon što ju je Barišić i treći put tužio, Rudež se odlučila ispričati, navodeći kako joj je žao ako je člankom naštetila njegovoj časti i ugledu. [17] [18]

Plagiranje

Godine 2011. Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (OEZVO) Republike Hrvatske došla je prijava protiv pet znanstvenika, među kojima i jedna protiv Pave Barišića "zbog plagiranja više dijelova tuđih članaka, knjiga i internetskih izvora" od strane Tomislava Bracanovića, Pavela Gregorića, Tomislava Janovića i Davora Pećnjaka. Odbori za etiku Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Zagrebu već su 2011. godine odbacili sve optužbe za plagiranje kao neosnovane.[19] Međutim, diplomat i znanstvenik Stephen Schlesinger je krajem listopada 2016. na upit novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koji mu je predočio sporna mjesta iz Barišićeva članka, i sam ustvrdio da se Barišićev propust, ma kako kratak, može okarakterizirati kao plagiranje u smislu "posuđivanja iz tuđega teksta bez navođenja izvora". U to doba mu se je i sam Barišić ispričao, a Schlesinger je prihvatio ispriku. [20][21]

Iste 2011. godine Pavao Barišić OEZVO-u prijavljuje Tomislava Bracanovića, Pavela Gregorića, Tomislava Janovića i Davora Pećnjaka zbog "prenošenja neistinitih tvrdnji koje škode časti i ugledu, vrijeđanjem dostojanstva, stvaranjem neprijateljskoga radnog, nastavnog i akademskog okruženja".

Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju 2016. godine jednoglasno prihvaća obje prijave.

Prijavu Bracanovića i ostalih Odbor proglašava "djelomično opravdanom" i utvrđuje kršenje čl. 8. st. 3. Etičkog kodeksa OEZVO-a od strane Pave Barišića u smislu "plagiranja - prepisivanja ili preuzimanja ideja, misli i riječi drugih autora bez navođenja izvora podataka". Radilo se o korištenju djela Stephena Schlesingera bez primjerenog navođenja izvora u prvome izdanju, dok su se druge prijave pokazale neutemeljene.[22] Pavo Barišić usprotivio se presudi za plagijat ukazujući da se radi o tiskarskoj pogrešci, gdje je u prvome izdanju djela izostavljen navod jedne fusnote. Ta pogreška ispravljena je već u drugome izdanju istoga djela 2011.[23]

Prijavu Barišića protiv Bracanovića i ostalih, odbor također proglašava opravdanom, navodeći da su Bracanović i ostali prekršili čl. 5. Etičkog kodeksa OEZVO-a, te da su "dostavljanjem prijave na znanje dvadeset institucija, tijela i pravnih subjekata stvorili neprijateljsko radno, nastavno i akademsko okruženje uznemirivanjem". [24] [25] [26]

Javna rasprava i premijerova odluka o povjerenju ministru

Iznošenjem ovakvih tvrdnji o novome ministru mediji su raspirili javnu raspravu u akademskoj zajednici o slučaju navodnoga plagiranja. Prvo se oglasio Rektorski zbor sa stavom da mišljenje OEZVO-a nije mjerodavno jer je slučaj riješen još 2011. i 2012 na razini dva Sveučilišta.[19] Početkom siječnja 2017. kolumnist Jutarnjega lista Inoslav Bešker objavio je analizu Barišićeva članka po kojoj je "propust u citiranju u preglednom članku jednoga sekundarnog izvora" greška i možda propust iz nemara, a ne plagijat kao svjesno "prisvajanje dijela tuđeg djela",[27] a eminentni hrvatski znanstvenik Ivan Đikić kontaktirao je premijera Andreja Plenkovića te uskoro napisao i otvoreno pismo. U pismu je iznio argumente u prilog tezi da je Barišić plagirao određene dijelove spornog rada, te pozvao premijera Plenkovića da smjeni ministra Barišića. [28] [29] Na takvo otvoreno pismo reagirala je grupa od devet uglednih znanstvenika (Miroslav Radman, Slobodan Vukičević, Stipe Jonjić, Miloš Judaš, Mile Ivanda, Vlasta Bonačić-Koutecky, Mislav Ježić, Aleksandar Jakir i Vladimir Paar), koji su istaknuli i obrazložili svoju podršku ministru Barišiću. [30] Uskoro je i stotinjak članova akademske zajednice poslalo otvoreno pismo podrške ministru Barišiću, [31] kao i nekoliko desetaka njegovih studenata s fakulteta iz Splita i iz Osijeka smatrajući da se Barišića nastoji nepravedno osuditi, ocrniti i obezvrijediti od prvoga dana kada je postao ministar.[32] Nakon što je u javnosti obznanjena cijela navodno Đikićeva analiza Barišićeva članka, član HAZU i Sveučilišta u Zagrebu Slobodan Vukičević istakao je da je ona gotovo identična prvotnoj prijavi za plagijat koju su protiv dr. Barišića uputili Bracanović, Gregorić, Janović i Pećnjak prije gotovo šest godina.[33] S druge strane, Mića Tatalović i Nenad Jarić Dauenhauer poslali su svoje viđenje svjetskomu znanstvenomu časopisu Nature koji je na svojim stranicama objavio njihov članak pod nazivom "Croatia’s science minister rejects calls to resign amid plagiarism scandal". [34] Akademik Mislav Ježić i dr. sc. Davor Pećnjak u javnome sučeljavanju na televiziji o navodnome ministrovu plagijatu razmatrali su i političke i akademskopolitičke motive iza napada na Barišića, pri čem Ježić argumentira da Barišićev članak nije plagijat jer "se ne prisvaja tuđe djelo niti ostvaruje ikakva korist od toga odnosno stvara šteta drugomu" te jer to po kategorizaciji nije niti ima aspiracije biti izvorni znanstveni rad nego tek pregledni.[35]

Antonio Šiber dao je novi pogled na čitavu raspravu, gledajući na sve to kao "sukob lobija koji se bore za povlastice i naknade u agencijama i odborima" unutar Hrvatske. Šiber je i ranije apelirao na postojanje više lobija u hrvatskoj znanosti [36], te je prvi je uočio činjenicu da su pet od devet uglednih znanstvenika, koji su poslali podršku ministru Barišiću, voditelji tzv. centara izvrsnosti, kojima je Barišić obećao visoka financijska sredstva. [37]

Premijer Andrej Plenković stao je nakon Đikićeva pisma i Barišićeva objašnjenja[38] odlučno u obranu svojega ministra znanosti i obrazovanja izjavivši da on i dalje ima njegovo povjerenje. [39][40][41]

Djela

  • Dijalektika običajnosti, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1988.
  • Welt und Ethos, Königshausen & Neumann, Würzburg, 1992.
  • Filozofija prava Ante Starčevića, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1996.
  • Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije (ur.), Institut za filozofiju, Zagreb, 2000.
  • Pavao Vuk-Pavlović – život i djelo (ur.), HAZU/Institut za filozofiju, Zagreb, 2003.
  • Demokracija i etika (ur.), Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2005.
  • Demokracija na prekretnici (ur.), Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2014.
  • Deliberative Demokratie (ur. Henning Ottmann / Pavo Barišić), Nomos, Baden-Baden, 2015.
  • Sveučilišni udžbenik Ideal vladavine prava. Uvod u filozofiju demokracije, Hrvatsko filozofsko društvo i Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Zagreb 2016.

Izvori

  1. ↑ a b c d e f Djelatnici Instituta za filozofiju. http://www.ifzg.hr/barisicPavoZivotopis.htm
  2. ↑ Djelatnici Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Splitu. http://www.ffst.unist.hr/odsjeci/filozofija
  3. ↑ a b c d http://www.pavobarisic.eu/hr/zivotopis-hr
  4. ↑ Hrvatska enciklopedija. http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=5950
  5. ↑ Opis projekta IFZG. http://www.ifzg.hr/projekti/HRFIZ-2014-2018/oProjektuHRFIZ.htm
  6. ↑ Ante Pažanin, Otvorena pitanja hrvatske filozofije. Vijenac 177, 14. prosinca 2000. http://www.matica.hr/vijenac/177/Otvorena%20pitanja%20hrvatske%20filozofije/    
  7. ↑ Otvorena pitanja povijesti hrvatske filozofije. Ur. Pavo Barišić, Institut za filozofiju, Zagreb, 2000., 7.
  8. ↑ Pavo Barišić, Filozofija prava Ante Starčevića, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1996., 11 i sl.
  9. ↑ O idealu vladavine puka. http://www.matica.hr/vijenac/555/O%20idealu%20vladavine%20puka/
  10. ↑ Pavo Barišić, Demokracija i post-demokracija u Jugoistočnoj Europi. U: Demokracija i postdemokracija. Ur. Anđelko Milardović / Nikolina Jožanc, Pan liber, Zagreb, 2013., 263 i sl. https://books.google.hr/books?id=cjGHBAAAQBAJ&pg=PA241&lpg=PA241&dq=demokracija+i+postdemokracija+pavo+bari%C5%A1i%C4%87&source=bl&ots=8OmQ4RiQRZ&sig=M_N6Kr6NRFSRk0spLrINsRKw6zY&hl=en&sa=X&ved=0ahUKEwjAupuWxPXJAhVMPRoKHaZSDXYQ6AEIHDAA#v=onepage&q=demokracija%20i%20postdemokracija%20pavo%20bari%C5%A1i%C4%87&f=false
  11. ↑ Ibid. 264.
  12. ↑ Je li ministar znanosti i obrazovanja novi HDZ-ov Mijo Crnoja? Imamo dokaz da je Pavo Barišić optužen za plagiranje
  13. ↑ Ljilja Vokić: Afere Pave Barišića nisu priče, nego istina?
  14. ↑ Barišić tvrdi da je nevin, obećao nastavak reforme naobrazbe
  15. ↑ Pavo Barišić drži 19 kolegija na 4 fakulteta
  16. ↑ Ministar na udaru optužbi: aktualni i bivši dekan FFST-a brane Pavu Barišića
  17. ↑ Izgledan novi ministar obrazovanja u istom je ministarstvu već bio pomoćnik ali je morao otići zbog omanjihafera
  18. ↑ Gospodin Barišić je izjavio kako je prijava za plagiranje protiv njega odbačena; provjerili smo i malo je lagao
  19. ↑ a b Odbor za etiku u znanosti treba ukinuti: slučaj Barišića okončan je prije pet godina
  20. ↑ Diplomat i znanstvenik svjetskog glasa za index: Barišić me plagirao
  21. ↑ Američki diplomat: 'Prihvaćam ispriku, ali šteta što kasni 8 godina'
  22. ↑ Ministar znanosti Pavo Barišić plagirao je Stephena Schlesingera
  23. ↑ Okrivamo: Barišić priznao plagijat, kaže da se ispričao autoru
  24. ↑ Ovo je dokument koji potvršuje da je ministar Barišić plagijator
  25. ↑ ODBOR ZA ETIKU Ministar Barišić plagirao je američkog filozofa
  26. ↑ KONAČNO MIŠLJENJE ODBORA ZA ETIKU U ZNANOSTI U VISOKOM OBRAZOVANJU 'Ministar znanosti Pavo Barišić plagirao je Stephena Schlesingera'
  27. ↑ KOLUMNIST JUTARNJEG PROUČIO JE SPORNI ČLANAK MINISTRA OBRAZOVANJA. Inoslav Bešker: 'Pavo Barišić je možda bio nemaran, ali nije plagijator!'
  28. ↑ Đikić od Plenkovića traži smjenu ministra Barišića
  29. ↑ PLENKOVIĆU, DOKAD? Đikić premijeru poslao hrpu novih dokaza da je Barišić plagijator
  30. ↑ DEVET UGLEDNIH HRVATSKIH ZNANSTVENIKA 'Smatramo da ministar Barišić nije plagijator i da ne treba podnijeti ostavku. Evo i zašto!'
  31. ↑ Otvoreno pismo podrške ministru Barišiću potpisalo 100 članova akademske zajednice. Pročitajte što poručuju
  32. ↑ Studenti pisali Plenkoviću i Petrovu: Barišićeve zasluge su velike, neopravdano ga napadaju
  33. ↑ http://www.vecernji.hr/hrvatska/akademici-radman-i-vukicevic-ponovno-poduprli-ministra-barisica-1142955 ("doista neobično da dr. Đikić plagirajući (već odbijene) prijave za plagijat kani, iz daljine Palo Alta, promijeniti razinu profesionalne etike u hrvatskoj znanosti")
  34. ↑ Croatia’s science minister rejects calls to resign amid plagiarism scandal
  35. ↑ S Anitom aktualno, 19. 1. 2017.
  36. ↑ Lobi koji drma akademskom zajednicom
  37. ↑ Izvrstan ministar Barišićl
  38. ↑ Je li pogreška u fusnoti plagijat?
  39. ↑ YouTube: Plenković brani Barišića
  40. ↑ Plenković poručio kako ministar Barišić uživa njegovu punu podršku
  41. ↑ Đikić: Barišić obmanuo premijera - Plenkovićeva podrška ministru Ono što [ministar Barišić] radi u protekla tri mjeseca, radi predano, radi stručno, radi angažirano, radi sa srcem, želi pridonijeti Hrvatskoj nakon niza drugih poslova koje je do sada obavljao u životu. Ne bih želio da jedna takva mala – da li je ona tiskarska ili kakva druga greška – njemu nanese osobnu štetu, a da pridonese destabilizaciji vlade. Što se mene tiče – neće! To vam kažem jasno i odgovorno. Zato što ga poznam, gledao sam ga u različitim europskim angažmanima gdje uživa respekt i povjerenje brojnih kolega. Mislim da je ovaj problem apsolutno prenapuhan. Ne želim ulaziti u motive i interese političkih stranaka – njih mogu razumjeti – što se tiče ljudi u akademskoj zajednici, i to mogu razmjeti, ali ako su brojna povjerenstva i na Sveučilištu u Splitu i na Sveučilištu u Zagrebu decidirano i jasno odlučivala o toj temi, ne vidim zašto bismo godinama nakon objave te prve verzije članka imali ovakvu veliku raspravu o temi koja je po mojem dubokom uvjerenju previše eksponirana u javnosti, tema koja ne zaslužuje niti ovoliko vrijeme niti energiju da se njome bavimo, i očekujem od ministra Barišića da se bavi prioritetnijim temama, a to je obrazovna reforma.

Vanjske poveznice

v • u
Sastav 14. Vlade Republike Hrvatske
od 19. listopada 2016. do 23. srpnja 2020.
Predsjednik
Potpredsjednici
Ministri
Ministri razrješeni dužnosti
prije kraja mandata Vlade
Glavna tajnica
Ivona Ferenčić (do 25. travnja 2020.) • Andreja Gabrijel (do 24. travnja 2020.)
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Pavo_Barišić&oldid=4853060"